Direktor ACI marine Cres Alan Šepuka dočekuje nas s glavnom novošću - znate li da je ova marina dobila pet sidara - kaže i s ponosom nam pokazuje dokument. Rješenje nosi datum 15. svibnja 2019. Čestitamo. Ova je marina doista to zaslužila.
Jer čistom peticom ocijenili bi je i mnogi njezini stanovnici. Ne kažemo gosti, jer teško je nazvati gostom nekoga tko se ovdje već udomaćio. A takva je većina nautičara u ACI marini Cres. Na brodovima žive i plove čitave obitelji: mladi bračni parovi s djecom, tri generacije - djedovi, bake, mame, tate, sinovi i kćeri, unuci, njihovi kućni ljubimci. Živi se mirnim obiteljskim životom. Neki su od njih još prije tridesetak godina ovdje prvi put vezali brod - i ostali.
Direktor marine Alan Šepuka s posadom Jutarnjeg na Maslini, prošlom brodu
Nema čartera, nema puno tranzita, a marina je popunjena.
Nije puna samo brodova. Puni su i apartmani, i to svih osam uklopljenih u jedinstven građevinski ugođaj marine. Vidjeli smo ih već prije. Odišu svjetlom i udobnošću. Prozračna spavaonica, toaletni dio s kupaonicom, suvremeno opremljena kuhinja, dnevni boravak i terasa s panoramskim pogledom na marinu, brodove, cijelu cresku valu. Ili na masline, male pokošene travnjake, cvjetne prolaze i njegovano raznovrsno mediteransko zelenilo marine.
Zaštita od vjetra
Što to veže ljude za ovo mjesto? Isto ono što i sami osjećamo kad boravimo u ovoj marini. Ponajprije ozračje nekog posvemašnjeg mira i ugode. Marina je i sama udobno smještena u duboko uvučenoj i zaštićenoj uvali Creskog zaljeva. U zagrljaju je okolnih brda koja ju štite od grubog vjetra, a dopuštaju suncu da je obasja i prvim i posljednjim zrakama. Zatim građevine. Veličajnih i stamenih antičkih pročelja, stupovlja, atrija, prolaza i prostora, koje ovom mjestu daju kao i priroda - posvemašnju i bezvremensku ljepotu življenja.
I, naravno ljudi, koji ovdje žive, i ovo mjesto vole i brinu o njemu jednako kao i o svakom gostu kao da mu je član obitelji. Eto, zato se ljudi vežu za ovo mjesto, zato su se udomaćili i ne osjećaju se kao gosti. A onda je tu i nautički dio priče. Ova marina ima sve što je potrebno, i brodu, i vlasniku, i svakom članu posade. Od sjajno organizirane i poduzetne mornarske službe, sigurnosti veza, struje, vode, interneta, sanitarija, parkirališta do recepcijskih usluga, ugostiteljstva, prodavaonice prehrambenih namirnica i nautičke opreme, bike pointa za iznajmljivanje bicikala, segwaya, skutera... I kompletnog servisa, uključujući specijalnu “iglu” za dizanje jarbola. Uz sve to, marina svoje nautičare iznenadi ponekom praktičnom novošću.
Recepcioner Marijan Sablić
I sada, kad sve to spojimo, evo kako to izgleda domaćim nautičarima i nama u Nautičkoj patroli, koji smo se ovdje već udomaćili zbog čestih posjeta.
Počinje najavom dolaska na kanalu 17 VHF brodske radiostanice. Dobivamo mjesto veza. Na gatu nas čekaju već prekaljeni mornari: dobro nam znani Augustin Vodarić iz Lubenica, koji ovdje radi otkad marina postoji i šef posade Serđo Lovrečić. Da je bilo puno vjetra, dočekali bi nas vani s gumenjakom... Već na gatu dočekuje nas prva novost - vrata sa šifrom. Dobivamo šifru koja otvara i vrata sanitarija. A onda restoran Mistral i njegov prekrasan atrij. Već je kasno, ali gazda, Ivica Bučan, dočekuje nas zagrljajem i širokim osmijehom... Sjedimo uz piće i priče - što je novo otkad se nismo vidjeli... Dogovor za večeru, sutra kad obavimo posao.
Fešte u marini
Ujutro - recepcija: Danijela, Marijan i šefica Dijana Kruljac. U prolazu - Marko Kaštela, mornar-dizaličar. On i Marijan s recepcije pjevaju u creskoj klapi Burin koja nastupa i na feštama u marini.
Vrtlar Robi iz Orleca od jutra marljivo radi na košnji trave, čišćenju marinskih površina, njegovanju zelenila... Kad završi s travnjacima, oleandrima, bugenvilijama, pinijama, lovorikama, maslinama, sjeda za volan svog specijalnog vozila s joystickom i sa smiješkom lašti marinske prilaze, prolaze, stepeništa, šetnice...
vrtlar Roberto Mužić
Obiteljski ugođaj vlada i u restoranu Mistral. Odnos i prema hrani i prema gostu nije industrijski, nego domaćinski. Upoznali su nautičare, stalne goste, znaju tko pije kakvu kavu... Ovdje ima jela za svakoga, i za vegetarijance i za vegane i za one koji ne podnose gluten. No, najviše je onih kao mi - jedemo sve i ne možemo pogriješiti jer u kuhinji je majstor Božo Kovačev. A kako se gazda Ivica Bučan snašao u ovoj nestašici radne snage? Jednostavno. Njegova supruga Vesna, koja radi u FINI, ovdje koristi godišnji odmor i radi za šankom. Zamijenit će je njihova 20-godišnja kći Anja, koja je dosad spremala ispite... A sve to nadgleda, prati i usput uči 12-godišnji sin Jure...
