Češkate se, grickate nokte ili čupkate zanoktice tijekom važnih razgovora? Evo zašto to činite

Usred ste važnog sastanka. Netko vam govori nešto ozbiljno. Ili možda vodite iskren i neugodan razgovor s prijateljem. Gotovo nesvjesno čupkate neki hrapavi dio kože ili rub zanoktice. Čupkate kosu, grickate nokte ili se vrpoljite. Za mnoge ljude to nije povremena navika, već nešto što rade svaki dan, često nesvjesni da to rade. Ako obraćate pažnju na nešto drugo, važno i zanimljivo, zašto su vam ruke zauzete češkanjem ili čupkanjem kože? Odgovor ima manje veze s voljom, a više s načinom na koji mozak podnosi stres, tjeskobu, napetost, pa čak i koncentraciju. Ono što izvana izgleda kao bezazlena navika zapravo može biti duboko ukorijenjen mehanizam suočavanja koji se pojačava s godinama. U nekim slučajevima, to postaje toliko automatsko ponašanje da ljudi to nastavljaju raditi dok uče, rade, gledaju televiziju...

Prema dr. Rahulu Chandhoku, voditelju psihijatrije, mentalnog zdravlja i bihevioralnih znanosti u bolnicama Artemis, ova ponašanja imaju psihološku svrhu, čak i kada toga nismo svjesni.

Najčešći razlozi

- Grickanje noktiju, čupkanje kože i zanoktica uobičajena su ponašanja povezana sa stresom, tjeskobom i frustracijom, kao i emocionalnom napetošću. Za mnoge su to mehanizmi suočavanja, pružajući kratkotrajni bijeg od neugodnih osjećaja. Neki to rade kada su preopterećeni, neki kada su nemirni ili ako su perfekcionisti. Ponekad se to može povezati s anksioznim poremećajima i opsesivno-kompulzivnim tendencijama – kaže dr. Chandhok, napominjući da je to navika koju je, iako se čini bezazlenom, teško kontrolirati te koja dolazi s fizičkim i emocionalnim posljedicama.

Radimo li to automatski?

Takva su ponašanja, kaže liječnik, obično automatska jer su duboko ukorijenjene navike. Mozak uči povezivati grickanje noktiju i čupkanje kože s udobnošću, koncentracijom i ublažavanjem stresa. To može potaknuti ljude da se tako ponašaju, a da toga nisu ni svjesni. Kada radite nešto drugo, poput učenja, rada, gledanja televizije ili važnog razgovora, vaša se pažnja preusmjerava i navika se događa automatski. Zato se toliko ljudi iznenadi kada otkrije da su čupkali kožu ili grizli nokte, a da toga nisu bili ni svjesni – pojašnjava dr. Chandhok, dodajući da to ponašanje stoga više nije izbor, već refleks.

Tehnike za oslobađanje

Prvi korak u suočavanju s tim navikama je samosvijest.

- Vođenje evidencije o tome kada i gdje se to ponašanje događa može biti korisno u prepoznavanju okidača. Ljudi također mogu koristiti podsjetnike, poput ljepljivih papirića ili vibracija na pametnim telefonima kao upozorenja da se ne upuste u to. To je osobito korisno jer uči ljude da uočavaju porive prije nego što na njih djeluju. Druga metoda koja djeluje jest da vam ruke budu zauzete antistres lopticama i sličnim predmetima. Biti svjestan ranih znakova upozorenja, poput dodirivanja lica ili prelaska prstima po zanokticama, može pomoći u sprječavanju takvog ponašanja prije nego što ono počne – savjetuje dr. Chandhok.

Kada je potrebna stručna pomoć

Ako ponašanje uzrokuje fizičke ozljede, krvarenje, infekciju, ožiljke i jaku bol, trebali biste potražiti stručnu pomoć. Liječenje može biti potrebno i ako osoba provodi puno vremena čupkajući kožu, ako se osjeća nesposobnom prestati unatoč višestrukim pokušajima ili osjeća veliku nelagodu, sram i socijalno se povlači zbog toga. Također, grickanje noktiju ili čupkanje kože i kose više nije „samo” navika kada remeti posao, učenje, odnose i svakodnevno funkcioniranje. Stručnjaci za mentalno zdravlje mogu vam pomoći u prepoznavanju temeljnih emocionalnih uzroka i pružiti tretmane, poput kognitivno-bihevioralne terapije, kako bi se učinkovito upravljalo ponašanjem.