PRAVI TRENUTAK

ZAGREPČANKU GANUO POTEZ SUGRAĐANINA KOJI NIJE OKRENUO GLAVU Pukla joj guma na kiši dok je vozila kćer (4), a onda se on samo pojavio...

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 29.04.2019. u 13:51

Bruno Konjević/Cropix / Screenshot/Facebook

 

Korisnici grupe na Facebooku Zakaj volim Zagreb svakodnevno dijele svoja iskustva i fotografije u glavnom hrvatskom gradu. Često se dijele korisni savjeti, upozorenja i slično, no jedna se objava istaknula i u samo nekoliko sati prikupila gotovo četiri tisuće lajkova.

Tanja iz Zagreba s članovima je podijelila pozitivno iskustvo s Britanca nakon što se našla u prilično nezavidnoj situaciji - pukla joj je guma na autu dok je vozila četverogodišnju kćer, a pritom je još padala kiša.

Na sreću, još uvijek ima dobrih i savjesnih građana pa se iz zgrade odmah spustio susjed i pomogao. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

‘Pukne mi guma na autu i to nije sve. Sa mnom u autu kćer 4 godine, vani kiša pada, nismo blizu kuće, auto pun stvari što hrane što njezinih stvari... Blago rečeno užas, šta učiniti i onda se desi nešto nevjerovatno.

Mjesto radnje kod Britanca. Izađem van, gledam u gumu, kiša pada po meni, ne osjetim ništa i nije me briga jer samo razmišljam šta i kako da riješim problem najbrže moguće.

Izlazi gospodin iz ulaza ispred kojeg se nalazimo i onako srdačno i zabrinuto pita što se desilo, a ja mu zabrinuto i pokislo odgovaram: ‘Problem, pukla mi je guma’. U tom istom trenutku netko dovikuje s prozora: 'Gospođo, ništa se ne brinite, sve sam vidjela, odmah sam poslala muža i rekla mu trči, trči brzo, žena je sama s djetetom u autu, da se ne uplaši…'

I tako gospodin muž stoji ispred mene, primi me s obje ruke za ramena i kaže nema mjesta za brigu, ja sam tu i sada ćemo odmah to riješiti. Kiša je sve jače padala, nismo se imali gdje skloniti, promijenio je gumu vrlo brzo i stručno. Moram spomenuti uz to sve tolika jednostavnost i skromnost, a pritom me cijelo vrijeme smirivao i kad sam rekla ne mogu vam se dovoljno zahvaliti on je samo rekao: 'Kakav bi ja čovjek bio da vam ne pomognem, pa to je sasvim normalno ljudi smo, moramo jedni drugima pomagati.'

Od toga je prošlo već par dana, ali nema dana da se ne sjetim gospodina jer je to postalo tako rijetko, a još sam pod dojmom da postoje još ljudi koji primijete druge, žele pomoći. Ovakvi ljudi vraćaju vjeru i ovaj post je samo da se zahvalim gospodinu Ivanu i daj Bože više takvih dobrih ljudi poput njega i njegove supruge jer nisu okrenuli glavu na drugu stranu.’

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo