Iako je dosad zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju uspješno odolijevala društvenom problemu s kojim se većina zapadnih zemalja susrela - masovnim ilegalnim migracijama kopnenim putem i jačanjem ksenofobne retorike desnih stranaka - Kanada posljednjih mjeseci bilježi ogroman priljev tražitelja azila koji u tu zemlju pristižu iz SAD-a, zbog čega se sve manje biraju riječi kojima se od vlade Justina Trudeaua traži zaoštravanje politike prema ilegalnim migrantima. Naime, samo prošle godine u Kanadu je bez dokumenata ušlo čak 40.000 migranata, što je gotovo dvostruko više od broja zabilježenog 2019.
"Kanada je preslaba. Ne postoji nikakva politička volja da se ovaj problem i na kakav način riješi", poručila je NYT-u Helene Gravel (77), čija se kuća nalazi na migrantskoj ruti, uz objašnjenje kako je "SAD nezainteresiran za to pitanje jer imaju većih problema na granici s Meksikom".
"Nadležna tijela susjedne države New York migrantima maltene plaćaju autobusnu kartu do kanadske granice", dodaje.
Također, od početka 2023. svakoga mjeseca u zemlju ilegalnim putem uđe gotovo 5000 migranata. Iz kanadske prijestolnice posljednjih mjeseci mogu se čuti razni apeli opozicije da vlada na granični prijelaz Roxham Road, mjestašce 40 milja južno od kvebeške prijestolnice Montreala i glavna točka ilegalnog prelaska u Kanadu, pošalje dodatne policijske snage kako bi se spriječilo da pokrajina Quebec u kojoj većina novopridošlih migranata bude smještena, dobije status "all-inclusive resorta".
Socijalne povlastice
Nakon što kanadska kraljevska policija upozori pridošlice kako će biti uhićeni zbog pokušaja ilegalnog prelaska granice te da će protiv njih biti podignuta optužnica, migranti budu pušteni na slobodu, a obično nakon samo nekoliko mjeseci dobiju pravo na zdravstvenu skrb, posao i socijalne povlastice koje im država omogućava dok im se rješava status ostanka u zemlji.
"Počela sam guglati Kanadu zato što je sve više ljudi o njoj pričalo", rekla je u razgovoru za NYT gospođa Awulabah iz Nigerije, koja se na daleki put u nepoznato sa svojom kćeri zaputila zbog obiteljskog nasilja. S obzirom na to da je već imala vizu za SAD, ušteđevinu je iskoristila za avionske karte do New Yorka, pa je autobusom prešla na sjever savezne države kako bi preko Roxham Roada ušla u Kanadu; svoj novi dom.
"Bila sam uplašena i bojala sam se da se nećemo same uspjeti snaći. No pomoć nam je odmah bila ponuđena. Službenici su nam dali piće i grickalice. Bile smo u šoku!", rekla je, dodavši kako je njezina kći već krenula u lokalnu javnu školu, a da ona čeka rješenje statusa koje joj je potrebno da pronađe posao i aplicira za stan.
S obzirom na to da se Kanada godinama borila s nestašicom radne snage, premijer Justin Trudeau blagonaklono je gledao na liberalizaciju migrantske politike te se obvezao do 2025. prihvatiti čak 1,5 milijuna ljudi. Međutim, zbog rastućih kritika vlastite oporbe te zaoštravanja retorike američkog predsjednika Joea Bidena prema migrantima, i on je bio primoran promijeniti stav, eksplicitno naglasivši kako njegova vlada aktivno radi na korekciji sporazuma o prihvatu azilanata potpisanoga 2004. sa SAD-om. Prema odredbama tog bilateralnog sporazuma, tražitelji azila iz trećih zemalja prvo moraju aplicirati za azil u onoj zemlji koja je prvo mjesto njihovoga dolaska. Ukratko, oni migranti koji prvo dođu u SAD, poput spomenute gospođe Awulabah iz Nigerije, za azil mogu aplicirati jedino u SAD-u. U suprotnom, Kanada joj je zahtjev dužna odbiti te ju je primorana deportirati u SAD. Međutim, u istom je sporazumu i svojevrsna zakonska rupa; odredbe se ne odnose na prelaženje neslužbenih graničnih prijelaza poput Roxham Roada, zbog čega kanadske snage nemaju pravne osnove deportirati ilegalne migrante u SAD.
Federalni sud u Kanadi je presudom iz 2020. zaključio kako dotični sporazum krši kanadski ustav, zbog čega je cijeli slučaj trenutno na Vrhovnom sudu i čeka pravni epilog koji se predviđa za ljeto 2023. Od 81.418 migranata, koliko ih je ilegalnim putem u Kanadu došlo od veljače 2017. godine, 37 posto dobilo je zeleno svjetlo za ostanak u zemlji. Odbijeno je bilo tek nešto više od 34 posto, dok ih 28 posto još uvijek čeka rješenja statusa.