Mačke su enigma, čak i njihovim vlasnicima. No, sada znanost nudi uvid u njihovu pravu prirodu, tvrdi dr. John Bradshaw u svojoj knjizi “Cat Sense: The Feline Enigma Revealed” koja je u samo nekoliko tjedana postala veliki hit u Velikoj Britaniji. Bradshow se već nekoliko desetljeća bavi istraživanjem ponašanja pasa i mačaka, a direktor je Instituta za antrozoologiju Sveučilišta Bristol. Njegova knjiga “Dog Sense” iz 2011. godine postala je bestseler najprije u Velikoj Britaniji, a zatim u SAD-u, pa je Bradshaw odlučio napisati knjigu o mačkama koje s ljudima dijele tisuće godina suživota.
Obostrana korist
- Novija istraživanja mačjeg DNK ukazuju na to da njihova koegzistencija s ljudima datira unazad 10.000 godina, upravo u osvit poljodjeljstva. U svakom slučaju, taj je suživot počeo kada se mačka približila nama, a ne na neki drugi način. Mačke su privukli kućni miševi, nova vrsta koja je evoluirala i počela crpsti naša skladišta hrane u selima i malim gradovima koji su nicali diljem Plodnog polumjeseca, od Mezopotamije do Egipta - priča mi Bradshaw. - Vrlo je vjerojatno da su se idućih pet tisuća godina mačke same udomaćivale, postajući sve lakše za pripitomljavanje. Istodobno, mačke su međusobno postajale tolerantnije, što je omogućilo da žive mnogo bliže jedna drugoj nego što su to mogli njihovi divlji preci. Prvi dokaz o mačkama kao kućnim ljubimcima dolazi iz Egipta. Drevni su Egipćani držali mnoge životinje kao kućne ljubimce, no domaće su mačke bile jako popularne tijekom idućih 3000 godina - dodao je Bradshaw.
Oko 400 godina prije nove ere, mačke su se pojavile na kovanicama u dvije grčke kolonije i bile su popularne u doba Rimskog Carstva, pa i u srednjem vijeku do 1233. godine. Tada je papa Grgur IX. izdao u Rimu bulu u kojoj su mačke, posebice crne, identificirane sa sotonom. Uslijedio je lov na milijune mačaka: mučene su i ubijane, često sa svojim vlasnicama. Pravoslavna crkva bila je mnogo tolerantnija, dok je islam prema njima bio prijateljski nastrojen. Nakon što je Kralj Sunca, Luj XIV., 1648. godine vodio jednu od posljednjih javnih egzekucija mački u Parizu i pritom plesao ispred lomače, došlo je do preokreta. Mačke su tako u 18. stoljeću postale moderne među damama na kraljevskom dvoru, a njihova je popularnost počela rasti i u ostalim krajevima svijeta. Iako ne manjka onih koji, poput novozelandskog ekonomista dr. Garetha Morgana, vode kampanje za istrebljenje mačaka, one su danas trostruko brojnije nego psi pa su uvjerljivo najrašireniji kućni ljubimci na svijetu.
Što je razlog tolikoj omiljenosti maca u modernom svijetu, upitala sam na početku razgovora Johna Bradshawa.
- Mačke bolje pristaju uz moderni, urbani stil života od pasa. One nemaju potrebe za treningom i, ono što je možda još važnije za njihovu dobrobit, mačke su sretne ako ih se katkad ostavi same nekoliko sati. Za razliku od njih, psi postaju anksiozni čim se odvoje od svojih gospodara - rekao je Bradshaw, koji priznaje da je mačkama fasciniran od djetinjstva. No, njegovi roditelji i susjedi nisu imali mačku pa ih je prvi put vidio na farmi. Kao dječak bio je uvjeren da mačke, baš kao i pilići i svinje, žive samo na farmama te služe isključivo kao lovci na miševe. No, u međuvremenu, naši su se odnosi s mačkama promijenili. - Bilo je mnoštvo mačaka diljem svijeta koje su ljudi držali samo zbog njihovih sposobnosti da love miševe i na taj način čuvaju domaćinstva slobodnima i od miševa i od štakora. A onda, u posljednjih 50 ili 60 godina, počeli smo koristiti vlastite metode kako bismo miševe i štakore držali podalje od naših domova. Za to nam više nisu potrebne mačke - istaknuo je Bradshaw.
Rat sa psima
Kako je moj sugovornik dobar poznavatelj i pasa i mačaka, zanimalo me koju od tih vrsta smatra inteligentnijom.
- Mačke i psi razvili su različite vrste inteligencija koje pristaju uz njihove različite stilove života. Psi imaju jedinstvenu pozornost usmjerenu na ljude: oni su bolji u čitanju ljudskih gesti i govora tijela nego bilo koja druga vrsta. Bolji su čak i od čimpanzi, koje mnogi smatraju najinteligentnijima među svim sisavcima, izuzevši ljude - rekao je Bradshaw. - Mačke su manje socijalno inteligentne, ali imaju veliku sposobnost učenja o okolišu koji ih okružuje, konstruirajući kompleksne ‘mentalne mape’ u svojim glavama, a kako bi to učinile, provode mnogo vremena istražujući. Taj oblik ‘inteligencije’ pridonosi tome da mačke nađu put kući s prilično velike udaljenosti. Primjerice, kada njihov vlasnik promijeni kuću, a mačka to ne želi, pa iz novog doma nađe put do starog! - dodao je Bradshaw.
Čuvaju teritorij
U knjizi iznosi neke zanimljive usporedbe između pasa i mačaka. Studije iz pedesetih godina prošlog stoljeća ukazale su na “primarni period socijalizacije” tijekom kojega je mladunčad izrazito osjetljiva za učenje interakcija s ljudima. Kod pasa je to razdoblje između sedmog i 14. tjedna života. Isti koncept vrijedi i za mačke, ali počinje ranije. U principu, maca u razdoblju između četvrtog i osmog tjedna života razvija interakcije s ljudima. Mače koje do 10. tjedna života ili kasnije nema kontake s ljudima, vjerojatno će ih se bojati cijeloga života. Naravno, proces učenja kod mački ne završava kada navrše osam tjedana nego traje tijekom cijele prve godine života.
Koliko je za mačke važan teritorij, upitala sam.
- Imati prostor koji može smatrati svojim mački je sve što treba. Domaće mačke su nasljednici izrazito teritorijalnih vrsta koje su branile područje oko svojih omiljenih lovišta i mjesta za spavanje, a pripitomljavanje nije uništilo taj instinkt. Bez obzira na to što imaju teritorij, psi će veselo putovati sa svojim vlasnicima jer im je najvažnija njihova veza s ljudima. Mačke mogu biti vezane za svoje vlasnike, ali samo kada su zadovoljne jer imaju osigurano mjesto za život koje će im omogućiti zadovoljenje najvažnijih potreba. A to su hrana i mjesto za odmaranje - istaknuo je Bradshaw.
(...)