NEVJEROJATNA PRIČA

Tata je bio šofer. Ubili su ga. Sin je otad ukrao 62 autobusa, i preklinje: ‘Molim vas, dajte mi da vozim!’

Naslonio se mali Peđa na ogradu pa gleda niz cestu. Jure kamioni i mali ih redom broji, ali čeka samo jedan autobus. Taj što iz Čazme ide za Bjelovar.

Njegovi bratići, redom kršni momci, voze za Čazmatrans, a i otac Jovo vozi traktor za tvrtku. Ako budu dobre volje i trijezni, možda ga danas opet povezu na neko putovanje prema Bjelovaru ili Čazmi, a ako je veće sreće, ići će s njima i do Slavonskog Broda. Izvući će ga iz moslavačkog blata i odvesti u avanturu. Busevi su stari, zahrđali i smrde, ali mali Peđa ne mari. On je rođen samo za otvorenu cestu.

On je rođen takav

Tako u Kupinovcu sedamdesetih godina počinje priča o jedinom hrvatskom serijskom kradljivcu autobusa i kamiona. Dosad je ukrao 62 autobusa, 30 kamiona, dva automobila i jedan bicikl čiju krađu nikad nije priznao. On je Predrag Kojadinović iz Kupinovca. Čovjek koji je volio autobuse.

- On ti je rođen takav. Nema tu pomoći. Kad vidi autobus, mora ga uzeti - objašnjava njegov prvi susjed Marijan Vučinić.

- Pa što je lud? - pitam.

- Ma kakvi. Normalan čovjek, da prostiš, nikad ne bi kunu ukrao. Rekao mi je, evo nema deset dana: ‘Marijane, tako bih mirno umro, samo da mi daju da vozim ljude - kaže susjed.

Rekao mu je tada da ide u Pakrac jer će mu tamo neki privatnik dati posao vozača kamiona.

- Nije uspio. Evo, čitam, prije tjedan dana završio je u zatvoru. Ukrao autobus. Nema tu pomoći - napominje Marijan.

Predrag Kojadinović doista je u pritvoru. U lipnju su ga jubilarni 80. put osudili zbog krađe teretnog vozila. U tri je dana dvaput ukrao isti kamion. Sudac Općinskoga suda u Slatini, Josip Bočkaj, dao mu je šest mjeseci i do izvršenja kazne pustio ga na slobodu. Nije prošlo 60 dana, a Peđa je ponovno udario - ukrao je autobus u Donjem Miholjcu. Pa još jedan.

Više ga ne puštaju, nalazi se u zatvoru u Karlovcu i navodno ga čeka najmanje deset mjeseci. On je ono što pravosudni sustav zove specijalnim povratnikom, patološkim ponavljačem istoga kaznenog djela.

- Ja znam da to nije u redu, ali stvarno želim voziti. Kada bi mi dali posao... - rekao je Peđa u svoju obranu pred slatinskim sucem.

Markantan vozač

No, da bismo ispričali njegovu priču, moramo se vratiti na početak, u one kasne sedamdesete kada je Podravska magistrala raspolovila Kupinovac i donijela nadu u razvoj cijeloga bjelovarskog kraja. Neki detalji njegove tragikomične priče sada se objavljuju prvi put.

Peđa je tada bio dječak koji kreće u prvi razred. Majka, stroga katolkinja, tjerala ga je u školu, ali on je markirao, samo da bi se s ocem Jovom vozio na traktoru i u kamionu te s bratićima u autobusima. Jovo, markantni profesionalni vozač koji je za Čazmatrans prevozio robu po lokalnim cestama, u Kupinovac se doselio iz Pakraca. Bio je veseljak i često je zaglavio u krčmi.

- Jovo je za nas vozio traktor! O bratićima malo znam. Nažalost, Jovu su poslije ubili, koliko sam čuo - kaže Željko Begri, voditelj bjelovarske poslovnice Čazmatransa.

I doista, Jovo Kojadinović, vozač, barski komarac i “švaler”, ubijen je početkom osamdesetih, potvrđuju susjedi. Upucao ga je policajac izvan dužnosti, i to dok je Jovo pokušao obraniti ženu koju su dijelili.

Pričalo se dugo po Kupinovcu da je Jovo ima ljubavnicu koja živi s milicajcem kod Petrinje, a kad je ovaj posumnjao, napao ju je ispred hotela Garić, nedaleko od Čazme. Jovo ju je krenuo braniti, ali ga je milicajac upucao.

Navodno su Jovo i nesretnica proveli noć u Gariću, a u gostionici ih je zatekao ljutiti čovjek. Njezin čovjek.

Počela je svađa, pa su muškarci izašli na parkiralište da to riješe šakama. Uplela se i ljubavnica, a milicajac ju je počeo udarati, što Jovo nije mogao trpjeti. Nije bilo izbora: ili će upucati nju ili njega. Dobio je hitac u prsa i ostao krvariti između automobila.

