Vladin paket mjera ne spašava, on samo odgađa propadanje brojnih obrtnika i poduzetnika.
Predloženi paket mjera za "spas gospodarstva" zbog koronavirusa ne samo da nije dovoljan, nego je i loš. Rješenje nije u odgađanju plaćanja poreza poduzetnicima, nego u ukidanju svih poreza i doprinosa, osim PDV-a, za vrijeme trajanja krize.
Odgovorno tvrdimo da već sada možemo staviti ključeve u brave naših objekata, a zaposlenike poslati na dulji odmor, ravno na Zavod za zapošljavanje – poručilo je petero mladih poduzetnika s kaštelanskog i splitskog područja iziritiranih mantrama nekih članova Vlade koji svakodnevno izjavljuju kako su "mjere odlične, pravodobne i spasonosne".
Prekid redovnog poslovanja, drastično smanjenje prometa i prihoda, ali i otkazi radnicima, tek su neki u moru problema s kojima su suočeni Mario Blažević, vlasnik dvorane za vjenčanja, novootvorenog restorana i tvornice za proizvodnju kolača u Kaštelima, Josip Pašalić, vlasnik kemijske čistionice i praonice rublja te cafe bara, Katarina Kovačev, direktorica hotela u gradu podno Kozjaka, Katja Jonjić, vlasnica dvorane za vjenčanja u Splitu, te Marko Balić, vlasnik dvaju restorana u Splitu.
Žale nam se kako su doslovno pali na koljena te kako je pitanje dana kada će zatvoriti svoje poslovne objekte, u kojima zajedno zapošljavaju gotovo sto ljudi.
– Problem je u tome što država ne pomaže poduzetnike s padom prometa većim od 50 posto. Prije izbora su obećali po četiri tisuće kuna za srpanj i kolovoz, a to se nije dogodilo jer su isplaćivali po dvije tisuće kuna. Država gleda naplaćene, a ne izdane račune pa se meni, primjerice, dogodio enormni prihod koji su zapravo potraživanja od prošle, ako ne i pretprošle godine. Ove godine pad posla je veći od od 60 posto, a unatoč tome još rade svi radnici. Na kraju godine završavamo s gubicima, zarađenog novca nema. Nitko ne radi, a država ti ne pomaže ni u čemu – jada nam se Josip Pašalić iz Kaštel Gomilice.
{embed_photo}1569234{/embed_photo}
Kaže da od Velike Gospe nije inkasirao ni 10 tisuća kuna.
– Stanje je katastrofalno, pitam se kako ću prezimiti, a još više kako radnicima dati plaće – zdvojno će.
Kaže i kako se prvi put dogodilo da ljudima daju uslugu "dva plus jedan".
– Operi tri deke, a plati dvije, jer mašinu svakako moraš upaliti. Također, prvi put se dogodilo da mi idemo po prljavo rublje i vraćamo ga oprano i ispeglano – veli Pašalić.
Hercegovina zarađuje
Mario Blažević navodi kako je ove godine njegova tvrtka imala povećanje prometa u odnosu na prošlu godinu samo zato što ove godine ima dva objekta, dok je prošle imao samo jedan.
– Ulaganja u drugi objekt, a to je novi restoran, enormno su velika, a nikoga nije briga kako vratiti taj novac i kredite. Sale za vjenčanja su u teškoj banani jer nema nikoga. Uvođenjem mjere prema kojoj se na piru može okupiti tek 50 ljudi, rezervacije se masovno otkazuju – kaže nam Blažević.
{embed_photo}1569240{/embed_photo}
Kolegica mu Katja Jonjić dodaje kako se u posao sustavno mora ulagati.
– Do kraja godine otkazani su nam gotovo svi pirevi. Mladenci jednostavno ne žele riskirati. Njima je ista cijena benda, fotografa i svega drugoga, a nama nije. Mi moramo upaliti i klime i roštilje, i postaviti stolnjake, a u salu svake godine morate ulagati novac i preuređivati je. Odakle?! – pita se Katja Jonjić.
Zima će, tvrdi, biti crna.
– Mrtvi smo do proljeća, a ni tada nam nitko ne garantira što će biti. Posao koji je do jučer bio profitabilan postao je najgora noćna mora. U posljednje vrijeme odradila sam tek sedam od 30 dogovorenih pireva – otkriva.
