Višak kilograma možda i jest obilježio njezin život na ne baš lijep način, od ruganja vršnjaka, preko usputnih komentara odraslih do izgubljenih ljubavi, ali Adela Franceković danas, u pedesetoj godini, sobom je zadovoljnija nego ikada i ne bi na svom putu mijenjala ni milimetar. Sve što je prošla, kaže, učinilo ju je osobom kakva je danas i omogućilo joj da pomaže drugim ljudima koji se izgube u borbi s kilogramima, ali i drugim životnim problemima. Nekadašnja kemijska tehničarka odlučila je raditi na osobnom rastu i razvoju, prekvalificirala se i postala NLP trenerica te se danas bavi holističkim pristupom zdravlju. Nasmijana, vedra, puna života i optimizma, Adela jednostavno zrači i onako na prvi pogled nitko ne bi ni pomislio da je to žena puna ožiljaka, iznutra i izvana. No, dug je bio njezin put do ove razine unutarnjeg zadovoljstva, a taj je put sažela u neke osnovne transformacijske principe, poput voljenja i prihvaćanja sebe, dolaska do sebe te prije svega opraštanja sebi i okolini, čemu danas podučava druge i pomaže im da pronađu svoju točku promjene.
RUGANJE OD MALIH NOGU
Problem s debljinom počeo je u ranom djetinjstvu, oko 12. godine, i do 20. već je imala puno oscilacija u težini. Dobivala je i skidala kilograme, a imala je problema i s emotivnim prejedanjem i bulimijom, iako se o tome tada nije govorilo niti je to itko primjećivao. U dvadesetoj se udala i ostala trudna pa je u trudnoći dobila još kilograma.
- Od dvanaeste godine samo sam u jedinoj fazi, 2015. godine, uspjela skinuti puno kilograma. Rigoroznom dijetom i s četiri do šest treninga tjedno skinula sam 24 kilograma i sa 115 došla na manje od 90. To je bilo super dok je išlo, no u jednom trenutku je stalo i kilogrami više nisu išli dolje. I onda mi je umrla mama pa nakon godinu dana tata i kilogrami su se počeli samo slagati. Emotivno prejedanje bilo mi je dosta velik problem i u jednoj fazi, 2019., došla sam čak na 120 kilograma - priča Adela, koja priznaje da joj okolina nikada nije bila podrška. Kao djetetu rugali su joj se vršnjaci, rugao joj se i tata, a mama joj je uvijek govorila da treba smršavjeti.
UVIJEK NEKI "ALI"
Naravno, zbog svega se povlačila u sebe i zato se, između ostalog i zbog srama, razvio i poremećaj prejedanja i povraćanja, to jest bulimija. No, ni kao odrasla nikada nije imala podršku. Od onih kojima je bila draga dobivala je komentare da nema veze kako izgleda jer je simpatična, a od svih ostalih uvijek je tu bio neki "ali".
- Komentirali bi: "Joj, kako si ti lijepa, ali da bar malo smršaviš" ili "Kako si draga, ali zašto ne skineš te kile". Čak sam napisala i knjigu o tome i planiram je objaviti do kraja godine - kaže Adela, koja je otkrila da ju je i suprug jako volio, ali samo dok je izgledala dobro, jer ga je upoznala u onoj fazi kad je uspjela smršavjeti. Ali kad se nakon trudnoće opet udebljala, rekao joj je da mu više nije privlačna i to ju je duboko povrijedilo. No, bavila se djetetom, radila nekoliko poslova da bi sama podigla dijete i jednostavno više nije stizala razmišljati o kilogramima i dijetama. Sve dok nekako nije došla do barijatrijske kirurgije.