Vratio se još gori

Za Peđu je tada nastupilo ružno doba. Izbjegavao je školu i poglede susjeda, pa ga je majka, već bolesna, poslala u popravni dom u Glini, nadajući se da će ga to popraviti. Iako je obitelj bila imućna, baka i majka nisu mogle same skrbiti za veliko poljoprivredno imanje. Počeli su propadati.

Topli ljetni dani u očevu krilu dok jure traktorom lokalnim cestama, važno dostavljajući robu špediterima, sada su postali prošlost. Nije više bilo vjetra u kosi i volana u rukama. Bratići su se udaljili, a Peđa je i dalje čekao uz ogradu. Brojio je kamione i čekao svoj autobus. Više ga nikad nije dočekao.

To ga je potpuno promijenilo i nešto se u njemu pomaknulo, nešto što je samo majka mogla zamijetiti pa ga je u strahu poslala na preodgoj. Loša ideja.

- Predrag se vratio još gori. Znate kakvi su popravni domovi, dječak je tamo samo ispekao zanat - tvrdi Predragova nekadašnja susjeda koja želi ostati anonimna. Dodaje da mu je majka umrla 2005. godine nakon duge i teške bolesti.

Predrag je navršio osamnaestu i krenuo u akciju. Ubrzo nakon rođendana ukrao je svoj prvi autobus.

- Sjećam se kako smo ga prvi put uhvatili. Pao je snijeg, a on se usred noći ušuljao na naše parkiralište i ukrao Mercedesov kamiončić. Vozio se većinu noći, a pred jutro ga je vratio. Ujutro je po kamion došao vozač i vidio tragove u snijegu. Iako je Kojadinović sve vratio na svoje mjesto, vozaču se učinilo da nešto nije u redu - prisjeća se Željko Begri, šef bjelovarske poslovnice.

- Netko je sinoć posudio moj kamion? - pitao je vozač.

- Nije, nitko ga nije zadužio, popis je prazan - odgovorili su mu.

A onda je za 20 dana u Čazmatrans došao račun od HAK-a. Pisalo je “pomoć na cesti”. Tada su ga uhvatili.

- Momak se vozio po autocesti i zbog snijega sletio u jarak. Pozvao je pomoć na cesti, predstavio se kao vozač Čazmatransa, pa su ga izvukli i nama poslali račun. No, nikad nam nije oštetio niti jedno vozilo ili ga pokušao preprodati. I danas kad ga mi iz tvrtke sretnemo na cesti, uredno nam mahne i uljudno pozdravi. Teško ga je opisati kao kriminalca, iako krade - naglašava Begri.

U jednom davnom intervjuu za Bjelovarski list Kojadinović je izjavio da je mnogo puta ukrao autobus u bjelovarskoj podružnici Čazmatransa i vratio ga, a da to nisu niti primijetili.

- Jednom sam čak točio gorivo u krugu tvrtke i nitko mi nije rekao ni riječ. Mislim da se nikad neću moći popraviti - ispričao je tada.

Begri ne može reći točan broj ukradenih vozila, ali smatra da je Peđa sigurno ukrao više od deset Čazmatransovih autobusa i kamiona.

No, nešto manje ga vole u Panturistu u Donjem Miholjcu. Oni su bili njegova posljednja meta. Budući da je rasprodao imanje u Kupinovcu i seljakao se od mjesta do mjesta, na kraju je završio u Šeovici pokraj Petrinje. Upravo kada ga je sudac Bočkaj kaznio sa šest mjeseci zatvora i pustio na slobodu zbog starih krađa, vraćao se kući i na kolodvoru u Donjem Miholjcu vidio prekrasan novi Neoplanov autobus. Bilo je to prije dva tjedna.

Prouzročio probleme

- Ne znam otkud mu, ali kod sebe je imao originalni Neoplanov rezervni ključ. Došao je na kolodvor, provalio u autobus i upalio ga. Tijekom 14 dana ukrao nam je dva autobusa. Srećom, svi naši autobusi imaju GPS, pa smo odmah zvali dispečera u Osijeku, koji je policiji javio lokaciju autobusa. Presreli su ga na autocesti - ispričao nam je operater Panturista na kolodvoru u Donjem Miholjcu.

Dodao je da je upoznao Kojadinovića kad su ga privodili. Morali su potegnuti pištolje da bi ga zaustavili.

- Kakav je on čovjek? - zanimalo nas je.

- Kakav? Ne bih na njega naslonio bicikl, eto takav. Puno smo problema imali zbog njega - rekao je dispečer.

Kojadinović danas ima 42 godine, a 1986. prvi je put ukrao autobus. Ima 81 presudu, što pravomoćnu, što nepravomoćnu zbog krađa vozila. U zatvoru je ukupno proveo više od 12 godina.

