Uobičajeni konzervansi u hrani koju svakodnevno jedemo povezani su s rakom i dijabetesom tipa 2

Uobičajeni konzervansi koji se koriste za održavanje sigurnosti hrane i produljenje roka trajanja mogu biti povezani s većim rizikom od nekoliko vrsta raka i dijabetesa tipa 2, pokazali su rezultati dviju novih studija iz Francuske. Kako kaže Mathilde Touvier, glavna istraživačica studije NutriNet-Santé korištene za provođenje istraživanja, to su vrlo važni rezultati jer je riječ o konzervansima koji se koriste na francuskom i europskom tržištu, ali i na tržištu SAD-a.

Natrijev nitrit, kalijev nitrat, sorbati, kalijev metabisulfit, acetati i octena kiselina bili su povezani s rakom

JELENA ZELEN/SHUTTERSTOCK

Studija NutriNet-Santé, koja je započela 2009., uspoređuje podatke više od 170.000 online upitnika u kojima su sudionici odgovarali na pitanja o svojoj prehrani i načinu života s njihovim medicinskim podacima pohranjenima u francuskom nacionalnom zdravstvenom sustavu.

- To su prve dvije studije u svijetu koje istražuju povezanost između izloženosti tim konzervansima iz hrane i raka te dijabetesa tipa 2. Stoga moramo biti vrlo oprezni s porukom koju ćemo prenijeti - rekla je Touvier.

- Zabrinutost zbog konzervansa, zbog ovakvih rezultata studije, samo je jedan od mnogih razloga za još veće naglašavanje važnosti svježe, cjelovite i minimalno prerađene hrane za osobno i javno zdravlje – rekao je dr. David Katz, specijalist preventivne medicine koji nije sudjelovao u studiji i koji je osnovao neprofitnu organizaciju True Health Initiative, globalnu koaliciju stručnjaka posvećenih lifestyle medicini temeljenoj na dokazima.

Rak i konzervansi

Studija o raku, objavljena u siječnju u časopisu BMJ, pomno je ispitala utjecaj 58 konzervansa na oko 105.000 ljudi koji nisu imali rak 2009. godine i praćeni su do 14 godina. Uključeni su samo oni koji su često ispunjavali 24-satne upitnike o hrani specifične za svaki brend. Ljudi koji su jeli hranu s najviše konzervansa uspoređeni su s onima koji su jeli hranu s najmanje konzervansa. Istraživači su također detaljno analizirali 17 konzervansa koje je konzumiralo najmanje 10 posto sudionika te su otkrili da 11 od njih nije imalo veze s rakom. Međutim, šest koji jesu povezani s rakom nalazi se na listi GRAS aditiva (Generally Regarded As Safe; općenito priznati kao sigurni) Američke agencije za hranu i lijekove. To su natrijev nitrit, kalijev nitrat, sorbati, kalijev metabisulfit, acetati i octena kiselina.

Šest najopasnijih

- Natrijev nitrit, kemijska sol koja se često koristi u prerađenom mesu poput slanine, šunke i suhomesnatih proizvoda, povezan je s 32-postotnim povećanjem rizika od raka prostate. Njegov rođak, kalijev nitrat, povezan je s 22 posto većim rizikom od raka dojke i 13-postotnim povećanjem rizika od svih vrsta raka. Svjetska zdravstvena organizacija dugo je smatrala prerađeno meso kancerogenom tvari, s izravnom povezanošću s rakom debelog crijeva.

- Sorbati, posebno kalijev sorbat, povezani su s 26 posto većim rizikom od raka dojke i 14-postotnim povećanjem rizika od svih vrsta raka. Ove soli topljive u vodi koriste se u vinu, pekarskim proizvodima, sirevima i umacima kako bi se spriječile plijesni, kvasac i neke bakterije.

- Kalijev metabisulfit, koji se često koristi u vinarstvu i pivarstvu, povezan je s 20-postotnim povećanjem rizika od raka dojke te 11 posto većim rizikom od svih vrsta raka, prema studiji.

- Acetati, koji nastaju prirodnom fermentacijom i koriste se u hrani poput mesa, umaka, kruha i sira, povezani su s 25 posto većim rizikom od raka dojke i 15-postotnim povećanjem rizika od raka općenito.

- Octena kiselina, glavni sastojak octa, povezana je s 12-postotnim povećanjem rizika od svih vrsta raka, pokazalo je istraživanje.

