Popularna navika u domovima povezana je s ozbiljnim zdravstvenim rizicima, pokazali su rezultati eksperimenta

Koliko god paljenje svijeća bilo odličan način za stvaranje ugodne atmosfere, toliko može biti i štetno za vaše zdravlje. Novo istraživanje sugerira da dim od svijeća koje gore u zatvorenom prostoru, posebno u slabo prozračenim prostorijama, može osloboditi koktel kemikalija povezanih s rakom. S obzirom na velik broj ljudi koji gotovo redovito pale mirisne svijeće u svojim domovima, pa i na radnim mjestima, stručnjaci izražavaju zabrinutost da bi sintetički mirisi koji se koriste za njihovu izradu mogli zagađivati zrak u našim domovima. Neki stručnjaci izrazili su zabrinutost i zbog parafina, najčešćeg materijala koji se koristi u masovno proizvedenim svijećama.

Kemikalije u svijećama nadražuju dišni sustav te su klasificirane kao kancerogene

SHUTTERSTOCK

Parafin

Parafin je nusproizvod rafiniranja nafte, što ga čini jeftinim i učinkovitim u zadržavanju mirisa i boje. Neki proizvođači prodaju parafin pod nazivom „mineralni vosak”, iako se on odnosi na isti materijal dobiven iz nafte. Kada parafinske svijeće gore, mogu oslobađati male količine hlapljivih organskih spojeva (VOC) poput benzena, toluena i formaldehida. Te kemikalije nastaju i u drugim oblicima izgaranja, a u visokim razinama poznato je da nadražuju dišni sustav te su klasificirane kao kancerogene.

Sintetički mirisi i druge opasnosti

Drugi potencijalni izvor emisija je sintetički miris koji se dodaje mnogim mirisnim svijećama. Neke mješavine mirisa mogu otpuštati ftalate, kemikalije koje se koriste kako bi mirisi dulje trajali, a koje su u nekim studijama povezane s poremećajem hormonskog sustava. Paljenjem svijeća također nastaju ugljikovodici poput alkana i alkena, spojeva koji nastaju kad god organski materijal gori. Te se kemikalije također nalaze u izvorima poput ispušnih plinova vozila i drugih procesa unutarnjeg izgaranja. Parafinske svijeće mogu stvarati više čađe od mnogih voskova na biljnoj bazi, posebno ako je fitilj predug ili svijeća neravnomjerno gori. Učinci su općenito najveći u slabo prozračenim prostorima, gdje se nusproizvodi izgaranja mogu nakupljati u unutarnjem zraku umjesto da se rasprše. Otvaranje prozora ili ograničavanje vremena gorenja može pomoći smanjiti izloženost.

Šokantni rezultati

U časopisu The Conversation, znanstvenik sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj opisao je eksperimente koji su pokazali da su čestice oslobođene iz zapaljenih svijeća izuzetno male, oko sedam do osam nanometara. Mnogo su manje od onih nastalih kuhanjem, koje su veličine oko 80 nanometara, što im olakšava duboko prodiranje u pluća, a ulaze čak i u krvotok. Dim svijeće također sadrži čađu i štetne plinove, uključujući dušikov dioksid i policikličke aromatske ugljikovodike (PAH), koji su povezani s upalom i rizikom od raka. Ova čađa može ostaviti crne tragove na zidovima, stropovima i obližnjim površinama.

Emisije svijeća mogu uzrokovati iritaciju dišnih putova, upalne markere, smanjenje funkcije pluća i kardiovaskularne učinke

PIXEL-SHOT/SHUTTERSTOCK

Biološke promjene

Emisije svijeća mogu uzrokovati biološke promjene, poput iritacije dišnih putova, upalnih markera, smanjenja funkcije pluća i kardiovaskularnih učinaka. Osjetljive skupine, poput osoba s astmom, kroničnim respiratornim bolestima, djece i starijih osoba, posebno su osjetljive na ovo onečišćenje u zatvorenom prostoru. Kako bi se izbjegli ti rizici, stručnjaci preporučuju manje korištenje svijeća ili LED rasvjetu kao alternativu, rezanje fitilja, nepaljenje svijeća u blizini osoba s respiratornim problemima i prozračivanje prostorije otvaranjem prozora nakon svakog paljenja svijeće.

Povezanost s Alzheimerovom bolešću

Proizvedene čestice slične su po veličini i sastavu vrsti onečišćenja zraka zvanom PM2,5, koje se sastoji od mikroskopskih čestica iz izvora poput ispušnih plinova automobila, elektrana, šumskih požara i izgaranja goriva. Te su čestice toliko sitne da mogu prodrijeti duboko u plućno tkivo, pa čak i ući u krvotok gdje izazivaju upalu, sužavaju krvne žile (povisujući krvni tlak i stvarajući plak koji sužava arterije) te pokreću oksidativni stres, oštećujući stanice, mitohondrije i DNK.

Prošli mjesec tim sa Sveučilišta Emory u Georgiji, u SAD-u, utvrdio je da PM2,5 doprinosi većem riziku od Alzheimerove bolesti, najčešćeg oblika demencije. Za svako malo povećanje PM2,5, rizik od Alzheimerove bolesti porastao je za gotovo devet posto. To možda zvuči skromno, ali to se prevodi u desetke tisuća dodatnih slučajeva. Veza između Alzheimerove bolesti i zagađenja bila je najjača kod ljudi koji su već imali moždani udar. Za njih je porast zagađenja povećao rizik od Alzheimerove bolesti za gotovo 11 posto.