Možda mislite da je ravnotežu moguće pronaći tek u starijoj dobi, pred mirovinu, ili kad vam djeca dovoljno odrastu. Ali život je nepredvidiv, i ne napravimo li mjesta za bitne stvari odmah, možda nikad nećemo dobiti drugu priliku. Razgovarali smo s Lidiom Černi, psihoterapeutkinjom i direktoricom centra Pozitiva koja nam je otkrila kako uskladiti privatni s poslovnim životom.
'Moja istraživanja stresa već dvadesetak godina i brojne tečajeve na temu „Kako ovladati stresom“, govore kako nam je nasilna 'prilagodba' na situacije i zadatke koje nam nosi tzv. moderno doba, zapravo otvorila vrata prema stresu poglavito na poslu. Jedan od razloga zašto je stres sveprisutan u našim poslovnim okruženjima je i klišej kako je stres dobar za bolju radnu performansu. Što je sve samo ne istina. I kad vam to kaže poslodavac da je stres normalna stvar, kako se tome oduprijeti? To je teško. No stres nije dobar, već poguban čimbenik modernog vremena. Ne treba nam liječnik kako bi nam dijagnosticirao stres, svatko od nas može ga prepoznati u sebi.
Nema tu granica ako smo shvatili da je stres negativno stanje koje proizvodi dva opasna hormona – adrenalin i kortizol. Dokle god 'vozimo' kroz svoj život na ta dva opasna hormona - na strahu i stresu, niti jedna 'performansa' koju radimo ne može biti dugoročno dobra. Uz to stres je vrlo poguban dugoročno za naše zdravlje i u konačnici za zdravlje cijelog svijeta. Ako uistinu svatko od nas ne povede računa o sebi, sebe stavi na prvo mjesto u svom životu i počinje poštivati svoja ograničenja i raditi na tome da uspori, globalno nam prijeti najgori mogući scenarij – gubitak sebe.
Pogrešna paradigma zadovoljstva
Izuzetno je bitno naći balans između posla i privatnog života, a to je najlakše napraviti obrnuto – kad 'pohendlamo' stvari u sebi tada će se stvari i oko nas, tako i na poslu isto srediti. Naime, ne možemo očekivati poboljšanja svog života ako smo jedino fokusirani na to što ćemo dobiti izvana, iz svijeta koji se vidljivo urušava i lokalno i globalno u kojem su mnoge istinske ljudske vrijednosti derogirane, nema više mnogo oslonaca na koje se možemo pozvati. Po toj izopačenoj logici da kada će nam se vanjske stvari posložiti, kad bude više radnih mjesta, bolja politička situacija, veća plaća, bolji uvjeti rada, mirnija svakodnevica, dobra klima itd. itd. tada bi se valjda trebali bolje osjećati. Ove izvanjske činjenice možemo čekati do kraja života, to se neće dogoditi jer u glavi imamo pogrešnu paradigmu zadovoljstva. U našoj je glavi, slikovito rečeno, nastao problem, gubitak sebe u ovoj ludnici od života, vožnja na autopilotu kroz dan i nikakva posvećenost sebi i svojim izvornim vrijednostima, kao što su mir, zadovoljstvo, samopoštovanje. Kad bismo o tome malo poveli računa i više radili na sebi i uspostavili tako potrebnu ravnotežu između unutarnjeg i vanjskog, tada bismo mogli reći da smo sredili svoju životnu situaciju. Ne na drugi način. To naime pokazuju i brojna znanstvena istraživanja danas.
Dakle ‘privatno’ znači ja i moje izvorne potrebe i zadovoljenje svojih potreba, više vremena sa sobom, zdrava hrana, vise odmora, meditacija ili neka druga vrsta relaksacije tijekom dana, opuštanje, jednostavno naći vremena za sebe. Često mi klijenti govore kako nemaju vremena za sebe. Pa morat ćemo jednom napraviti break – shvatiti da smo si jako važni u ovom svom životnom scenariju jer je to jedini koji živimo I samo je naš, a ne da po navici mislimo kako je posvetiti vrijeme sebi sebično, netaktično, okrutno i narcisoidno. I upravo nas ta izokrenuta matrica ‘vrijednosti’ stoji zdravlja, kaotičnih radnih okruženja, mobinga, bulinga, nasilja i općeg kaosa. Jedna od najčešćih klopki u koje upadamo je upravo ta paradigma da je sve oko nas važnije od nas samih.
