- Ugasili su nam se svi motori, izgubio sam kontrolu nad brodom. Da Josi nije reagirala u pravo vrijeme, udarili bismo u stijene i razbili brod - priča nam Christian Ledwig, 28-godišnji Nijemac, kako je njegova djevojka Josi Benner prije nekoliko dana hrabrom reakcijom spasila njihov brod X-Ray od sigurnog sudara.
Mladi par iz njemačkoga gradića Cottbus u okolici Berlina zatekli smo u ACI marini Supetarska Draga gdje provode dva romantična tjedna na motornom brodu Oyster 27, koji je Christian naslijedio od obitelji. Budući da je ACI marina Supetarska Draga, smještena na pola puta između Kampora i Lopara, poznata po toploj obiteljskoj atmosferi i starijim gostima koji traže dobrosusjedski mir, dva mlada lica su nas iznenadila pa smo znatiželjno zastali. S njima na brodu je i njihov psić Copper. Sa smiješkom su nas saslušali i srdačno nas pozivali na brod.
Nije iskusan
Ćaskajući o marini i plovidbi, Christian nam priznaje da nije osobito iskusan moreplovac. Dozvolu za upravljanje brodom dobio je prije tek dva mjeseca i odmah poželio svojoj djevojci Josi omogućiti savršeno ljetovanje. No mladenačka brzopletost i neiskustvo umalo ih je stajala broda kada su prije nekoliko dana, vraćajući se u marinu s uobičajene plovidbe oko obližnjih otočića Šailovac, Sridnjak i Maman, izgubili kontrolu nad brodom.
- Do danas mi nije jasno što se zapravo dogodilo. Prvo se ugasio jedan motor, a onda i drugi. Pokušao sam ići u rikverc, ali komande nisu reagirale i polako sam počeo paničariti, prepričava nam Christian. Brod je nezaustavljivo krenuo prema kamenoj obali u blizini marine, a mi smo oboje bespomoćno gledali kako se primiču stijenama i čekali ono neizbježno.
Čekali udar
- Došli smo na udaljenost od možda pola metra i čekali udar. Josi je tada skočila, zgrabila mezomariner i otrčala na provu. Nismo bili u velikoj brzini pa je mezomariner zabila između stijena, zaustavila nas i spasila od sigurnog sudara - govori Christian ponosno pogledavajući prema svojoj 25-godišnjoj djevojci. Mlada medicinska sestra i ljubiteljica tetovaža, koja prvi put plovi Jadranom, nije ni slutila da se u njoj krije hrabra i snalažljiva nautičarka, a na pohvale Christiana skromno odmahuje rukom ne želeći im pridavati neku posebnu pažnju. Važno da je nesreća izbjegnuta, govori na njemačkom, i da je njihov treći brodski član, mali psić Cooper, siguran.
Josi, međutim, nije jedina snalažljiva nautičarka koju smo zatekli u ACI marini Supetarska Draga. Plavokosu Slovenku Sonju našli smo iza kormila malog motornog broda znakovitog imena “Forever”. Ona i njezin suprug Slavko lani su se našli u pravoj pomorskoj gabuli kada im se u plovidbi konop omotao oko propelera. Sonja, inače direktorica nabave za Špar Slovenija, ima dozvolu za upravljanje brodom, a veli i da je u plovidbi čak bolja od svojeg supruga Slavka. On to spremno potvrđuje odlučno kimajući glavom. Po svemu sudeći, oni čine jedan dobar mornarski tim i oboje su na moru dulje od 15 godina, od kojih zadnje četiri dolaze u ACI marinu Supetarska Draga. Ipak, njihov je timski duh lani stavljen na kušnju.
- Bili smo na ruti između Ugljana i Dugog otoka i pokupili smo konop - započinju priču. Nisu sigurni je li to bio parangal, konop od mreže, vrše ili konop za školjke, ali svakom sekundom, kako se konop stezao oko propelera, krma broda je tonula sve dublje i dublje. Slavko je odmah pozvao spasilačku službu SeaHelp. Najavili su dolazak za 15 minuta. Pokazalo se, međutim, da konop snažno vuče brod prema dnu i da se vrlo brzo puni morem. Panika! Brod tone! Nije bilo izbora, morali su nešto poduzeti sami. Slavko je odlučio skočiti u more i nožem prerezati konop.
Nazubljeni nož
Čvrsta omča oko propelera, prisjeća se, kao da je bila otporna na oštricu. Panika i adrenalin, brzo je ostao bez daha i morao se vratiti na površinu. Nisam uspio, nisam uspio, dovikivao je Sonji. Domišljata Sonja tada je trkom skočila u kuhinju i pokušala naći nekakav pogodan alat. U ladici je probrala veliki nazubljeni nož za kruh. Zgrabila ga je i s tonuće krme brzo dodala Slavku. Ponovo je duboko udahnuo i zaronio ispod broda. Uspio je prerezati uže koje im je umalo presudilo. Brod se stabilizirao.
- Kada su dečki iz SeaHelpa vidjeli našu situaciju, rekli su nam da bi naš brod vjerojatno potonuo i da su nas od toga doslovno dijelile sekunde. - Da, Forever, to mu je originalno ime. Prvi vlasnik od kojeg smo brod kupili preimenovao ga je u “Ružna Mare”, ali mi smo mu vratili njegovo staro ime. Ako ćemo biti praznovjerni, možda nas je to i spasilo - zaključuje Slavko.
Neodoljivi čupavci u nautičkoj avanturi
Osim morskih heroina, kojih na ovim brodovima u marini zasigurno ima još, mnoštvo kućnih ljubimaca još su jedno obilježje ACI marine Supetarska Draga.
