KITESURFING PRVAK

VIDEO: MARTIN DOLENC KARIJERU JE POČEO BAŠ U POMERU 'Živim za taj udar adrenalina koji je na 15 metara visine neopisiv'

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 11.07.2019. u 21:53

Već sa 17 godina bio je europski prvak u seniorskoj konkurenciji, a skupio je i desetak odličja u mlađim kategorijama

Imali smo sreće u pomerskoj marini susresti Martina Dolenca, devetnaestogodišnjeg hrvatskog kitesurfera sa značajnom svjetskom karijerom.

 Vrijeme je mature pa je nakratko s Bola “dojedrio” kući, položiti matematiku, a već sutradan čekao ga je novi sportski put, na njemačka i austrijska jezera. Martin Dolenc, potpuno nepoznat hrvatskoj javnosti, unatoč svojoj mladosti već godinama dominira kitesurfing scenom i osvaja najvažnija svjetska natjecanja, a svoje prve korake sa “zmajem” napravio je upravo u moru ispred Pomera, s nepunih devet godina. Otad je neprekidno na svojoj dasci, trenira ga otac Johnny Dolenc, kineziolog po stuci i iskusni surfer, a član je i global teama “prestižnog njemačkog kitesurfing proizvođača zmajeva - Flysurfer”.

Za Olimpijadu spreman

U mlađim je kategorijama Dolenc osvojio ukupno 10 medalja na europskim i svjetskim kategorijama, a 2017. godine postaje europski prvak u seniorskoj konkurenciji, napravivši pravo sportsko čudo u talijanskoj Gizzeriji među 121 natjecateljem u atraktivnoj disciplini TT slalom, u kojoj daskaši u regati, osim što obilaze bove, preskaču i prepreke na svom putu niz vjetar, međusobno se nadmećući za poziciju.

Tada sedamnaestogodišnji Dolenc iza sebe je ostavio elitu ovog mladog sporta, redom starije dečke koji su mu bili uzor, a iste je godine bio drugi i na svjetskom kitesurferskom prvenstvu. Taj uspjeh je ponovio i u 2018. godini. Tri su, dakle, važna odličja iza njega, jedne Olimpijske igre pred njime (kitersurfing će biti inauguriran na Olimpijadu 2024. u Parizu), a tu je i zaokret prema novoj disciplini u kojoj, kako kaže, također želi dominirati.

 

- Sada sam fokusiran isključivo na hidrofoil disciplinu. Foil je preuzeo dominaciju nad svim drugim disciplinama i postao najvažnija stvar u kitesurfingu. Sport se općenito strašno mijenjao tijekom godina, a mislim da je sada s foil tehnologijom dosegnuo neki vrhunac - reći će Dolenc o kitesurfing disciplini koja, dakako, uključuje zmaja i dasku na kojoj stoji vozač, no i jednu gotovo metar dugu peraju, izrađenu od skupih karbonskih vlakana, koja vozača na dasci pri brzinama podiže iznad mora pa se iz udaljenosti može pomisliti kako ovaj lebdi.

- Moj foil je ručni rad jednog Čeha koji živi u San Franciscu. Vrijedi 3000 dolara. Napravljen je od najboljih materijala i mora se paziti i maziti, jer svako oštećenje ili nečistoća na njemu uzrokuje vibracije u vožnji koje ti smetaju i usporavaju te – govori Dolenc o peraji koja u donjem svome dijelu izgleda kao mali avion. Tehnologija je to istovjetna onoj kojom su se koristili hidrogliseri sa svojim podvodnim krilima, koja bi ih pri gibanju izdizala iznad vode.

- S tim se može ići jako, jako brzo. Moj se rekord kreće oko 35 čvorova. Na foilu je lakše postići takve brzine. Da bi toliko brzo jurio s normalnom daskom, morao bih imati puno vjetra i mirnu vodu. A ovako ti foil omogućava da “glajdaš”, odnosno da lebdiš neovisno o valovima koje lako amortiziraš s perajom. Kada prvi put “zafojlaš”, osjećaj je lud. To je potpuno drugi svijet od normalne vožnje daske po moru – pojašnjava mladi pomerski surfer pa dodaje kako padovi pri tolikim brzinama znaju biti brutalni.

Evan Axis Kiteboarding
 

Puna brzina

- Najgore je što to ne ovisi o vo začu, jer perajom možeš zakačiti ribu ili nekakvo plastično smeće, što te zakucava upravo kao da si lupio u zemlju ili beton. Događa se nagli pokret i padaš odmah s daske punom brzinom u more – govori pokazujući plava rebra koja je “zaradio” na nedavnim treninzima u Meksiku.

