Biti djed ili baka odlično je za mozak: može vas sačuvati od gubitka pamćenja i demencije

Nova studija otkrila je da su bake i djedovi koji su brinuli o svojim unucima imali bolje kognitivne funkcije od onih koji nisu imali unuke ili se njima nisu bavili. Osobito je kod baka, koje obično provode više vremena s unucima nego djedovi, uočeno usporavanje kognitivnog propadanja. Engleska longitudinalna studija starenja (ELSA) opsežno je multidisciplinarno istraživanje koje prati životni tijek osoba starijih od 50 godina. Pokrenuto je 2002. i svake dvije godine prikuplja podatke o zdravlju, psihološkoj dobrobiti, društvenoj uključenosti i ekonomskom statusu sudionika s ciljem razumijevanja dinamike starenja. Autori spomenute studije koristili su podatke iz ELSA-e o 2.887 baka i djedova, koji su odgovorili na pitanja iz upitnika te riješili kognitivne testove tri puta u razdoblju između 2016. i 2022. U upitniku je postavljeno pitanje je li osoba brinula o unucima u bilo kojem razdoblju tijekom proteklih godina te koliko često. Bake i djedovi detaljno su odgovorili i na koji su način brinuli o unučadi, poput toga jesu li djeca kod njih ostajala preko noći, brinuli o njima kada su bila bolesna, vodili ih na razna mjesta, igrali se s njima, pomagali im oko školske zadaće, vozili ih u školu i na razne aktivnosti, kuhali im i tako dalje. U testu verbalne tečnosti trebali su u jednoj minuti imenovati što više životinja, a u testu pamćenja trebali su se odmah sjetiti 10 riječi koje su pročitane te još jednom nakon pet minuta.

Bake i djedovi koji su brinuli o unucima imali bolje rezultate i u testu verbalne tečnosti i u testu pamćenja

SeventyFour/SHUTTERSTOCK

Važna je briga o unucima, neovisno kakva i koliko traje

Općenito, studija je otkrila da su bake i djedovi koji su brinuli o unucima imali bolje rezultate i u testu verbalne tečnosti i u testu pamćenja u usporedbi s onima koji nisu brinuli o unucima, i to neovisno o vrsti i količini brige o unucima. Pokazalo se i da bake s vremenom imaju manje kognitivno propadanje od svojih vršnjakinja koje nisu brinule o unucima. Studija, objavljena u časopisu Psychology and Aging, otkrila je i da su bake i djedovi s višom razinom kognitivnih sposobnosti u početku bili više angažirani u specifičnim aktivnostima s unucima, poput pomaganja u pisanju zadaća. Oni su također sudjelovali u većem broju aktivnosti s unucima.

- Mnoge bake i djedovi pružaju redovitu skrb za svoje unuke, skrb koja podržava obitelji i društvo u širem smislu. Ono što je bilo najuočljivije jest to da je biti baka ili djed koji brine o unucima važnije za pravilno kognitivno funkcioniranje od toga koliko su često brinuli o unucima ili što su točno s njima radili. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ovi rezultati potvrdili, no ako postoje koristi povezane s brigom o unucima, one možda ne ovise o tome koliko je česta briga o njima ili o specifičnim aktivnostima koje se provode s njima, već o širem iskustvu sudjelovanja u podizanju djece – ističe Flavia Chereches, voditeljica studije sa Sveučilišta Tilburg u Nizozemskoj.