Dovoljno je prošetati gatom do kultnog marinskog restorana Vojko, koji nerijetko svojom reputacijom puni vezove, i naletjet ćemo na čitavo pseće carstvo. Crni labrador Lemi na gatu D ispružio je dugi jezik žestoko dašćući na suncu. Čeka da njegovi vlasnici, bračni par iz Austrije Petra i Dieter, povedu na kupanje.
Njegov bliski rođak, žuti labrador Zig s B gata, legao je u sjenu kutije s priključcima za vodu i struju na gatu molećivo gledajući prolaznike da puste malo hladne vode u koju bi se uvaljao i rashladio. Tu je i Fossa, stameniti belgijski ovčar koji će svako jutro, rivom promarširati sa vlasnikom Horstom...
Zvono sv. Petra zvoni već 730 godina, ali danas više za sprovode, nego za vjenčanja
Zvonik crkve Svetog Spasa na vrelu Cetine najstariji je sačuvani hrvatski zvonik. Šibensko zvono pronađeno u moru između Silbe i Premude iz 1266. godine najstarije je poznato datirano hrvatsko zvono. No, najstarije hrvatsko zvono koje već 730 godina zvoni, nalazi se u zvoniku crkve Svetog Petra u Supetarskoj Dragi, u najbolje sačuvanoj hrvatskoj ranoromaničkoj bazilici i djeliću vrhunca Hrvatskoga Kraljevstva.
Benediktince je na Rab pozvao rapski biskup Drago, poklonivši 1059. opatu Fulkonu posjed crkve Svetog Petra i svetog Ciprijana u Dragi. Uvjet je bio da uz jednu od njih utemelji samostan. Njegovu darovnicu potvrdio je kralj Dalmacije i Hrvatske Petar Krešimir IV., a papa Inocent III. je sagrađeni benediktinski samostan stavio pod papinsku zaštitu te je 1199. utvrdio povlastice supetarske opatije.
Kako su umijeće lijevanja zvona također razvili benediktinci, tako je Luka Chendrigetus, redovnički brat iz Venecije, izlio 1290. godine za supetarsku benediktinsku opatiju zvono visoko 78 i promjera 68 centimetara. I evo tog Lukina zvona tu pred nama. - Bez obzira na elektrifikaciju 1989. godine, njegova je zvonjava danas poprilično jaka zahvaljujući batu od čelika i nepostojanju kočnica, zbog čega i nakon skoro 730 godina izaziva duboko strahopoštovanje u Supetarskoj Dragi, ali danas više zvoni za sprovode, nego za vjenčanja - kaže vlč. Josip Kosić. Zvonik zbog korozije i soli je danas nesiguran i treba konzervatorsku zaštitu. (V. Novoselac)
Kao u filmu “Brodolom života”
Na Xabiera i Jokina, dvojicu kajakaša iz daleke španjolske pokrajine Baskije, nabasali smo na jednom od gatova ACI marine Supetarska Draga. Kako smo razumjeli, najavljeno je loše vrijeme pa je dvojac odlučio nakon tjedan dana veslačke turneje kvarnerskim otočjem izvući kajake iz mora i ovdje unajmiti sobu s kupaonicom. Suncem opaljeni, umorni, ali ozareni i očito ponosni na svoj pothvat, Baski su u tjedan dana preveslali gotovo 150 kilometara oko Raba, Krka i Cresa. Veslali su više od šest sati dnevno i spavali na kamenu i šljunku otočnih uvala i plaža.
- Prelazili smo po 20 kilometara dnevno. Najteže mi je, priznajem, palo spavanje na plaži. More neprestano zapljuskuje, šumi, podloga je neudobna zbog kamenja. Za razliku od Jokina, ja nisam ni oka sklopio - opisuje Xabi svoje grozomorno iskustvo spavanja na otvorenom.
Obojica su nastavnici u srednjoj školi u Bilbau. Odlučili su se za ovu avanturu te putovanje počeli na Rabu, u Banjolu, na jugozapadnoj strani otoka. Otisnuli se na more i okružili otok Sveti Grgur i Prvić da bi došli do Baške na Krku. Za to im je trebalo tri dana, nakon čega su veslanje nastavili kopnom prema najzapadnijoj točki Krka, naselju Glavotok. Otamo su, kažu, pod teškim vjetrom kajacima prešli na otok Cres, u naselje Beli, i uz obalu se spustili do Meraga. U Valbiski su se ukrcali na trajekt do Lopara na Rabu i spustili se do Supetarske Drage gdje su konačno unajmili sobu s kupaonicom.
- Kada smo nakon tjedan dana ušli u sobu, prvo smo otvorili slavinu u kupaonici i veselili se kao mala djeca.
Svoju jadransku putešestviju rado uspoređuju s filmom “Brodolom života” u kojem Tom Hanks, nakon avionske nesreće, ostaje odsječen na dalekom otoku.
Xabier i Jokin kažu da su i oni tjedan dana živjeli kao brodolomci. Njihovi žuti kajaci pod zvjezdanim nebom bili su im jedini dom. Pokazuju nam svoj pet metara dugački kajak, otvore za veslače, spremnike s prednje i stražnje strane kajaka. Sprijeda imaju hranu i vodu u mekanim vrećama, a iza odjeću, šator, vreće za spavanje i ostalu opremu.
- Odjeću, dokumente i mobitele moramo držati posebno zaštićene jer voda ulazi u sve - pokazuje nam Jokin vadeći iz spremnika pametni telefon umotan u nepropusnu vrećicu. (F. Pavić)