- Prije točno pet godina razmišljala sam o tome kako sam u životu svašta prošla i svašta uspjela postići, ali ne i smršavjeti. Zaista sam se naljutila na sebe zbog toga i krenula istraživati koji sve načini postoje da netko smršavi, osim vježbanja i dijete koji mi nisu donijeli željeni rezultat. Tako sam u nekoj grupi na Facebooku našla da je neka žena otišla u Tursku operirati želudac. Tada sam prvi put čula za to, javila sam joj se i, kad mi je rekla da je prezadovoljna, odlučila sam uštedjeti novac da i ja to isprobam. Onda sam otkrila da se to može napraviti i u Hrvatskoj, i to preko HZZO-a - priča Adela, koja je potom otišla na pregled. Liječnik joj je dao popis pretraga koje treba obaviti i objasnio da to nije nikakav čaroban štapić, već samo alat kojim se uklanja dio želuca te da mora jako paziti jer se može ponovno početi debljati ako ne promijeni navike. Operacija je, kaže Adela, trajala nešto više od sat vremena, laparoskopski joj je odstranjeno 70 posto želuca i sve je proteklo glatko. Problem je, ističe, što morate početi učiti doslovce jesti i piti gutljaj po gutljaj, žličicu po žličicu svaka tri sata, kao da ste beba. Prvih nekoliko tjedana uzima se samo tekuća hrana, i to u malim gutljajima, i ne može se jesti i piti istovremeno. Adela to ne može ni danas, pet godina nakon operacije, jer joj je inače jako mučno.
- Reset metabolizma traje oko godinu i pol, a nakon toga metabolizam se ima tendenciju vraćati na staro. Istina, ne možete jesti puno krute hrane, ali možete jesti puno mekane i slatke i možete se udebljati. Ako mislite da ćete smršavjeti preko noći, barijatrijska kirurgija mogla bi vam biti izuzetno psihički naporna. To je nešto najdrastičnije što možete napraviti. Ipak vam je odstranjen velik dio relativno zdravog želuca i to se više nikad neće nadomjestiti, a i hrana se drugačije probavlja. Jedete mekanu hranu i vrlo brzo ste ponovo gladni, a to može izazvati anksioznost. Danas jako pazim kako jedem i pazim da se ne udebljam. Moram jesti prvo proteine, zatim vlakna pa ugljikohidrate. Postoji protokol kako se mora jesti i tako treba nastaviti i godinama nakon operacije. Iskreno, nije uvijek lako, jer preko noći dođete, primjerice, sa 112 na 62 kilograma, tijelo je gladno i želi to metabolički nadoknaditi. Ako ne možete jesti kruto, uzet ćete mekano i slatko. Te kalorije nedostaju vašem nesvjesnom umu i zaista morate jako paziti - iskrena je Adela, kojoj se samo jednom od operacije počela debljati, ali uspjela je stati na loptu i manje jesti. Osim toga, postoje i lijekovi koji kontroliraju apetit i koje, ako treba, može tražiti od liječnika. Ona sama priznaje da se zadnjih pet godina nije pošteno najela. No, ipak nije požalila.
NESTALE BOLESTI, OSTAO VIŠAK KOŽE
- Jako sam sretna što sam skinula kilograme, preporodila sam se, zdrava sam, nemam više visok tlak ni inzulinsku rezistenciju, nemam ni apneju u snu - kaže Adela, koja je prezadovoljna sa svojih 66 kilograma koliko ih sada ima. Jedini problem joj je bio višak kože, koji je također išla operirati. O svemu Adela danas otvoreno govori i često čuje komentare da bi bilo bolje da je mršavjela normalnim putem.
- I meni bi bilo draže da nisam morala ići na operaciju. Nitko nije oduševljen ići pod nož, ali ne uspiju svi smršavjeti samo promjenom prehrane. Ja nisam uspjela, nisam uspjela niti s Ozempicom, koji sam probala prije operacije. Nije išlo - kaže Adela, koja danas u svom Centru znanja i uspjeha pomaže drugima da prođu kroz osobnu transformaciju. Kreirala je i mali program za mršavljenje koji se ne temelji na dijetama nego na tome kako naučiti jesti i voljeti sebe.
- Ljudi se najčešće javljaju jer žele čuti moje iskustvo barijatrijske operacije i ja o tome govorim otvoreno, tako da znaju što ih čeka, da to nije lagan put - kaže Adela.
