VIDEO Mnogi to ne povezuju sa srcem: bol na ova dva mjesta može biti znak infarkta, upozorava kardiokirurg Rudež

Često govorimo o srcu, a zapravo tako malo o njemu znamo. Svaki dan srce prosječno „kucne“ 100.000 puta, veličine je šake i putem krvi cijeli organizam opskrbljuje kisikom. Većina srčanih udara događa se u jutarnjim satima, a statistika kaže da ih se najviše događa ponedjeljkom (pa vi sami zaključite zašto?!). Može li srce boljeti, pitala sam prof. dr. sc. Igora Rudeža, pročelnika Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju u KB Dubrava.

Naravno da možemo imati osjećaj da srce boli, često je to i emocionalna komponenta iz koje je nastala priča o slomljenom srcu, a ljudi to stanje doživljavaju kao fizičku bol. Postoje i somatski razlozi boli koji ne moraju odmah ukazivati na teške bolesti, ali svakako na stanja na koja se mora obratiti pozornost. Uzroci tome mogu biti pušenje, nedovoljno kretanje, sjedilački posao. Naravno, jako je važna i genetika, ona je uzročnik barem četrdeset posto oboljenja, drugih četrdeset posto je uzrok ili posljedica načina na koji živimo i brinemo se o sebi, a dvadeset posto je čista sreća.

Kada laički govorimo o srcu, znamo da možemo dobiti infarkt i imati problema sa zaliscima, ali koje su još bolesti srca s kojima moramo biti upoznati?

Srce je vrlo kompleksan organ i usprkos svim napretcima u medicini i tehnologiji, ono je potpuno nezamjenjivo. Važno je obratiti pažnju na stanje krvnih žila koje hrane srce jer ono neprestano radi i nikada ne staje. Imamo bolesti srčanih zalistaka kojih je četiri i jednako su važni kako bi krv išla prema srcu i vraćala se natrag, a naravno postoje i prirođene srčane greške koje se kod djece mogu operirati, ali u kasnijoj dobi može doći do potrebe za transplantacijom srca.

Hrvatska je visoko na europskoj ljestvici transplantiranih organa. Koliki u postotku čine operacije koje radite sa svojim timom?

Točno, kod nas je vrlo razvijen transplantacijski program zahvaljujući dobroj organizaciji Ministarstva zdravstva već dvadeset godina, ali i velikom entuzijazmu naših liječnika i donora. Jako često obitelj osobe koja je stradala odluči darovati organe i to je stvarno velika gesta i to u najtežim trenucima. Nažalost, od korone primjećujemo pad doniranih organa i ne znamo uzrok tome, ali to nije samo u Hrvatskoj tako, nego u cijelom Eurotransplantu, krovnoj europskoj organizaciji za transplantaciju organa. U Hrvatskoj se godišnje obavi otprilike 45 ili 50 takvih operacija, a u KB Dubrava ih mi napravimo otprilike dvadesetak.

Mora li srce koje se transplantira biti jednake dobi kao i osoba kojoj se srce daruje?

Bolji su rezultati kada je donor mlađa osoba, ali ponekad je pacijent već spojen na neki aparat (mehanička potpora cirkulaciji npr.) i tada gledamo da što prije napravimo transplantaciju. Tu je najvažnije da je krvna grupa podudarna, ali je važno i da srce bude odgovarajuće po veličini.

Ima li veze je li donor muški ili ženski?

Načelno nema veze, ali je činjenica da su muški donori kvalitetniji ako mogu tako reći. Ako muškarac dobije žensko srce može biti u redu, ali dugoročno su rezultati nešto slabiji. Inače, rezultati svih transplantacija su jako dobri, jer morate znati da osobe kojima je nužno novo srce prosječno ne bi živjele duže od dvije ili tri godine. Uz ovakav zahvat nama više od 78 posto pacijenata preživi pet godina, a oko 55 posto ih preživi deset godina, što je u skladu sa statistikom Eurotransplanta i općim svjetskim metrikama.

Koja je prosječna dob osoba kojima treba transplantacija?