- Žalim zbog toga. Znam da mi život prolazi iza rešetaka, a ja se samo želim skrasiti i zaposliti kao vozač kod nekog. Dajte mi da vozim, može i u zatvoru, pod nadzorom - rekao je u intervjuu prije sedam godina dok je služio kaznu u Lepoglavi.

Voli stariju gospođu

No, Predrag se nikad nije oženio. Susjedi kažu da je imao neku vezu u Rijeci, ali je to loše završilo. Navodno ga je ta žena pokrala i nestala, pa se Peđa vratio u Moslavinu. Pitamo se ima li sada još neku ljubav osim autobusa.

- Čujte, ne bih se htio miješati u te stvari, ali navodno posjećuje jednu stariju gospođu u selu, zove se Milka. Ona mu pegla odjeću i jedina ga posjećuje u zatvoru. Jesu li par ili mu je ona samo majčinska figura, to ne znam - kaže Marijan.

Kojadinović nikad nije prestao krasti vozila. Najviše ih je ukrao 2000. godine, čak sedam za koje su ga uhvatili. Kad je izašao iz Lepoglave 2004., majka mu je ispunila veliku želju i uplatila tečaj vožnje za D kategoriju, onu za autobuse. Navodno je C kategoriju, za kamione, i E kategoriju, za kamione s prikolicom, položio prije deset godina. Upravo kad je upisao toliko željenu D kategoriju, morao se javiti na novo izdržavanje kazne u Lepoglavu. Prije je navodno obišao očev grob. Zašto mu nitko nije ponudio posao, pitamo susjede.

- Znam da je radio za jednog privatnika jer mi je pokazivao račune i putovnicu. Navodno je redovito u Austriju vozio željezo i otpad. Ali, tko će zaposliti kriminalca - ispričao je Marijan Vučinić.

No, brzo se vratio starom poroku. Legende o njegovim pothvatima beskonačne su. Jednom je ukrao autobus i ispred nosa vozaču redovne linije kupio ljude na stanicama te ih uredno razvozio po voznom redu. Išao je i na more, i tada do Opatije vozio ljude koje je usput pokupio. Nekima je naplatio kartu i novac ostavio u blagajni autobusa.

- Sjećam se da je ukrao autobus pa onda po Višnjevcu i Martincu kupio žene koje su prodavale voće i povrće te sve odvezao na bjelovarsku tržnicu. Takav vam je bio, dobar čovjek, ali bolestan na vozila - smatra Vučinić.

Kojadinović je patološki opsjednut kleptoman? Normalan čovjek s “pomaknutim” pogledom na život? Odgovor je negdje između. Psihijatri su ga više puta vještačili. Sudac Bočkaj, iako o detaljima nije smio pričati, kaže da su vještaci utvrdili da je Predrag u trenucima krađa dokazano bio ubrojiv.

Uračunljiv je bio tijekom svih svojih krađa i dokazano je da je mogao upravljati svojim postupcima. Psihijatri ipak tvrde da ima antisocijalni poremećaj ličnosti koji nije opasan za druge u njegovoj okolini.

- Možda je u glavi ostao u onim trenucima sreće u djetinjstvu kad su ga vozili autobusima, i kad je imao obitelj na okupu. Možda krađama jednostavno svaki put iznova oživljava taj sretniji svijet u kojemu je odrastao. Autobus je za njega simbol sreće - ističe njegov poznanik iz Bjelovara.

Puno pio, danas apstinira

No, nisu sve njegove krađe prošle zabavno. Tijekom krađe 1989. godine ostao je bez goriva pa je parkirao autobus nasred ceste i otišao. U njega se zaletio drugi autobus i pritom je poginulo troje ljudi. U jednoj vožnji autobusom ranih devedesetih sletio je s ceste i ubio 16-godišnjaka. Kada je 1992. ukrao cisternu u Zagrebu, za njim je krenula policijska potjera. Policajci su i zapucali, ali su ranili jedan drugoga, a Peđu nisu zaustavili.

Tada je navodno puno pio, ali danas apstinira.

- Jedva ga nagovorim na rakijicu kad mi dođe u posjet. Pazite, on meni kaže da se čuva jer ne želi voziti pijan na poslu - smije se Marijan.

U karlovačkom zatvoru nisu nas pustili da posjetimo Kojadinovića. Navode da zatvorenici prema zakonu ne smiju davati iskaze u medijima.

No, kad su ga zadnji put pitali ima li neku želju, ovako je odgovorio: - Želim imati vlastiti kamion kojemu bi na ceradi pisalo Kojadinović. To bi bio najveći udarac svima koji misle da sam najgori kriminalac i koji me osuđuju. Znam da me nakon svega nitko neće zaposliti, zato se sam moram snaći i konačno postati - profesionalni vozač.

Nadamo se. Ali ne bismo se kladili u to.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. kolovoz 2022 23:20