Policija je stajala oko kuće i češkala se po glavi. Okupirali su najskuplju kuću na Novom Zelandu, 23 milijuna dolara vrijednu viletinu, ali malo su se preračunali. Išli su u akciju kao da love običnog kriminalca. Deseci auta pokušavali su se u isto vrijeme progurati kroz ulaznu kapiju, a helikoptere je čuo izdaleka. Nasmiješeno je zatvorio vrata gornjeg balkona čim je ugledao prvi automobil kako juri prema kući. I aktivirao najnapredniji alarmni sustav na svijetu.
Najveći slučaj ikad
Dok su prvi policajci stigli, elektroničke kvake bile su aktivirane, prozori neprobojni, a cijela kuća činila se potpuno napuštenom. Ali znali su da se unutra skriva Kim Dotcom Schmitz , međunarodni varalica, najgenijalniji haker na svijetu i, po tvrdnjama FBI-a, jedan od najvećih pirata kojeg su ikada ulovili. Tridesetsedmogodišnji prevarant većinski je vlasnik Mega stranica, grupe web servisa koji su korisnicima pružali naoko nevinu uslugu digitalnog ormarića. No u stvarnosti, iza stranica, od kojih je najpopularnija bila Megaupload , skrivao se servis koji je besplatno korisnicima omogućavao da skidaju piratizirane filmove, muziku, aplikacije ili knjige. Servis je baziran u Hong Kongu, Schmitz ima finsko i njemačko državljanstvo, trajno prebivalište na Novom Zelandu, ali svejedno su ga se Amerikanci uspjeli dočepati. Optužen je u najvećem slučaju kršenja autorski prava u povijesti. Optužnica kaže da je vlasnike autorskih prava oštetio za gotovo pola milijarde dolara, a da je pritom zaradio više od 200 milijuna dolara, uglavnom prodajući reklame na svojim hiperpopularnim i hiperilegalnim sajtovima.
- Mislila sam da me probudio njegov helikopter - rekla je Schmitzova susjeda - jer je često, i to obično oko 6.30, helikopter znao dolaziti po njega da ga odvede na doručak. Malo mi je već počeo ići na živce. Ne samo da me probudio nego onda nije ni odletio. Cijelo je vrijeme lebdio nad kućom i nije mi dao da spavam. Izašla sam van i šokirala se. Sve je bilo puno automobila i kombija, a helikopter za koji sam mislila da je Kimov zapravo je bio policijski. Bio je to četvrtak iz pakla.
Sigurna soba
Policajci su odustali od provaljivanja vrata na silu. Ubrzo je stigla i posebna jedinica koja je trebala pronaći put u utvrdu. Posebnim rezačima prolazili su kroz vrata, jedna za drugim, dok se konačno nisu našli u pustoj vili. Nije bilo traga ni Kimu ni njegovoj ženi i dvoje djece. Pretražili su sve i sasvim slučajno otkrili vrata iza ogromne slike obješene na zidu. Bila je to sigurna soba, čest dodatak kućama najbogatijih (a Dotcom je, kako mu sad i službeno glasi prezime, među 10 najbogatijih ljudi na Novom Zelandu). Prava čelična kutija napravljena je samo s jednim ciljem. Da štiti ljude koji su zatvoreni unutra, uglavnom od razbojnika ili otmičara koji bi im mogli učiniti štošta loše, ali ponekad i od policije. Šest sati im je trebalo da se probiju u sef.
Kada se dim razišao, na podu sigurne sobe ugledali su sklupčanog Dotcoma. Flambojantna grdosija, dvometarski div od gotovo 250 kila, gledala ih je sa smiješkom na licu i sa skraćenom dvocijevkom u ruci. Nije pucao jer je znao da će mu to biti veći problem nego što mu se isplati, pa se dobrovoljno predao. Znao je postupak jer mu privođenja, suđenja i zatvorske kazne nisu nimalo strane.
Karijeru je počeo 1994., kao klinac nadaren za kompjutore. Pokrenuo je kompaniju DataProtect, i uglavnom je za novac legalno provaljivao u sisteme svojih klijenata kako bi otkrio gdje im se nalaze sigurnosni propusti. Onda se malo zaigrao i s legalnog i dobroćudnog provaljivanja otišao korak dalje. 1998. godine uvjetno je osuđen na dvije godine zbog kompjutorske prevare i preprodaje ukradenih dobara. Naime, u to je vrijeme Kim Schmitz, osim što je bio svjetski poznat konzultant, bio jednako poznat i po trgovanju ukradenim kreditnim karticama.
Prva prevara
Uskoro je shvatio da je trgovanje ukradenim karticama nedovoljno unosan i pretjerano rizičan posao. Zato je prodao 80 posto svoje kompanije DataProtect u 2000. Firma je 2001. otišla u bankrot i to je bio početak Schmitzovih financijskih genijalnosti. Iste je godine kupio nekoliko stotina tisuća dolara vrijednih dionica LetsBuyIt.com, propalog online dućana koji je obećavao milijunske zarade, ali se ispuhao zajedno s .com balonom. Čim je pokupovao dionice, najavio je svakome tko ga je htio slušati da se upravo sprema uložiti 50 milijuna eura u propalu kompaniju. Naravno, ljudi su se poubijali ne bi li se dokopali dionica kompanije, vrijednost je skočila za 300 posto, ali nitko nije znao da Schmitz nema ni približno toliko novca, niti je ikada planirao investirati. Čim je vrijednost dionica narasla, Kim je svoje dionice prodao i okrenuo profit od milijun i pol eura.