U taj program mogu ući pacijenti do 65 godina starosti iako nije to baš isključivo, jer možemo prihvatiti i stariju osobu koja je dobrog općeg zdravlja ali ima bolesno srce.

Koliko su česte transplantacije kod djece?

Kod djece je sve puno kompliciranije, jer je u njihovom imunološkom sustavu eksplozija i sve je puno zahtjevnije. To rade liječnici na KBC Rebro i to vrlo uspješno. Dječjih donora nema puno, ali to su baš zahtjevne operacije.

Vratimo se preventivi, da ne bismo došli u situaciju da moramo operirati srce, koje su glavne preporuke?

Na prvu bih rekao prestanite pušiti i puno više se krećite. Uz to, ritam života nas sve melje, ali mi moramo odvojiti vrijeme za sebe, za neka svoja zadovoljstva, paziti na količinu hrane, alkohol svesti na minimum, dakle sve ono što znamo, ali malo tko i primjenjuje.

Izloženi smo raznim podražajima, prometu, buci, ambicijama, egzistencijalnim strahovima, koliko ta emotivna stanja utječu na to da naše srce s godinama slabi?

Teško je točno reći koliko to pridonosi oštećenju srca, ali usudio bih se reći – jako. Kada nam je duša bolesna, teško da se to neće odraziti i na tijelu.

Tko češće obolijeva od srčanih bolesti, muškarci ili žene?

Svakako muškarci. Visok tlak, genetika, alkohol, manja briga za vlastito zdravlje kao i manjak preventivnih pregleda dovode do toga. Osjećamo se kao frajeri, pa mislimo da ne moramo ići liječniku. S druge strane, žene s koronarnim bolestima su puno kompleksniji bolesnici.

Svatko od nas bi trebao više pažnje posvetiti nekim sitnim znakovima koji se jave prije same bolesti. Znakovi uvijek postoje, ali ih se sjetimo prekasno, npr. boljelo me rame desetak dana, a u pozadini te boli je infarkt koji se razvija, jednako kao bolovi u predjelu želuca, koji također mogu biti infarkt. Neki ljudi nikada ne mjere tlak, jer vjeruju da imaju nizak tlak.

Koji bi bili znakovi da nam je tlak visok?

Zvjezdice pred očima, šumovi, svjetlucanje, to su ovi najblaži simptomi, do toga da čovjek dobije moždani udar, a u bolnici se ustanovi da mu je tlak 230/170. To sve nije od jučer.

Što je s narodnim lijekovima, tipa čaša crnog vina dnevno je dobro za srce?

Ja sam uvijek za crno vino, ali supstanca iz vina koja je blagotvorna za krvne žile i srce bi stvarno djelovala kada bismo dnevno popili 150 l vina, tako da ništa od toga. Čovjek je prije živio, hranio se i kretao u skladu s prirodom, ali je ipak u prosjeku živio petnaestak godina kraće nego danas.

Što liječnik koji presađuje srca čini da njegovo srce ostane zdravo i vitalno?

Tu bih se pozvao na 5. amandman. Šalim se, naravno. S ovim iskustvom danas, pokušavam se što više relaksirati i što više vremena provoditi sa svojom obitelji, tako pokušavam utjecaj vanjskog stresa smanjiti na minimum.

Kako ste postali liječnik koji želi presađivati srca? Je li s tom namjerom upisana medicina ili je to kasnije došlo?

Želja se rodila na zadnjoj godini faksa, na turnusu iz kirurgije postalo mi je jasno da ću raditi nešto s rukama, obilazio sam razne kirurške odjele, ali me ništa nije posebno dojmilo i baš u tom trenutku sam na TV-u gledao prilog o prof. Turini, javio sam se nakon toga prof. Sokoliću i tu je sve počelo.

Bojite li se da će jednog dana vaš posao preuzeti robot kirurg?

Roboti u medicini su mehanički alat, mogu puno pomoći, ali iskreno ja ne vjerujem da će nas u potpunosti moći zamijeniti. Svaki pacijent je priča za sebe i to se baš ne može tako lako programirati.