Sintagmu "nije moguće" dužnosnici Europske unije nerado izgovaraju. Kada se radi o korištenju Fonda za solidarnost, koji ima određene fleksibilnosti, produljenje roka za korištenje regulativom ipak nije predviđeno. Kako je taj fond i zamišljen za hitno korištenje u slučaju katastrofa, smatra se da je prirodno i da su rokovi za korištenje kraći nego što bi bili za sredstva iz drugih fondova EU.
Cilj je Fonda, kao što piše i u regulativi kojom je osnovan još 2002. i dopunjen 2020., omogućiti odgovor "na hitne situacije na brz, efikasan i fleksibilan način".
Ovaj je fond specifičan, za standarde EU ima jako mali iznos na raspolaganju i može se koristiti za popravak infrastrukturnih pogona poput struje, vode, otpada, telekomunikacija, prijevoza, kao i zdravlja i obrazovanja.
Može se koristiti za privremeni smještaj, operacije spašavanja, zaštitu kulturnog blaga, ekosistema. Nakon covida je svrha Fonda proširena i na korištenje za suzbijanje opasnosti po javno zdravlje i utjecaja na zdravlje.
Procedura i kontrole
Kako se radi o fondu za hitne namjene, pravilima EU je utvrđeno da 1. listopada svake godine najmanje jedna četvrtina godišnjeg fonda bude na raspolaganju za eventualne potrebe do kraja te iste godine.
No korištenje Fonda nije tako jednostavno jer se sva dokumentacija, od zahtjeva do konačnog izvještaja o implementaciji, mora biti dobro obrazložena i podliježe mogućim kontrolama i nacionalnih i europskih revizorskih i sudskih institucija.
Rok za podnošenje zahtjeva je 12 tjedana od nastanka štete, ali se i nakon toga zahtjev može osvježiti novim podacima. Prema istom pravilu, svaka država korisnica mora sredstva iskoristiti u roku od 18 mjeseci od dana kada je Komisija isplatila punu svotu. A sva sredstva koja nisu iskorištena, ili za koja se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za korištenje, Komisija mora povući od države korisnice.
Isto tako, država mora najkasnije u roku od šest mjeseci nakon isteka roka za korištenje predati izvješće o provedbi operacija za korištenje sredstava iz Fonda i opravdati sve troškove. Uz taj izvještaj o korištenju sredstava mora biti priloženo i mišljenje neovisne revizije. Uvijek ostaje i mogućnost revizije od strane Europske komisije, Europskog revizorskog suda ili Ureda EU za sprječavanje prijevara.
Šteta od poplava
Zanimljivo je da se mogućnost produljenja roka za korištenje Fonda ne spominje, ali se spominje mogućnost da se pomoć poveća sredstvima iz sljedeće godine ako su troškovi obnove bili veći ili ako je šteta bila premalo procijenjena.
Hrvatska je sredstva iz ovog fonda koristila više puta u prošlosti, i prije nego što je postala članicom Europske unije, najčešće za posljedice poplava, a jednom i za posljedice tuče.
Grčka i Cipar su ih koristili za štete od požara i suša, a Italija za štete od potresa i jednom za štete koje je nanijela erupcija vulkana. Italija je do 2019. bila najveći korisnik tih sredstava, blizu 3 milijardi eura, a za štete od poplava i oluja dobila je više od milijardu eura.