- Nakon toga sam rekao da više neću kajtati bez zaštitnog prsluka. Inače, tata i ja obožavamo Meksiko jer je jeftin, hrana je odlična i puše svaki dan. Bili smo u siječnju, trenirao sam svaki dan četiri sata u vodi plus kondicijski treninzi tri dana u tjednu. Zimi sam obično na egzotičnim lokacijama, a iza travnja već mogu trenirati kod nas. Kajtam najčešće na Bolu, Premanturi i u Fažani, ovisno lovim li buru, jugu ili maestral – nastavlja Martin Dolenc čije je uspjehe prepoznao i Hrvatski jedriličarski savez koji ga, kako kaže, sve više podupire u natjecanjima i treninzima.

- Postajemo 2024. olimpijska disciplina, a ja želim tamo biti pa mi dobro dođe i njihova podrška. Disciplina koja će biti predstavljena na Olimpijadi će biti “kite mixed”, to znači da će voziti muško-ženski timovi, i najvjerojatnije će biti organizirana kao štafeta. Ja ću tu, prođe li sve po planu, nastupiti sa sestrom, koja sad ima 11 godina i počela je već voziti kako treba. Sad čekamo da je dignemo na foil, pa da vidimo kako se tu snalazi. Teško je pričati o konkretnijim prognozama, jer do Olimpijade ima još 5 godina, ali ja znam da ću dati sve od sebe kao i uvijek. Meni je cilj uvijek pobijediti – govori Dolenc koji u foil disciplini “formula kite” nastupa i u svjetskom Kitefoil Gold Cupu, koji okuplja najbolje kitesurfere današnjice. Prošle je godine završio unutar top 10 natjecatelja, a tu se želi i zadržati.

Flote vozača

- Na tim utrkama imamo u vjetar i jedrenje niz vjetar. Finiš je bočno na vjetar. Taktika je važna, kao i u normalnom jedrenju, ali brzina je ipak najvažnija. Zaobilaze se bove, imamo stazu, a uvijek vozi više vozača istovremeno. Bude nas po floti tridesetak. Svi startamo zajedno i onda kreće nadmudrivanje – prepričava surfer kojemu je cilj, kako kaže, osvojiti barem jedno svjetsko prvenstvo u foil disciplini. Iako su njegove omiljene discipline one trkaće, Dolenc se ne libi izvoditi ogromne skokove sa svojom daskom.

- Skačem iz gušta. Najdraže mi je baš visoko poletjeti i onda čekati doskok. Taj let zna trajati i do 5-6 sekundi, a mogu ići 15  metara visoko u zrak. Teško mi je riječima opisati taj osjećaj leta, radi se o adrenalinskom iskustvu koje je neusporedivo – završio je kitesurfer.

Slavni neurokirurg svakog ljeta, već 33 godine, dolazi u Pomer

Zabranjeno je približavanje brodu Aela! Dat će vam to do znanja kujica Rosl, prava čuvarica svog plovećeg doma. No, za razliku od lajave Rosl, na puno boljem glasu su njezini vlasnici - prof. dr. med. Reinhard Oeckler, inače umirovljeni neurokirurg koji je tijekom karijere obavio više od tri tisuće teških operacija, i njegova supruga Dagamar, koja je bila brokerica.

 

U marini Pomer ih čuvaju kao kap vode da dlanu jer su se u 33 godine, koliko tamo ljetuju na svojoj jedrilici, dokazali kao najbolji i najmirniji gosti. Ali i najvjerniji jer tu imaju najviše “staža”. Za dr. Oecklera kažu da ako je gužva na recepciji marine, on će uredno čekati, neće tražiti protekciju, odnosno da ga se primi preko reda. Zbog takvog njegova ponašanja tamošnji su djelatnici “pali na dupe” kada su od drugih gostiju davno doznali da se radi o poznatom neurokirurgu koji je, do umirovljenja, u Njemačkoj bio velika faca i šef klinike u Schwarzwaldu.

- Nekada sam u Pomer dolazio u autokamp sa suprugom i njezinim roditeljima. Zatim je otvorena marina i ponuđeni su vezovi za brod. Ovdje sam 33 godine jer je mirno, brod je siguran, priroda je lijepa, a i doživio sam puno lijepih trenutaka. Najdraži su mi oni kada isplovljavam, uvijek sam sretan kada je povoljan vjetar - s osmijehom priča dr. Oeckler.

O kujici Rosl kaže da je na brodu osam godina.

- Ona nema problema s morskom bolešću. Uvijek moramo biti blizu obale da bi mogla piškiti i kakiti. Navečer obvezno mora prošetati. Ali samo na uzici. Jednom davno na Unijama pustili smo je s broda jer tamo nema cestovnog prometa. A ona je krenula u lov. Bezuspješno smo je tražili, no vratila se sama tek kad je pao mrak.

O svom poslu ne želi puno govoriti.

- Nije dobro ovdje staviti tablu o tome tko što radi. U ovoj marini sam uvijek uživao u svojoj privatnosti i miru. No, uvijek sam s odmora davao savjete za teške slučajeve kada su me radi toga zvali - kaže slavni neurokirurg. (Tanja Gattin Zebić)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo