… i na posljetku pospite svježe usitnjenim peršinom, vjerojatno će na kraju svakog recepta pisati u nekoj mojoj knjizi zdravih jela.
Peršin mi je sve i svugdje. I u juhi, i u mesnom umaku. I na pečenom povrću, i na kuhanoj ribi. Ukratko, ako nema zelene dekoracije, jelo ne stavljam na stol
Ljeti me redovito, vraćajući se s posla kući, strukom peršina u ruci obraduje muž.
A bolje mi ga je ubrati sada usput nego poslije morati 'samo skoknuti do vrta', pojasni znajući već razvoj situacije.
Sada zimi, peršin imam na prozoru. Kod drugih su orhideje, a kod naše Vesne puste neke biljčice, nedavno u šali primijeti moj susjed.
Tako nekako uistinu i je. Peršin je posvuda na mojim prozorima. A uz njega je i bosiljak.
Peršin
Pradomovina peršina je Europa. U liječenju su ga koristili još drevni Grci dok je Rimljanima bio omiljeni začin. I dan danas je on jedan od najviše korištenih začinskih biljaka i simbol talijanske kuhinje. Izuzetno je bogat kalijem i vitaminom C pa ga je najbolje koristiti svježeg. Osim toga, sadrži karotene, željezo, kalcij, mangan, magnezij …
Tu su i fitokemikalije poput kumarina i terpenoida. Djeluju kao antioksidansi i sprječavaju stvaranje tumora. Osim toga, smanjuju koncentraciju i peroksidaciju masnoća u krvi čime doprinose zdravlju krvožilnog sustava.
Nadalje, peršin je odličan diuretik pa bi ga stoga u prehranu češće trebali uvrstiti ljudi koji pate od visokog krvnog tlaka, bubrežnih bolesti te problema s prostatom.
Idealno ga je koristiti svježega dok onaj zamrznuti može poslužiti u pripremi umaka i variva. Sušenjem peršin gubi na kvaliteti i aromi. Ja ga ne koristim. Svježi je ipak bez premca.
Peršin se izvrsno sljubljuje s kaparima, mažuranom, bosiljkom, lovorom i majčinom dušicom.
Bosiljak
Kada god se spominje talijanska kuhinja, u prvom planu su rajčica, mozzarella i bosiljak.
Osim Italije, ova je biljka simbol i provansalske kulinarske tradicije. Kod nas se nažalost malo koristi. Moglo bi se reći da zanemarujemo njegove vrijednosti; kako gastronomske tako i pozitivan utjecaj na zdravlje.
Bosiljak potječe iz Indije. Različitih je sorta i boja. Ja imam zeleni i ljubičasti. Stari Grci su ga nazivali kraljevskom biljkom. Odavno se u narodnoj medicini koristi u liječenju glavobolje, kašlja i bubrežnih bolesti. Naravno, ima široku primjenu u kulinarstvu gdje jelima daje specifičnu aromu i okus.
Bosiljak se dodaje juhama, sastojak je umaka za tjesteninu, a povrh svega izvrsno ljubi rajčicu. Najbolje ga je koristiti svježeg jer tada njegova specifičnost u svoj svojoj punini dolazi do izražaja. Ja ga dodajem bolonjezu i salsi od rajčice i to tek pred samo posluživanje. Upravo njegove hlapljive tvari poput eugenola, timola i karvakrola pokazuju snažnu antioksidativnu aktivnost. Imaju pozitivan utjecaj na čovjekovo zdravlje sprječavajući oksidativno oštećenje stanica, prerano starenje, aterosklerozu i šećernu bolest.
Prošli vikend sam prvi put u životu radila Pesto Genovese. Moram priznati da me je zbog toga pomalo i sram. U biti više sam ljuta na sebe što se prije nisam odvažila napraviti ga. Mislila sam da je to kompliciran recept, no pokazao se kao vrlo jednostavan. Samo dok ja još uhvatim ruku i bit će gotov u trenu.
U pesto obično idu pinjoli. Ja ih nisam imala pa sam koristila kikiriki kao zamjenu. Rezultat me je oduševio. Ni sama sebi nisam mogla vjerovati. Recept se usvaja, komentirao je na kraju zadovoljno moj muž.
Više mojih recepata možete pronaći na profilu EatToSlim.
- 30 listića bosiljka
- 1 veliki češanj češnjaka
- 1 šaka neposoljenog kikirikija (ukloniti valja i crvenu ljuskicu)
- 4-5 jušnih žlica maslinovog ulja
- 2 jušne žlice ribanog parmezana
- 3-4 jušne žlice ribanog ovčjeg sira (ja sam koristila sir od ovčjeg i kravljeg mlijeka)
- ½ čajne žličice krupne soli
Priprema:
- U mužaru zdrobite češnjak. Dodajte sol i bosiljak te ih dobro usitnite. Da budem iskrena, meni je to bilo prezahtjevno pa sam sve prebacila u visoku posudu, dodala maslinovo ulje i izmiksala štapnim mikserom.
- Potom dodajte kikiriki, parmezan i ovčji sir te sve dobro homogenizirajte. I to je to. Gotovo.