Vrlo, vrlo kontroverzni, Geert Wilders, postaje značajan politički faktor u Nizozemskoj, zemlji koja je jedna od najvažnijih za napredovanje Hrvatske. Pred parlamentarne izbore, ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da će njegova stranka, PVV, dobiti znatan broj zastupničkih mjesta.
Što su Nizozemci skrivali?
Dakle, znalo se da se Wildersova zvijezda uzdiže na političkom horizontu Nizozemske, ali se nije znalo da će ovako zasjati, da će broj zastupnika skočiti s devet na čak 24 parlamentarna mjesta. Uskoro će se vidjeti da su novi nizozemski zastupnici, normalni ljudi, vlasnici dućana, učitelji, jedni od onih koji, što je u Nizozemskoj tradicija, nemaju zavjese na prozorima, jer nemaju što skrivati u svojim životima, niti od susjeda, niti od prolaznika, ipak nešto skrivali.
Ankete prije izbora nisu niti izdaleka pokazivale ovakav uspon Geerta Wildersa, što se pripisuje tome da je ljude bilo sram, čak i u anonimnim anketama, reći za koga će glasati. Slično se događalo na predzadnjim predsjedničkim izborima u Francuskoj, kad je Jean-Marie Le Pen ušao u drugi krug sa Chiracom, iako ankete to nisu predviđale.
Le Pena i Wildersa uglavnom se prepoznaje kao istu bratiju, ali Wilders se na to jako vrijeđa. Na nekoliko mjesta je objašnjavao kako on nije desničar, kamoli radikalni desničar. Ne želi da ga se trpa u istu vreću. Pred ove izbore, smanjio je nivo provokacije u svojim govorima, što ga je učinilo prihvatljivijim za veći broj glasača.
Ne zna se sigurno hoće li ući u vladu, u kojoj će dvije glavne stranke biti prilično desni liberali. Ali, pod Wildersovim znakom raste nova nesigurnost u Europskoj Uniji, nova, teška, nelagoda, koja potresa temelje ove organizacije, a ti temelji nisu ništa drugo nego sustav vrijednosti.
Prošle godine, Wildersu je, temeljem zakona o zabrani poticanja rasne i vjerske mržnje, bio zabranjen ulazak u Veliku Britaniju, gdje je u parlamentu trebao prikazati svoj 17-minutni, propagandni, antiislamski film “Fitna”. Ono što je neobično u tom kratkom filmu i u Wildersovim višegodišnjim nastupima jest da se on u napadu na islam, na imigraciju, na nepoželjne narode i predjele Europe, koristi repertoarom najsvjetlije tradicije zapadne Europe. Europska tradicija osuđuje nacizam, pa on Kuran uspoređuje s Mein Kampfom, a islam s nacizmom.
Svjetionik Europe
Stoljećima je Nizozemska, razumna, slobodna, skromna, samouvjerena zemlja bila svjetionik Europe, utočište za sve one koje su morali, zbog svojih uvjerenja, pobjeći iz svojih zemalja. U valu velikog otvaranja Europe krajem sedamdesetih, ali pogotovo osamdesetih i devedesetih, Nizozemska je širom otvarala vrata svima koji su se htjeli ovdje naseliti. Vrlo pojednostavljeno rečeno, službena politika bila je poštovanje i afirmacija kulture došljaka. Ali, intervenirali su nepredviđeni faktori koji određuju prirodu imigracije, i, jedva su se Nizozemci okrenuli, kad su vidjeli da Amsterdam i Rotterdam postali vrlo drukčiji gradovi. Unutra žive došljaci od kojih nikad nitko nije tražio da se zapravo integriraju, a Amsterdam ili Rotterdam nisu gradovi veliki kao London da apsorbiraju došljake i učine to dijelom kozmopolitskog mentaliteta. I jedna i druga zajednica počele su osjećati međusobnu muku i frustraciju. Nizozemci su shvatili da ono zbog čega su otvarali vrata došljacima, a to je kompleks visokih zapadnih vrijednosti, među kojima je na prvom mjestu tolerancija, mnogi primitivni došljaci slabo cijene. Jedan je došao iz turske zabiti gdje su rođaci nedavno zakopali djevojčicu jer je gledala dečke - ma briga njih za ravnopravnost žena. U Ankari, Izmiru i Istanbulu, djevojke i profesorice ne mogu nositi islamski veo, i nepristojno je ostavljati izgažene, stare cipele pred vratima - odlično, u Nizozemskoj takvih zabrana nema.
