Na ulazu u izložbeni prostor posjetitelje dočekuje natpis “Predmeti izloženi u ovoj prostoriji vrijedili bi 4 milijuna funti - da su pravi”.
Gotovo filmske priče krivotvorenih umjetnina našle su se ovih dana u jednom od najpoznatijih europskih muzeja - londonskom muzeju Victoria&Albert. Izložbu “Istraživanje Metropolitan policije o podvalama i krivotvorinama” organizira londonska policija Metropolitan Police, odnosno Scotland Yard.
‘Antika’ iz 2006. godine
Stotinjak izloženih predmeta djeluju kao uobičajeni muzejski izlošci. Imajući na umu da su mnogi za njih izdvojili velike svote novaca, niti ne čudi da izgledaju poput orginala.Ima svega: među izlošcima je i jedna lažna slika Henrija Matissea. Izložene su i kovanice koje su lažno predstavljene kao primjerci iz antičke Grčke.
Kako bi opravdali izvornost imovine, snalažljivi kriminalci vješto izrađuju dokumente nadležnih institucija o porijeklu i vrijednosti robe, koje posjetitelji izložbe također mogu vidjeti. Tako je gotovo bezvrijedna egipatska maska predstavljena kao original iz 900. g. pr. Kr. postigavši cijenu od 40.000 kuna. Krivotvoritelji su u svojim radionicama proizveli i srebrne žlice predstavljajući ih kao pribor za jelo britanskih plemića u 17. stoljeću.
Najzapaženiji dio izložbe je replika radionice najosebujnijeg krivotvoritelja umjetnina Shauna Greenhalgha. Taj je Britanac većinu uradaka izradio u drvenoj kolibici u svome vrtu. Njegova najslavnija prevara je “Princeza Amarna”. Skulptura prikazuje egipatsku princezu Amarnu za koju se vjeruje da je bila rođakinja slavnog faraona Tutankamona.
Smatrajući je pravim raritetom, skulpturu je otkupio britanski muzej Bolton plativši za nju gotovo 4 milijuna kuna. Nevolja je što izloženi primjerak nije izrađen u Egiptu prije 3300 godina kako se vjerovalo, nego 2006. godine u Greenhalghovoj vrtnoj radionici. Nastale su tu i krivotvorene slike poznatih umjetnika poput Johna Myatta, Thomasa Morana i Roberta Thwaitesa.
Priču o Shaunu Greenhalghu i njegovoj obitelji Scotland Yard prozvao je najvećom pričom krivotvorenih umjetnina u povijesti. Samouki umjetnik Shaun, zajedno s bratom i roditeljima, proveo je 17 godina, od 1989. do 2006. u izrađivanju lažnih umjetnina. Nasamario je mnoge - procjenjuje se da je obitelj Greenhalgh prodala umjetnine u vrijednosti od desetak milijuna kuna.
Reprodukcije nisu kriminal
U ulozi agenata umjetninama našli su se Shaunovi roditelji koji su radove prodavali uglednim aukcijskim kućama poput Christie’s i Sotheby’s, muzejima i privatnim kupcima. Kada je otkriveno da je jedna umjetnina lažna, Greenhalghovi su na sebe navukli sumnju. Shaun je osudjen 2007. na 4 godine i 8 mjeseci zatvora i još odrađuje zatvorsku kaznu, a njegovi vremešni roditelji osuđeni su na 12 mjeseci zatvorske kazne.
Očekivalo bi se da im je jedini motiv bio novac, no neobjašnjiva je činjenica da su Greenhalghovi, unatoč pozamašnom bankovnom računu, živjeli skromnim, gotovo siromašnim životom u malenom gradiću nedaleko od Boltona.
Specijalna jedinica policije, tzv. Jedinica za umjetnine i antikvitete, izložbu je osmislila kao edukativnu akciju.
“Ovom izložbom dokazujemo da kriminal umjetninama nije tema povijesnih istraživanja. Time što prikazujemo neke od tehnika kojima se koriste kriminalci namjera nam je educirati ljude na što da paze i potaknuti ih da prijavljuju prijestupe policiji”, navodi detektiv Vernon Rapley, voditelj jedinice za umjetnine i antikvitete pri Metropolitan Police.
Policija pojašnjava razlike između različitih oblika ovog kriminala - lažnjacima se smatraju radovi čiji autori su lažno predstavljeni, a krivotvorine su imitacije postojećih radova. Postoje i imitacije koje ne moraju biti kažnjive ako autor ne tvrdi da slika pripada slavnijem autoru, što je čest slučaj s jeftinim reprodukcijama.
“Krivotvorenje umjetnina postalo je vrlo sofisticirana vrsta kriminala . Mreže kriminalaca sve više pronalaze nove načine financiranja i širenja svojih kriminalnih nastojanja, a iskustvo nam govori da je krivotvorenje umjetnina vrlo učestalo. Ova vrsta kriminala uzrokovala je znatan financijski gubitak kolekcionarima i dilerima umjetnina u Londonu”, kaže Lucy Inett iz Metropolitan Police.
Vrlo sofisticiran kriminal
Spomenuta policijska jedinica nije velika; samo 4 stalno zaposlenih policajaca uz 11 volontera otkrivaju krivotvorine na londonskom tržištu umjetnina, krađu izloženih predmeta u britanskim muzejima i mreže kriminalaca.
Svoj posao, čini se, dobro obavljaju. Od 2006. uspjeli su smanjiti krađu muzejskih primjeraka za 65% i pronaći 80% ukradenih umjetnina. Procjenjuje se da pronalaženjem ukradenih predmeta svake godine spase primjerke u vrijednosti do tri milijuna funti. Trenutačno se bave slučajevima pronalaženja 54.000 ukradenih primjeraka umjetnina i antikviteta. Među njima su, između ostalih, skica Pabla Picassa, Chippendaleov stolić i Cartierov Art Deco sat.
Ipak, krivotvorine su najveći izazov današnjice. “Ukradene umjetnine imaju limitirano tržište jer ih nije lako preprodati”, navodi detektiv Rapley. “Krivotvorenje je atraktivno kriminalcima jer stvaraju nove radove, što je teže otkriti i lakše prodati na tržištu”, dodaje Rapley.
Što se tiče otkrivenih slučajeva, policija ne može učiniti mnogo da se vrati novac utrošen na lažne umjetnine i antikvitete. “Kada uhvatimo krivotvoritelja, neki muzeji uspiju vratiti novac kojim su kupili lažnu robu. To je komplicirani proces koji uključuje osiguravajuće kuće. Kada se radi o pojedincima, situacija je još teža”, navode iz Metropolitan Police dodajući da u većini slučajeva nesretnicima koji su utrošili velike svote na bezvrijedne primjerke novac gotovo nikada ne bude vraćen.