Situacija u Liberiji sada je zbog ebole uistinu dramatična. Svi apeli međunarodnih organizacija, kao što su Liječnici bez granica, koji se u Liberiji bore na prvoj liniji fronte liječeći oboljele, više su nego opravdani. Mnoge su bolnice zatvorene jer je medicinsko osoblje zaraženo ebolom. Neke su zrakoplovne kompanije obustavile letove za Liberiju, a predstavništva niza tvrtki su zatvorena. Rastu cijene hrane i prijevoza pa strahujemo da bi moglo doći do nemira u ovoj siromašnoj zemlji, priča mi u telefonskom razgovoru brigadir Predrag Mikulić koji je, kao pripadnik Misije UN-a u Liberiji (UNMIL), od studenoga prošle godine. Mikulićev glas zvuči pomalo umorno. Od ranoga jutra pa do večeri taj je Splićanin, koji je kao vojni promatrač boravio u Sijera Leoneu, zatim bio stožerni časnik u Afganistan, te stožerni časnik u NATO-u Bruxellesu, sada je posvećen samo jednom cilju: zauzdati dosad najveću i najdugotrajniju epidemiju ebole, jedne od najsmrtonosnijih bolesti za koju čovječanstvo nema ni cjepiva ni lijeka. I ne samo brigadir Mikulić. Više tisuća pripadnika UN-a kao svoj prioritetni zadak postavili su zaustavljanje epidemije ebole u Liberiji.
Lažna nada
Teško devastirana krvavim građanskim ratom, Liberija posljednjih mjeseci vodi strašnu bitku s virusom ebole, koji je u toj zemlji već odnio živote 572, od ukupno 972 zaražene osobe.
- Ebola se u Liberiji pojavila u ožujku ove godine, nakon što su već zabilježeni slučajevi u Gvineji i Sijera Leoneu. I baš kad je izgledalo da smo epidemiju zaustavili, jer su prošla 42 dana od izbijanja posljednjeg slučaja, bolest je ponovno buknula - priča mi Mikulić, a zatim pojašnjava kako se ebola ponovno počela širiti u svibnju.
- Jedna je žena bila na sprovodu u udaljenom kraju zemlje, gdje se zarazila i prenijela virus do okruga Montserrado, kojem pripada i Monrovija. Jedan od najčešćih načina na koji se ebola širi u Liberiji je upravo na sprovodima jer je u ovdašnjoj tradiciji fizički kontakt s mrtvom osobom - pojašnjava Mikulić.
Da su fizički dodiri s oboljelim osobama bili ključ širenja bolesti, nekoliko sati prije razgovora s hrvatskim brigadirom naglasila je i dr. Linda Rahal, liječnica iz Freetowna, glavnoga grada susjedne države Sijera Leone, u kojoj je dosad preminulo 374 od 907 zaraženih ljudi. Školovana u SAD-u, Linda Rahal radi za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) pri Ministarstvu zdravlja Sijera Leonea. U srijedu je boravila na ebolom pogođenim područjima, a u četvrtak ujutro telefonski je razgovarala sa mnom, netom prije konferencije za novinare u Freetownu.
Bez informacija
- Borimo se svim snagama, no epidemija ebole ima golemi utjecaj na društvo i gospodarstvo naše zemlje - rekla je L. Rahal. - Ključ za prevenciju epidemije ebole su informacije. Problem je to što informacije o eboli naši ljudi ne razumiju i ne znaju kako ih pretvoriti u sredstva zaštite od te bolesti. Također, u Sijera Leoneu dominira zatvorena kultura u kojoj se ljudi često dotiču kako bi izražavali uzajamnu bliskost, a to samo pospješuje širenje bolesti. To je razlog zašto se ebola tako širi - pojasnila je afrička liječnica.
Iako se siromašne zemlje zapadne Afrike već mjesecima bore s tom smrtonosnom zaraznom bolešću, čini se da je razvijeni svijet postao svjestan ebole tek kada je u jednoj madridskoj bolnici preminuo svećenik Miguel Pajeras, prvi Europljanin koji se ove godine zarazio pomažući oboljelima. Mnogi su se suočili s činjenicom da u globaliziranom svijetu virusi i bolesti više nisu ograničeni na izoliranim područjima uz džungle, nego zahvaljujući gustom zračnom prometu, mogu otputovati s ljudima s jednog na drugi kraj svijeta.