Konačno, rijetko da postoji zatvorenija zajednica u Europi, od Nizozemaca. Pripustili su toliki broj imigranata u zemlju, takoreći horizontalno - ali vertikalni uspon u tom društvu nezamislivo je težak, ukoliko je zemlja porijekla neatraktivna. Wildersova majka porijeklom je iz Surinama te neki misle da je njegova antipatija prema strancima refleks njegova vlastitog težeg puta integracije zbog mješovitog podrijetla, vrsta nerazriješenog kompleksa.
Je li svaki strah rasizam?
Eksplodiralo je 2002. ubojstvom prvog političara koji je počeo glasno zahtijevati da imigranti moraju prihvatiti norme društva u koje su došli. Pyma Fortyna ubio je aktivist za prava životinja, ali zato što je bio isprovociran antiislamskim stavom. Nakon toga, jedan mladić, imigrant, ubio je kontroverznog novinara i dokumentarista, Thea Van Gogha, također zato jer je Van Gogh ismijavao islam i prokazivao praksu nekih etničkih zajednica kao represivnu.
Osnivač stranke PVV, ili Stranke slobode, Pym Fortryn, bio je duhovit, šarmantan, obrazovan i ekscentričan, elitist i snob, a ne populist, makar se služio populizmom.
On je autor rečenice koju je rekao u televijskom intervju: “Nizozemska je puna”.
Mislio je, ne stane više ni jedan imigrant.
U biti, još od devedesetih, od nizozemskog političara Bolkensteina, kasnije povjerenika u Bruxellesu, potiče zahtjev za revizijom politike imigracije, ali, svi pozivi da se uvaže strahovi i frustracije domaćina, bili su ignorirani ili odbacivani kao rasistčki.
Fortyn, gay, ironičan, sofisticiran, elegantan, prezriv prema neurbanom i prema primitivnom, sigurno je bio inkarnacija đavla za neintegriranu zajednicu došljaka, koja se od jutra do sutra napaja na kabelskoj televiziji s koje od jutra do sutra grmi ova ili ona antizapadna propovijed.
Wilders je toliko blijed u odnosu na Fortryna da nitko nije ni pomislio da bi stranka mogla preživjeti. Fortyrn je bio zanimljiv, Wilders je sitni provokator i ono što kolokvijalno zovemo fašist. Kad je Fortryn kritizirao, čovjek je osjećao da on može dublje argumentirati, a kad se sluša Wildersa, osjeća se neugodno. Prema podacima s interneta, Wilders ima 47 godina i potječe iz skromne, provincijske, katoličke (baš kao i Fortryn), obitelji. Nema formalno obrazovanje, a fascinira ga Izrael u svom najkonzervativnijem obliku. Stvorio je političke kontakte u desnom krilu američkih neokonzervativnih krugova.
Desničarski trabant
Ove godine nizozemski sud osudio ga je, kao autora filma “Fitna”, zbog potpirivanja rasne i vjerske netrpeljivosti.
Postoji veliki, stvarni problem imigracije u zapadnu Europu, i osjećaja nezadovoljstva domaćeg stanovništva zbog toga, koje još nitko, s izuzetkom Nicolasa Sarkozyja, nije stvarno adresirao. Ekscentrici kao Fortryn bili su korisni jer su upozorili na problem. Ali, koliko god se naprezali, ne možemo razumjeti koje će to dobro donijeti Geert Wilders europskoj politici.
Ružnjikavi, neukosno stilizirani Wilders, napuhane kose na vaservelne, ne izgleda kao političar koji bi se trebao približiti etabliranoj političkoj sceni. Izgleda kao bilo koji desničarski trabant iz zapadne Europe, kao potucalo što uzima riječ na 'kermesima', kako se ovdje nazivaju šarene seoske i kvartovske zabave, s pucanjem u plastične patke.
Zar će nam on govoriti da nam pravosuđe nije dosta dobro, ili da nismo našli ovaj ili onaj topnički dnevnik? Zar će on govoriti Bosancima da nisu zreli za EU, ili za dobivanje viza, kao da nikada nije postojao nizozemski bataljun u Srebrenici? Možda.
Zar će ovaj čovjek zastupati europske vrijednosti? Konačno, na što se svode europske vrijednosti?
Pobjednik nizozemskih izbora, liberal Mark Rutte, teška srca odlučit će se na koaliciju s Wildersom - jedino ako će baš morati. Za nizozemske laburiste, koje vodi Joe Cohen, suradnja s Wildersom je isključena. U biti, izbori su pokazali da je Nizozemska, više nego prije podijeljena na desnicu i ljevicu, s time da je desnica prilično desna.