“Pohani dio morskog psa je skroz dobar, nije mastan, meso je taman mekano i aromatično. Ima okus kao oslić, samo mrvicu intenzivnije. Lignje sam dobio u maloj zdjelici s tartarom. Porcija je dosta dobra, ali prvi kolut je užasno slan. Psujem malog od kuhinje koji je presolio potencijalno najbolje pohane lignje u zagrebačkim menzama”.
“Krenulo je jako dobro, sve je bilo vrlo ukusno, tanjur je bio pun i činilo mi se da ću se prvi put u nekoj menzi stvarno najesti. Onda se pojavio lovorov list. Skrivajući se u jednom sloju musake, lovorov list bio je nenadani napadač koji je izašao iz offsidea kao Pippo Inzaghi u najboljim danima. I tu je sve krenulo nizbrdo.”
Seminarski zadatak
To je samo dio recenzija jela na food blogu Menzanje. Hranu nije ocijenio neki veliki gurman, pa ni kuhar, nego Ivan Vukičević, student četvrte godine Ekonomskog fakulteta. Za sebe kaže da zna dobro skuhati hrenovke s jajima.
Ivan i njegovi kolege Ernest Troha, Luka Zeljko, Karlo Balenović te Vanja Uzelac ovaj su blog pokrenuli kao seminarski zadatak u sklopu kolegija Internetski marketing, ali nisu očekivali da će uopće biti zapažen.
- Sad nas studenti znaju pozvati u svoje menze da ih ocijenimo. Iskreno, mislili smo da je to samo zadatak koji ćemo odraditi za faks, ali na kraju ispada da ima potencijala i za nešto više - rekao je Karlo.
Ideja za projekt je došla spontano. Na kolegiju su mogli birati između marketinškog izazova za društvene mreže ili studije slučaja za neku tvrtku. Njih petorica su odabrali prvo, a na kraju se ispostavilo da su samo oni i odabrali taj projekt. Ernest, Luka i Vanja su se znali otprije, a s Karlom i Ivanom su se tada upoznali i odmah je krenulo zajedničko mozganje za temu izazova.
- Tražili smo nešto što svi možemo raditi i što nam je blisko. Nismo ništa konkretno pronašli i dok sam bio u menzi, skužio sam da svi idemo tamo jesti. I tako je počelo Menzanje - ispričao je Ernest.
Što su rekli o određenim jelima?
NAJLOŠIJA: Sava
- Riblji štapići i pire od krumpira
Klasik svačijeg djetinjstva - najnezdravija moguća stvar koja ima veze s morem, barem u teoriji. Koliko je posto ribe unutra, ne znam, nije mi to previše ni bitno dok god je ukusno. Ovo su neki malo veći štapići, ustvari, više su pločice. Tanki su i široki. Prvi zalogaj, odmah razočaranje. Hladno ulje slijeva se niz tvrdi pohani dio. Unutra gnjecavo i bezokusno.
NAJBOLJA: Agronomski fakultet
- Mesne okruglice i zelena salata
Mesne okruglice bile su fantastične, umak je bio dovoljno kremast i podsjetile su me na okruglice koje mi mama s puno ljubavi priprema kod kuće. Kao što vidite, imao sam samo žlicu, pa sam par komadića zelene salate pojeo rukama, kao Džingis-kan. Salata je bila dobro začinjena, hrskava i osvježavajuća.
Mamina kuhinja
Priznaju da nitko od njih nije veliki kuhar, niti posjećuju otmjene restorane. Vrhunac kulinarstva im je, kažu, mamina kuhinja. Ipak, to ih nije spriječilo da pokušaju s projektom. Napravili su svoj blog te stranicu na Facebooku i Instagramu. Odlučili su da će svoj manjak gurmanskog iskustva nadoknaditi humorom i savjetima za studente. Ocjenjuju sve: od hrane, gužve i atmosfere pa do urednosti i ljubaznosti teta u menzi.
Prvi na redu je bio restoran u Studentskom centru, lijeva linija.
- To mi je najdraža menza. Tu najviše jedem jer mi je blizu pa sam odlučio početi s njom - rekao je Luka.
Uzeo je pečenice i pire krumpir te ćevape i kuhano povrće.
“Laganog ljutog okusa, hrskave izvana, mekane iznutra te iziskuju vrlo malo žvakanja, što je bila odlična vijest za moju vilicu koja se noć prije umorila žvakanjem odstajalog kruha i žilavog mesa ispred fast fooda u 3 ujutro”, komentar je na pečenice koje su dobile ocjenu 3 od 5.
Ćevapi i prilog su prošli još bolje.
“Iako će neki možda reći kako je čudno upariti ćevape i kuhano povrće, ja moram reći da su mi u SC-u priredili snažnu gastronomsku metaforu. Ovo jelo je poruka i simbol našeg društva, mješavina Istoka i Zapada”, napisao je Luka i na kraju dao SC-u pet pudinga od vanilije. Naime, tako ocjenjuju hranu.
Nakon SC-a recenzije su samo dolazile. Sava, Građevina, FER, Ekonomija - svatko od njih je dobio svoju ocjenu jela, a s novim recenzijama su dolazili i lajkovi. Sada imaju više od 300 korisnika na stranici, od kojih dobar dio niti ne poznaju.
Nakon što su prošli toliko menija, primijetili su i što nedostaje u zagrebačkim menzama, ali i što studenti trebaju izbjegavati ako se žele pošteno najesti.
- Nikako nemojte uzeti riblje štapiće! To je svugdje loše. Držite se pohanog, s njim se ne može promašiti, i dolazite što više u jednu menzu. Tako ćete se naviknuti na nju i svaka hrana će vam biti dobra. OK, više ista, ali naviknut ćete se na nju - kaže Ivan te dodaje da bi “dao pola brade” ako bi u menzi mogao pojesti miješanu voćnu salatu.
Vjerni fanovi
Projekt im je trebao završiti do kraja semestra, ali i sami kažu kako im je vrijeme bilo ograničeno jer broj menzi u Zagrebu nije beskonačan. Ipak, neće ugasiti svoj blog. Prvo, jer ne žele iznevjeriti vjerne fanove, a drugo, jer smatraju kako im je ovo dobra vježba za budućnost.
- Cilj nam je ostati u marketingu nakon fakulteta i vjerujem da će nam Menzanje biti dobar korak prema tom putu - kaže Vanja.
Što se tiče food bloga, već imaju novu ideju.
- Nakon menzi bacamo se na kebabe! Skoro svaka ‘kebabčinica’ kaže da ima najbolji kebab u gradu. Vrijeme je da razotkrijemo taj misterij i otkrijemo koja je u pravu - najavljuje Karlo.
Studentska prehrana: Od ukupno 17 menzi u gradu, do sada su recenzirali njih 7
1. Studentski centar 4/5
2. Sava 2/5
3. Cvjetno naselje 5/5
4. Ekonomija 3,5/5
5. Građevina 4,5/5
6. Šumarstvo 5/5
7. FER 4/5
8. SD Lašćina
9. Borongaj
10. Medicina
11. Veterina
12. Fakultet strojarstva i brodogradnje
13. Akademija likovne umjetnosti
14. Tekstilno-tehnološki fakultet
15. Prirodoslovno - matematički fakultet
16. Prometni fakultet
17. Prehrambeno-biotehnološki fakultet