NOBELOVA NAGRADA

ZAŠTO ME NOBEL ZA ALICE MUNRO VESELI KAO MALO KOJI DO SADA Piše Jurica Pavičić

Alice Munro sam otkrio kasno, tek onda kad su se na hrvatskom pojavile dvije njene zbirke iz zrele faze, ‘Služba, družba, prošnja, ljubav, brak’ i ‘Previše sreće’. Onoga časa kad sam pročitao prvu priču u prvom svesku Alice Munro, znao sam da - rekao bi kapetan Renault - ‘počinje jedno veliko prijateljstvo’
Alice Munro sam otkrio kasno, tek onda kad su se na hrvatskom pojavile dvije njene zbirke iz zrele faze, ‘Služba, družba, prošnja, ljubav, brak’ i ‘Previše sreće’. Onoga časa kad sam pročitao prvu priču u prvom svesku Alice Munro, znao sam da - rekao bi kapetan Renault - ‘počinje jedno veliko prijateljstvo’

Postoji barem jedan razlog zašto je odluka švedskog komiteta da Nobela za književnost dodijeli kanadskoj autorici Alice Munro povijesna i prva. Alice Munro, naime, prvi je književnik ili književnica koji je Nobelovu nagradu dobio isključivo za svoje kratke priče.

Mnogi su nobelovci - naravno - pisali kratke priče, pripovijetke ili novele. Premda je danas teško biti ekspert za opuse Henrika Pontoppidana ili Bjørnstjerna Bjørnsona, pretpostavljam da je novele ili kratke priče pisala znatna većina od stotinu i kusur ljudi koji su od 1901. do danas dobili književnog Nobela. Kratke priče pisali su - makar usput, kao manje važni dio svog rada - poneki pjesnici i gotovo svi nobelovci romansijeri. Neki od njih radili su to zbilja jako dobro. Ernest Hemingway možda je i bolji pisa...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2025 13:33