Direktor marine Alan Šepuka kaže da bi tijekom kolovoza trebao proraditi fitness centar i sauna. Za fitness centar nabavljene su najsuvremenije sprave u SAD-u, u sauni će biti mjesta za šest osoba. Druga velika novost je da je u tijeku izrada projektne dokumentacije za vanjski bazen veličine 200 četvornih metara. Nema sumnje da će i bazen biti pun kupača, unatoč ijepim plažama.
Nije Tama kao mrak, nego je tama kao “stara mama”
Ako itko poznaje prilike u creskoj marini, onda je to Tomaž Rodič, Slovenac koji već 20 godina upravo nju doživljava kao svoju bazu.
- Ovdje je sve tako lako. Dugo sam tražio, ali nisam našao bolje. Već sama marina je prekrasna, a bezbrojne uvale uokolo idealne su za kratke izlete s obitelji. Uz bilo koji vjetar možete isploviti, jer marina je zaštićena prirodno, s ovim lijepim brdima. Dodatno, osjećam se sigurno ovdje. Mirno je, organizirano i nema nikakvih problema. Sve ide samo od sebe - govori Rodič, vlasnik glisera Tama, iza kojeg se ne krije strast prema “darkerskoj” estetici.
- Smiješno, znam, ali mi nismo nikakvi darkeri, tek sam poslije doznao što na hrvatskom znači ‘tama’ - obrazlaže Rodič kroz smijeh.
- Moja su djeca, kad su bila mala, svoju baku nazivala Tama, jer nisu znali izgovoriti ‘stara mama’, kako smo je zvali mi. A dogodilo se da je preminula upravo u godini kad sam kupio ovaj brod i zato sam mu dao to ime - objasnio je slovenski nautičar paisplovio prema uvali Valun. (V. B.)
Cres je čudo: nema ružne gradnje i masovnog turizma
- Znaš što mi se najviše sviđa? To što sada svi ovdje govore engleski. Kad sam došao prvi put prije 20 godina, morao si znati talijanski jezik, da bi se uspješno sporazumijevao ovdje- govori Nijemac Peter Kokot, vlasnik motornjaka Lantea, koji redovno svraća u cresku marinu, gdje je stacioniran njegov brod.
- Cres je moja baza, znam isploviti nekad južno sa svojom ženom, ali ne više kao prije, malo smo ostarjeli - kaže Kokot koji je u creskoj marini dočekao i prošlu Novu godinu.
- Bilo nas je samo nekoliko nautičara, marina je obično prazna u to doba. Mir, tišina, Cres u najboljem izdanju, iako ga obožavam i ovakvoga - govori, pokazujući na ljeto uokolo nas; na brodice, kupače i luftmadrace.
- Lantea se zvao prvi brod koji sam kupio pa sam prebacivao taj naziv s broda na brod, kako sam ih kupovao. Uvijek su to bili neki motornjaci- zaključio je Kokot koji na Cresu najviše voli sa ženom obilaziti zaseoke u unutrašnjosti otoka. - Cres je čudo. Nema ružne gradnje, nema masovnog turizma. - završio je Kokot. (V.B.)
Bogata ponuda i terasa s najljepšim pogledom na svijetu
Maloprodajno mjesto INA Cres-marina nudi dvije vrste goriva: Eurosuper BS Class Plus i Euro Dizel Class Plus. Od motornih ulja u ponudi imaju Scooter, Delta 5, Delta Sint, Millennium, Super 5, te Outboard Plus koje se najbolje prodaje. Tu su zatim šamponi za brod, destilirana voda i sredstva za pranje vjetrobranskih stakala. Prodaju i plinske boce, zbog čega su, kažu nam, otvoreni cijelu godinu. Njihove police su pune vina, čokolada i grickalica, a frižideri su puni piva, sokova te sladoleda u kornetima i na štapićima.
Riva ispred maloprodajnog mjesta INA Cres-marina je pristupačna i može se lijepo pristati, a dubina mora je četiri metra, tako da mogu doći i brodovi od 35 metara dužine.
Klijenata imaju mnogo i dolaze im ne samo s jahtama nego i s npr. starim “optimistom” na koji četveročlana obitelj stavi motor da bi mogla uživati u obilasku okolnih uvala i u ljetnim radostima.
- Kad malo zapuše, odemo na terasu iza maloprodajnog mjesta s koje se pruža najljepši pogled na svijetu, kaže Jurica iz Zagreba, koji je s gumenjakom doveo ženu, prijatelja i četvero djece.