Problematični i antioksidativni konzervansi

Proučavane su i druge vrste konzervansa: antioksidansi poput vitamina C, vitamina E, biljni ekstrakti poput ružmarina i sintetski konzervansi poput butiliranog hidroksianizola. Iako su ovi „prirodniji” konzervansi često povezani s nižim rizikom od raka kada se jedu cjelovite namirnice, mogu biti štetni kada se koriste kao aditivi. Pretpostavka je da, kada izolirate jednu tvar iz njezine izvorne matrice cijelog voća ili povrća, djelovanje na naše zdravlje može biti različito ovisno o načinu na koji će je naša crijevna mikrobiota probaviti – rekla je Touvier.

Studija je pokazala da su samo dva antioksidativna konzervansa povezana s rakom. Natrijev eritorbat i drugi eritorbati, koji se proizvode od fermentiranih šećera, povezani su s 21 posto većom učestalošću raka dojke i 12-postotnim povećanjem ukupnog broja oboljelih od raka. Eritorbati se koriste za sprečavanje promjene boje i kvarenja peradi, bezalkoholnih pića i pekarskih proizvoda, između ostalog. Natrijev eritorbat često se koristi u prerađenom mesu kako bi se ubrzao proces salamurenja.

Nužna dodatna istraživanja

Opservacijske studije podložne su pogreškama zbog nedostatka kontrole nad varijablama koje bi također mogle utjecati na ishode. Međutim, glavna snaga ove studije bila je njezina detaljna procjena unosa konzervansa putem ponavljanih 24-satnih prehrambenih zapisa.

- Također, proučili smo što su kolege objavili o utjecaju konzervansa na životinjske modele, stanične modele, crijevnu mikrobiotu, oksidativni stres i upalne modele, što bi moglo objasniti ono što smo uočili. Osim toga, obje studije kontrolirale su potencijalno zbunjujuće čimbenike poput tjelesne aktivnosti, konzumacije duhana ili alkohola, upotrebe lijekova i načina života. Rezultat da su određene vrste konzervansa povezane s povećanim rizikom od određenih vrsta raka zadržavao se neovisno o svim tim čimbenicima, što ukazuje na to da je ovo problem koji zahtijeva daljnja istraživanja – rekla je Touvier.

Dijabetes tipa 2 i konzervansi

Studija o dijabetesu tipa 2, objavljena također u siječnju, ali u časopisu Nature Communications, ispitala je ulogu konzervansa i potencijalni rizik od dijabetesa tipa 2 kod gotovo 109.000 sudionika NutriNet-Santé studije koji nisu imali bolest na početku studije. Dvanaest od 17 konzervansa koje su istraživači ispitali povezani su s gotovo 50 posto većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2 kod ljudi koji su konzumirali najveće razine. Pet istih konzervansa koji uzrokuju rak (kalijev sorbat, kalijev metabisulfit, natrijev nitrit, octena kiselina i natrijev acetat) također je povećalo rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. U ovom slučaju vjerojatnost je, prema istraživanju, porasla za 49 posto. Šesti konzervans, kalcijev propionat, također je bio povezan. Radi se o bijelom prahu koji se koristi za zaustavljanje rasta plijesni i bakterija.

Još opasnih aditiva

U studiji o dijabetesu tipa 2, više od dva antioksidativna aditiva povećala su rizik. Aditivi koji su povećali rizik za 42 posto uključivali su alfa-tokoferol (najraspoloživiji oblik vitamina E), natrijev askorbat (koji je puferirani oblik vitamina C i natrija), ekstrakte ružmarina, natrijev eritorbat (napravljen od fermentiranog šećera), fosfornu kiselinu (konzervans u gaziranim pićima, prerađenom mesu, sirevima i drugoj hrani) te limunsku kiselinu (pojačivač okusa, konzervans i regulator pH bez značajne nutritivne vrijednosti).

S obzirom na to da su ovo prve dvije studije koje ispituju ulogu konzervansa u razvoju raka i dijabetesa tipa 2, bit će potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdili i proširili rezultati. No, kako ističu autori, ovi novi podaci nadopunjuju ranije podatke koji svi govore u prilog tome da je nužna ponovna procjena propisa koji reguliraju opću upotrebu aditiva u hrani u prehrambenoj industriji kako bi se poboljšala zaštita potrošača.