Ebola je dosad bila ograničena samo na izolirana područja u Africi. Pojavila se krajem kolovoza 1976. godine u katoličkoj misiji Yambuku, duboko u tropskoj šumi, oko 1000 kilometara sjeverno od Kinshase, glavnoga grada Demokratske Republike Kongo (tadašnji Zair). Prvi slučajevi oboljenja zabilježeni su u jednom selu na obali rijeke Ebola: svi oboljeli iznenada su dobili visoku temperaturu, glavobolju, povraćali su, imali proljev, patili od jakih bolova u mišićima, obilno krvarili, a naposljetku su im otkazali svi organi. Smrtnost je bila visoka, od 318 slučajeva zaraze 280 završilo je fatalnim ishodom. U maloj bolnici, koju su vodile flamanske časne sestre, ubrzo je preminulo 11 od 17 članova medicinskog osoblja. Riskiravši vlastiti život, belgijski liječnik i znanstvenik dr. Piter Piot hrabro se s kolegama uputio u Yambuku. Ubrzo su otkrili da su ključ širenja zaraze bile loše sterilizirane igle u bolnici te bliski kontakti zdravih osoba s umrlima tijekom pripremanja pokopa. Piot i njegovi kolege napravili su karantenu, a mikrobiološka analiza pokazala je kako je uzročnik ubojite zaraze novi virus. Nazvali su ga Ebola.
- Intelektualno najuzbudljivije, ali istodobno najviše zastrašujući aspekt bila je činjenica da mi tada nismo znali kako se virus prenosi: zrakom, hranom, komarcima, spolnim odnosom, krvlju ili vodom, koji su uobičajeni putovi širenja virusa. Nije stoga bilo jasno kako bismo se trebali zaštititi - prisjetio se Piot u razgovoru za Jutarnji list prije dvije godine.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista
10 činjenica koje morate znati o eboli
Što je ebola?
Riječ je o zaraznoj, tropskoj bolesti koju Liječnici bez granica nazivaju jednom od najsmrtonosnijih bolesti na svijetu.
Što je uzrok bolesti?
Uzrok je istoimeni virus nazvan prema rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje se bolest prvi put pojavila 1976. godine.
Kako se bolest širi?
Ebola se ne širi zrakom, nego direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama bolesne osobe, poput krvi, sline, fekalija i sperme.
Tko je izložen najvećem riziku od zaraze?
xNajvećem su riziku izloženi članovi obitelji oboljelih, osobe koje su bile u kontaktu s tijelima umrlih te osobe koje ih njeguju, uključujući i zdravstvene djelatnike koji ne nose zaštitnu odjeću i opremu.
Koliko je razdoblje inkubacije?
xOd dva do 21 dan. Tijekom toga razdoblja, ako je pacijent zaražen, ali nema nikakve simptome bolesti, nema izlučivanja virusa i ti su pacijenti nisko zarazni.
Koji su simptomi ebole?
Rani simptomi su slični gripi i uključuju slabost, bol u mišićima, glavobolju, visoku temperaturu i kašalj. Kod nekih se pacijenata pojavljuju i osip, štucanje, bolovi u prsima, otežano disanje i gutanje, a oči postaju crvene. Kako se bolest razvija, javlja se povraćanje, proljev, unutarnje i vanjsko krvarenje te zatajenje bubrega i jetre.
Što je izvor virusa ebole?
Podrijetlo virusa nije dokraja poznato, ali su najvjerojatniji “prirodni rezervoar” voćni šišmiši. Do sada su slučajevi ebole potekli iz kontakta s krvlju, organima ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih čimpanza, gorila, voćnih šišmiša, šumskih antilopa i drugih vrsta.
Koliko je sojeva virusa ebole?
Postoji pet sojeva virusa, od kojih je najsmrtnosniji soj Zair koji se prvi pojavio 1976. godine. Uzročnik ove epidemije je soj ebole vrlo srodan soju Zair. Na početku ove epidemije tijekom ožujka i travnja smrtnost je bila vrlo visoka, ali se sada stabilizirala na 64 posto.
Postoji li cjepivo i lijekovi protiv ebole?
Zasad ne postoje registrirana cjepiva ili lijekovi protiv ebole iako je određen broj proizvoda u razvoju.
Kako se ebola suzbija?
Jedine raspoložive učinkovite mjere jesu one preventivne, s ciljem da se spriječi dalji prijenos virusa s osobe na osobu. To uključuje izolaciju zaraženih i oboljelih, upotrebu zaštitnih odijela i opreme, pranje i dezinfekciju ruku, propisno rukovanje tijelima umrlih, održavanje aseptičnog okoliša u prostorima u kojima se provodi skrb o oboljelima itd.