Nije lako zaboraviti priču djeteta koje je seksualno zlostavljano po pet do šest godina. Često se budi noću, kaže psihologinja Gordana Buljan Flander, i gleda po knjigama je li mogla još nešto napraviti, pogotovo kada je riječ o sudskim postupcima u kojima sve ovisi o iskazu djeteta, odnosno onoga tko je s njime razgovarao.
Sve moraju raditi s velikom pažnjom i educirani su, ističe, da pomognu svakom djetetu da svoje otvorene rane pretvori u ožiljke.
U svojoj je karijeri radila s više od tisuću djece koja su žrtve seksualnog zlostavljanja, a jučer je Gordana Buljan Flander, psihologinja, psihoterapeutkinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, s djelatnicima proslavila 15. obljetnicu od početka djelovanja te ustanove.
U tih 15 godina rada kroz polikliniku je prošlo gotovo 17 tisuća djece, od kojih je 35 posto bilo izloženo različitim vrstama zlostavljanja: najprije nasilju u obitelji, više od 3000, a potom seksualnom zlostavljanju, više od 1400 djece. Svake se godine broj povećava - s početnih 900 slučajeva, što je bila statistika prve godine rada, broj onih koji im se javljaju za pomoć porastao je na 1500.
Najčešće su situacije u kojima se roditelji obraćaju samoinicijativno, u 40 posto slučajeva, a trećinu djece i roditelja u Polikliniku su uputili centri za socijalnu skrb.
Borbe sa sustavom
Suočavaju se s nasiljem među vršnjacima, u obitelji, ali i neprihvaćenosti u svojoj sredini.
“Ne ljutite se zbog ocjena, nego se sjetite kako je to biti dijete”, “Ne tjerajte nas u kaznu kada ste ljuti, nego razgovarajte s nama o tome”, “Ne tucite nas”, “Boli nas kada se druga djeca neće igrati s nama”, samo je dio poruka koje su mladi jučer pripremili za edukativni plakat, odgovarajući na pitanje “Što djeci smeta?”.
- Mladi su suočeni s različitim ovisnostima, od droge do alkohola, i raznim virtualnim igricama. I ne traže pomoć psihologa kada imaju problem jer se, nažalost, srame. Želimo im poručiti da nije sramota tražiti pomoć stručnjaka - rekao je jučer 13-godišnji Borna iz Odbora za mlade u Poliklinici.
Iako je zadovoljna što je Poliklinika pomogla brojnim pojedincima i obiteljima, ravnateljica Buljan Flander uvjerena je da još itekako postoji mjesta za napredak.
- Koliko god mi je osobno ponekad vrlo teško slušati teške intimne priče, to zna biti jednostavnije od borbe sa sustavom. Institucije međusobno nisu dovoljno povezane, nisu svi dovoljno educirani, a ono što je najgore, često se događa da se s djecom “lopta” od institucije do institucije pa previše puta treba prolaziti kroz svoju traumu. Postoje slučajevi u kojima djeca koja su korisnici naših usluga idu po sudovima nekoliko godina, čak i do pet. To kod njih izaziva da pomisli: “Sa mnom nešto sigurno nije u redu kad mi nitko od onih koji me slušaju ne vjeruje” - ističe ravnateljica.
Moćan alat
Osvrnula se i na probleme s kojima se djeca susreću u online svijetu, prvenstveno na društvenim mrežama.
- Djeci smo u ruke dali moćan alat, a nismo ih naučili kako ga kvalitetno koristiti. Odrasli misle da se djeca u tehnologiju razumiju bolje nego oni pa odluče da se neće petljati, a tako puštaju njihov život u ruke ljudi koji mogu imati loše namjere. Važno je pokazivati interes za aktivnosti djece.
Proveli smo jedno istraživanje na srednjoškolcima u kojem je njih 95 posto izjavilo da bi umjesto vremena na internetu radije bili s prijateljima ili na aktivnostima. Kako to objasniti? Djeca žele aktivnosti i pravo igralište, a mi smo ti koji im to moraju ponuditi - objašnjava Buljan Flander te najavljuje da će iduće istraživanje koje će poliklinika provesti biti orijentirano na istraživanje seksualnog istraživanja na internetu i društvenim mrežama.
Kao predstavnica Odbora roditelja govorila je Berislava Picek, koja je upoznala prisutne s funkcijom tog tijela Poliklinike:
- Naša su djeca različitih uzrasta i stoga izložena različitim izazovima, padovima, a nama upravo ta raznolikost omogućuje da bolje sagledamo njihove potrebe. Pokrenuli smo nekoliko inicijativa, dajemo prijedloge koje osoblje poliklinike brzo prihvaća i kvalitetno ih provodi. Nastojimo upoznati roditelje s radom - ističe Picek.