Ogorčena je na način kako se određuju mjere.
– Ovo što rade sa županijama je kaos. Ja imam salu od 800 kvadrata i ne mogu imati više od 50 ljudi na piru. Ali se zato u Šibensko-kninskoj županiji može organizirati pir od 100 ljudi. Onda se dogodi da ljudi koji su unajmili moju salu idu u Šibenik, a da ne govorim za Hercegovinu. Oni su se obogatiti ovih mjeseci jer se tamo ništa ne gleda. Tko tamo popisuje goste, mjeri im temperaturu? Nitko! – kaže nam Katja.
{embed_photo}1569238{/embed_photo}
Stalne promjene u određivanju epidemioloških mjera dovode ih do ludila.
– Zamislite kad tri dana prije pira mladencima morate kazati kako vjenčanje ne mogu organizirati za 250, nego za 50 ljudi.
Nedavno mi je mladenka plakala kao ljuta godina – nemoćno će.
– Što će stožeri dobiti s ovim mjerama? Ništa, a nas će baciti na koljena, u bankrot – zaključuje Katja Jonjić.
Priče kako se poduzetnicima olakšava, primjerice oslobađanjem od nameta, ne stoje. Tako barem kažu naši sugovornici.
– Poslala sam "Čistoći" iz Splita molbu da mi za dva mjeseca kad nisam radila ne šalju račune i glatko su me odbili – kaže nam Katja Jonjić.
Teška borba
A da i u hotelskom smještaju ne cvjetaju ruže, potvrđuje nam Katarina Kovačev, direktorica novouređenog hotela u Kaštel Lukšiću.
– Gledajući prihode i rashode, ne stojimo baš najbolje. Porezna rasterećenja su neizbježna. Vi u hotelu morate imati i konobara i kuhara, čistačicu, čovjeka koji radi na recepciji, ali i onoga koji uređuje okoliš i drugo. Okrenuli smo se i organizaciji tematskih večeri u sklopu hotelskog restorana i kafića, borba je samo takva.
Komuniciramo s agencijama, razgovaramo, izmjenjujemo iskustva. Ali ništa se ne može predvidjeti, a ulagati treba svake godine. A kako ulagati kad ne radite. Dobili smo potporu za radnike, što nam je pomoglo, ali se treba usmjeriti na dugoročno održavanje gospodarstva kroz porezna rasterećenja i poboljšanja u javnom sektoru. Jer, ako sada nije vrijeme za to – nije nikada. Poslovanje trpi znatne negativne učinke no očuvanje radnih mjesta nam je prioritet u cijeloj situaciji, a sve u vidu dugoročne održivosti – kaže nam Katarina Kovačev.
Promet u hotelu im je znatno manji od lanjskoga, no unatoč tomu sva davanja uredno podmiruju; spomeničku rentu, komunalnu naknadu, ZAMP... Kao da krize uopće nema.
{embed_photo}1569242{/embed_photo}
Mario Blažević kaže kako su mu sva tri poslovna objekta doslovno na koljenima.
– Sala za vjenčanja zjapi prazna, u restoranu više nema okupljanja prije vjenčanja, a vikendima nam se više ne naručuje po 200 kilograma kolača za vjenčanja, nego dva kilograma. Svi naši poslovi su usko povezani i svi su na izdisaju – kaže Blažević.
– Sve ove mjere ništa ne rješavaju, nego, naprotiv, šalju poruke o želji za bijegom od problema. Sada je ključno spasiti gospodarski sustav, odnosno proizvodnju i poduzeća jer jednom kada stane poduzeće ili mnogi dobiju otkaz, teško je poslije to obnoviti.
{embed_photo}1569240{/embed_photo}
Država mora jednostavno svima koji su dobili otkaz isplaćivati minimalac, poslodavcima ukinuti plaćanje poreza i doprinosa te omogućiti brzi pristup ekstra jeftinim kreditima, te obustavu plaćanja najma i režija. Podrška gospodarstvu mora biti na prvom mjestu, a sve ostalo ispod toga. Država je milijardama financirala sanaciju banaka i zgarišta privatizacije mnogih tvrtki. Sada je vrijeme da pomogne proizvodnji, odnosno poslodavcima i radnicima – zaključuju naši sugovornici.
{infobox-gray}206438{/infobox-gray}
{infobox-gray}206470{/infobox-gray}