- Bit ću iskrena - kada smršavite, izgubite identitet. Vraćate se na točku iz koje ste se počeli debljati. Ljudi se ne debljaju zato što su samo proždrljivi, nego zato što se ne znaju nositi s nečim i ta vam je debljina kao neki avatar. Mi s tim kilama izgradimo još jednu osobu koja ide ispred nas i brani nas. I što više kilograma imate, to je veći zid vaše obrane, to je veći vaš alter ego koji je ispred vas u tim kilogramima. I kad skidate kilograme, rušite taj svoj alter ego i dolazite do točke gdje ste potpuno goli. Ako ste bili fokusirani samo na skidanje kilograma, onda se može dogoditi da se prestravite. Nećete postići rezultat koji ste očekivali, vaš život neće postati savršen, nećete odmah naći savršenog partnera, nećete biti super uspješni, samo ćete biti mršavi - ističe Adela, napominjući kako ljudi misle da će se sve samo od sebe promijeniti. Za sebe kaže da je nakon operacije i izgubljenih 50 kilograma izgledala kao iscijeđena vreća.
- Nikad u životu nisam bila ružnija. Nakon toga sam digla kredit i bila na šest operacija skidanja viška kože, od tjemena do koljena. U procesu mršavljenja Adela je spoznala i što je kod nje bio okidač za debljanje.
- Moji roditelji su se rastali kad sam imala tri godine i jako su se borili oko mene. Bila sam poprilično istraumatizirano dijete i samo sam htjela biti voljena i zaštićena. Hrana mi je pružala osjećaj doma koji nisam imala. Vidjela sam da se susjedi i prijatelji okupljaju oko stola, to mi je bila slika obitelji koju sam željela. To sam spoznala u procesu mršavljenja nakon barijatrijske kirurgije. To je bio moj veliki okidač - ispričala je.
MOJA ISKUSTVA SU MOJA ŠKRINJA S BLAGOM
Danas, kaže, ima potpuno drugačiju sliku o hrani i hranjenju. I dalje voli kuhati i ugostiti ljude, ali hrana joj više nije utjeha.
- Imam 50 godina i svašta sam prošla, ali ništa ne bih mijenjala. Da nije bilo svega toga, danas ne bih bila to što jesam. Možda ne bih mogla pomoći ljudima. A ako mogu pomoći jednoj duši, jednom čovjeku, mene to čini sretnom. Zato sva ta svoja iskustva smatram svojom škrinjom s blagom - iskrena je Adela. Kako se danas bavi savjetovanjem, otkriva da joj se najčešće javljaju ljudi koji imaju probleme u odnosima zbog debljine.
- Ljudi se osjećaju manje vrijedni kad imaju više kilograma, koliko god oni pričali da to nije tako. Ovo društvo kreira savršene ljude na slikama, Instagramu i onda je ljudima jako teško jer se osjećaju daleko od te slike savršenstva. Zapravo, najčešće nije debljina problem u vezi, nego osjećaj koji imate prema sebi. Zato ja učim ljude da budu zadovoljni sobom, da imaju samopoštovanje, samopouzdanje - ističe Adela, priznajući da se njezin osjećaj vlastite vrijednosti nije promijenio odmah nakon barijatrijske kirurgije, već je to bio proces. No, danas ima potpuno drugačiji osjećaj prema sebi.
- Kad sam bila pretila, bilo mi je svejedno. Sada cijenim sebe, puno više pazim na svoje zdravlje i, jednostavno, volim se. Naravno, imam puno ožiljaka od operacija, kapilare, celulit, ali prihvaćam se takva kakva jesam. Moramo ljudima pokazati da oni vrijede i da su kilogrami došli kao posljedica osjećaja nevoljenja sebe. A u životu možete sve ako se potrudite i nađete pravi način - poručuje Adela, a upravo su ljubav prema sebi i prihvaćanje sebe osnovni transformacijski principi, proizašli iz njezinih vlastitih iskustava, koje danas nastoji prenijeti drugima kako bi im pomogla pronaći put do sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....