Ako poruka počinje s ‘Draga‘, znam da vam u tom trenutku nisam nimalo draga

Ima jedna riječ koja je načelno dobrog i lijepog značenja, ali kad otvara određenu rečenicu ili poruku, znam da najčešće nije.

„Draga, možeš li...“ „Draga, htjela bih ti...“ „Draga, ajde...“

Čim vidim početak, prisjedne mi daljnja komunikacija. Ako je pošiljateljica žena ili takav razgovor vodim uživo, već na tom prvom „draga“ počinje mi se dizati kosa. Jer iza te krasne riječi vrlo često slijedi pasivna agresija popraćena popovanjem, upozorenjem, žalbom ili nekim „dobronamjernim“ savjetom koji nisam tražila. Bez obzira na to je li ono što slijedi opravdano, to „draga“ izbije me iz cipela svaki put.

Neki dan dobila sam upravo takvu poruku. Od osobe s kojom sam u isključivo profesionalnom odnosu. Dakle, ne možemo si biti ne znam kako drage i privržene jer je odnos naprosto takav. Nismo prijateljice niti ćemo to vjerojatno ikada biti. Eventualno poznanice, i to ne bliske, nego korektne. Već na „Draga,...“ osjetila sam kako mi se diže kosa.

Naravno da je nakon toga uslijedilo kvaziupozorenje, gotovo prijetnja, ali popraćena lijepim i pristojnim riječima te emotikonom na kraju poruke. Nisam odgovorila. Samo sam stisnula isti taj emotikon na samu poruku. Za mene je to bilo povlačenje ručne.

Jer kad osjetim, vidim ili čujem pasivnu agresiju, pozelenim. U glavi mi se istog trena odvija osamsto scenarija nalik onima iz davne serije Ally McBeal. Ako se još netko sjeća njezinih zamišljenih scena u kojima su ljudi koji joj idu na živce prolazili poprilično loše, znat će o čemu govorim. Ja se uvijek sjetim kontejnera i osobe koja me pokušava umanjiti pasivnom agresijom kako polako, ali sigurno klizi u njega.

Naravno, samo u mojoj glavi. U stvarnosti stisnem ❤️. Odrasla sam osoba.

Žene će znati

Pozelenim kad to „Draga“ vidim u gotovo bilo kojoj komunikaciji osim čestitke. Samo mi tada ta riječ, i to baš u vokativu, može biti potpuno prihvatljiva.

„Draga Ana, sretan rođendan!“ Može. „Draga, samo bih ti htjela skrenuti pozornost...“ Ne.

Ne znam točno kad se dogodilo da je jedna sasvim nježna riječ dobila tako preciznu drugu funkciju, ali znam da nisam jedina koja osjeti svaki atom loše namjere već u prvoj riječi. Još mi je fascinantnije što ponekad kao da mislimo da druge žene to neće prepoznati. Hoćemo. Žene će znati.

Netko tko nije naviknut na taj kodirani način komunikacije pročitat će poruku koja počinje s „Draga“, završava srcem i između sadrži sve gramatički ispravne, pristojne i elokventne riječi pa se pitati što je tu, pobogu, problem.

Ništa. I sve.

Jer ja nisam pročitala samo riječi. Čula sam ton.

Imam ime, nekad i nadimak. Nazovi me njime i pitaj, traži ili reci što te volja. Bez uvoda nakon kojeg mi tlak skoči.

Ako mi nešto zamjeraš, zamjeri mi. Ako me želiš upozoriti, upozori me. Ako nešto tražiš, traži.

Ne moraš me prvo proglasiti dragom. Pogotovo zato što obje znamo da ti u tom trenutku nisam.

A najgore je što žene koje kuže o čemu pričam ponekad to vraćaju na volej prvom prilikom. I sama to radim. Ne ponosim se time pretjerano, ali neću ni lagati.

Ti meni „draga“, evo ti „draga“ nazad. Zašto bi se samo meni digao tlak?

Možemo biti takve zmijurine, samo zakamuflirane u najljepše riječi, pristojnost, elokvenciju i pokoje srce na kraju poruke. Izvana komunikacijski bonton. U glavama kontejneri za smeće, potrgane potpetice nasred ulice i tko zna koji još osvetnički scenarij u stilu Ally McBeal.

A onda postoji potpuna suprotnost. Ista riječ koja ti u jednom kontekstu digne tlak u drugom ti može značiti sve na svijetu. Kad te partner predstavi kao „moju dragu“.

Moja draga.

Dvije potpuno iste riječi i odjednom nema kontejnera, nema pasivne agresije, nema dizanja kose. Raznježiš se. Jer si mu stvarno draga.

Nevjerojatno je koliko jedna mala nijansa može unijeti čitavu paletu emocija u dva sloga. Cijeli dijapazon odnosa, od patronizirajuće kolegice do osobe s kojom bi hodala do Mjeseca i natrag. Dakle, nije problem u riječi. Volim biti draga ljudima kojima jesam draga. Volim kad me dragom zovu ljudi kojima jesam draga.

Ali ako mi namjeravaš održati lekciju, upozoriti me, poklopiti me ili mi objasniti što bih trebala napraviti, možemo li preskočiti uvod?

Reci što imaš. Imam ime.

Jer ako kreneš s „Draga,...“, postoji velika mogućnost da ćeš dobiti „draga“ natrag. I vjeruj mi, nijednoj od nas neće biti nimalo drago.

Do idućeg puta, Zagrljaj, A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.