Važnost sadašnjeg trenutka
Danas je „vrijeme za sebe“, krucijalno vrijeme koje moramo naći. Kao što sam već pojasnila, naći vrijeme za sebe i svoje unutarnje potrebe od izuzetne je važnosti danas, više nego ikad ranije. Pogledajte samo što nam je donijela korona? Još veći pad svih vrijednosti, stvara se klima beznađa, dezorijentacije, nema pravih autoriteta, kaotična uputstva i procjene i toga što bi se trebalo a što ne. Mnogi su ostali bez posla zbog lockdowna. Ako nam je ikad bilo potrebnije okrenuti se sebi i posvetiti se svojim unutarnjim vrijednostima i snazi koja postoji u nama prirodno, ali spava duboko u nesvjesnom jer ju nikad i nismo koristili jer ne znamo da postoji zato što smo pretežno okrenuti na van i sve što nam dolazi izvana iz materijalnog svijeta - to je onda sadašnji trenutak. Zaustavimo se tijekom dana, stanimo, promislimo, oslušnimo svoj unutarnji glas on će nam uvijek reći točno što je najbolje za nas. Nađimo vremena za sebe, to je nešto vrlo konkretno - stvorimo svoj prostor u stanu i u danu i posvetimo pola sata samo sebi – zatvorimo oči, udahnimo duboko i izdahnimo, i nastavimo samo disati običnim, svojim prirodnim ritmom udaha i izdaha – i ništa više. Posvetimo samo tom prirodnom disanju u sebi petnaestak minuta ujutro i navečer prije sna i vidjet ćemo kako ćemo se početi postepeno osjećati sve mirnije i sve bolje bez nekog vanjskog posebnog faktora ili razloga. To je dio tehnike ikoju godinama radim sa svojim klijentima. I odlični su nam rezultati.
Najvažnija navika koju bismo trebali početi usvajati je navika življenja u sadašnjem trenutku, biti u sada i ovdje. Danas. Sve ostalo je fantazija vremena. U kulturi usmjerenoj prema radu, težnji za uspjehom, tek je u posljednjih 15 godina izgradnja međuljudskih odnosa postala bitna komponenta razumijevanja osobnog zadovoljstva. Prepoznati svoje osjećaje i osjećaje drugih, razumjeti ih i adekvatno odgovoriti na njih, zahtijeva razinu emotivne pismenosti koja se razvija prepoznavanjem vlastitih osjećaja tj. samosvijesti. Temelj svega su uzročnici emocija uvjetovani vanjskim događajima i postupcima okoline. Ipak, emocije su uvjetovane samima sobom. Emotivni sadržaj pasivnih oblika ponašanja je strah ili bijes čak i kada prihvatimo promjene kao racionalne te pozitivne, i dalje postoji strah te odbojnost prema njima. I upravo se ta naša pasivnost temelji na egu koji je jedini prava prepreka pozitivnoj promjeni odnosno kvalitetnoj integraciji poslovnog i privatnog života. Osloboditi se straha i bijesa koji predstavljaju stres na emotivnoj razini, znači ostvarenje punog životnog zadovoljstva kojem svi zapravo težimo. Naša snaga može postojati jedino u ovom trenutku jer se i sva naša kreativnost događa upravo sada. I bismo trebali vježbati svakodnevno. Ako se snažno držimo prošlosti i živimo u traumi i drami i dovodimo je u ovaj trenutak u kojem živimo, i stalno razmišljamo negativno i o nekoj iracionalnoj budućnosti, nećemo biti sposobni istodobno živjeti u ovom trenutku koji se upravo događa.
Kako se osloboditi misaonih okova?
No, zašto se onda opiremo toj sadašnjosti? Zato što naša stara uvjerenja dominiraju, navikli smo na njih, po navici razmišljamo o prošlosti i budućnosti o drugima – samo ne o sebi i sada. Čak 95 posto naših misaonih obrazaca dnevno je rastrošno – znači u prošlosti ili u budućnosti ili mislimo o drugima, pričanju o drugima, ogovaranju drugih, prepričavanju o drugima, razmišljanju o tome što je bilo i kako bi bilo da je bilo drugačije itd.… Naš um nema kontrolu nad onim što mu nije poznato ili nad čime nema iskustva, zato izbjegava biti u sadašnjem trenutku jer je nepoznat i opasan za njega, jer nema iskustva u ovom vremenu. I tako se stalno lomimo između onoga što mislimo da je naša stvarnost i onoga što zapravo jest naša stvarnost. Jer kad prijeđemo po navici, zamku 'fantazmagorije' vremena (prošlost i budućnost) uvidjet ćemo da jedino vrijeme u kojem jedino uvijek i živimo je – ovo danas i u tome jest naše osobno oslobođenje od straha i stresa, drugim riječima oslobođenje u životu.'