Borka Pezo Nikolić, internistica i kardiologinja, osim radom u KBC-u Zagreb i aktivnošću s Udrugom Ritam srca, pacijentima i svim građanima koji žele znati više o kardiovaskularnom zdravlju obraća se i putem društvenih mreža. Edukativna videa objavljuje proteklih oko godinu i pol te je za to vrijeme stekla nekoliko desetaka tisuća pratitelja i stotine tisuća gledatelja. Njezin angažman nije prošao nezapaženo ni izvan društvenih mreža, pa je na nedavno održanom Healthcomm Forumu primila nagradu za liječnika godine. S prim. dr. sc. Pezo Nikolić razgovarali smo o kardiovaskularnom zdravlju, o poremećaju srčanog ritma koji dobiva razmjere epidemije, o edukaciji i drugim temama.
Što vas je potaknulo da se obraćate ljudima putem društvenih mreža i što vam znači ova nagrada?
Nagrada mi je najvažnija zbog toga što pokazuje da je netko primijetio to što radim, jer imala sam osjećaj da koliko god ja radila i objavljivala, to što objavljujem nije zapravo viđeno. No, vjerojatno za sve treba neka kritična masa, da nešto eksplodira, pa da netko kaže: "Vidi, ovo se stvarno događa." A što se tiče društvenih mreža, počela sam slučajno, ako postoji slučajnost. TikTok imam instaliran godinama i nikad ga prije nisam otvorila, a tog sam dana uzela mobitel i išla sam, više iz igre, nešto snimiti. Na zdravstvenu temu, naravno. Već je taj prvi video bio dosta dobro gledan, pa sam nastavila, a i zabavljalo me.
Sada vas na TikToku prati oko 40.000 ljudi, a ima vas i na drugim mrežama.
Objavljujem i na Instagramu, nešto malo na YouTubeu, no od jeseni planiram tamo raditi podcast kojim želim zaokružiti cijelu priču. Ideja mi je dovoditi goste, kolege liječnike koji bi govorili o temama iz svojih područja.
Do koliko ljudi dopirete na društvenim mrežama?
Ovisi o videu, neki pogleda 4000, a drugi 50.000 ili 200.000 ljudi, no doseg je velik, jer 80 posto mojih videa gledaju nepratitelji. U proteklih godinu dana na TikToku je bilo oko 18 milijuna pregleda videa. Na Instagramu, na kojem me prati oko 14.000 ljudi, sada mjesečno imam oko milijun pregleda. Danas su definitivno najprodornije informacije koje se šire putem društvenih mreža.
Što pratitelji i gledatelji uče od vas, a što vi od njih?
Više sam puta rekla da sam postala bolji doktor otkad radim društvene mreže. U danu kad radim ambulantu imam dvadesetak pacijenata, imam i pacijente na operacijskim zahvatima, razgovaram sa svima njima, ali to se ne može usporediti s brojem komentara i povratnih informacija koje dobivam na društvenim mrežama. Na njima lakše mogu doživjeti prosječno mišljenje, jer ljudi će biti mnogo iskreniji, većinom ne idu s imenom i prezimenom i kažu ono što misle. U ambulanti će pacijent biti suzdržaniji, reći će da uzima terapiju i slično, dok će na mrežama više govoriti o lijekovima, to najviše vole, o nezadovoljstvu sustavom ili o skeptičnosti prema terapiji.
Kako birate teme?
Spontano. Tema mi klikne zbog nečega što radimo na poslu ili dok pripremam predavanje za liječnike obiteljske medicine. U sve u životu, pa i u ove objave, ulazim strastveno i to što radim mora mi biti izvor zadovoljstva. Pristupam im razigrano, zainteresirano i zapravo sam stalno u tome, pa mi neke teme jednostavnu sinu. Dominantno su vezane za kardiologiju, a u podcastu ćemo to proširiti. No, moram reći da se za mnoga videa treba i pripremiti, nije da samo sjednem i govorim iz glave - moram kontinuirano pratiti je li izašlo nešto novo, ima li istraživanja, jer taj video ostaje. Nije dosad bilo nikakvih primjedbi, osim toga, dobila sam verifikaciju TikToka za zdravstveni sadržaj i imam plavu kvačicu, što nije lako dobiti. Na Instagramu se ona plaća mjesečno, što je dobro zbog zaštite identiteta, ali na TikToku se mora zaslužiti djelovanjem.
Koje teme su najgledanije?
Različite. Hit je, recimo, bio video u kojem sam objasnila da se krvne žile i jetra ne čiste. Tu su se gledatelji jako uznemirili, jer svi bi htjeli čarobna rješenja, a dio o životnom stilu i ponašanju manje im je interesantan. Zanimaju ih i lijekovi protiv masnoća, krvni tlak. Rekla bih da su to teme koje se tiču većeg broja ljudi i za koje puno ljudi zna. Ipak je velik broj ljudi zdrav ili donekle zdrav, imaju neke probleme ili kronična stanja, kao što su povišeni tlak ili masnoće, s kojima se živi. Kad pogledate cijelu populaciju, teških je bolesti malo. Zato ih najviše zanimaju općenitije teme o kojima i najviše znaju, iako nekada ima puno komentara i na uskospecijalizirani sadržaj.
Jeste li pomišljali govoriti i na engleskom?
Jesam, ali me to dosta brzo napustilo, što ne znači da se možda neće u nekom trenutku dogoditi. Na engleskom jeziku ima jako puno sadržaja, pogotovo iz SAD-a. Po statistikama pratitelja vidi se da me, osim gledatelja iz Hrvatske, prate i ostali koji razumiju hrvatski. Na hrvatskom i srodnim jezicima nema baš puno zdravstvenih sadržaja, pa je još važnije pružiti točnu i korisnu medicinsku informaciju temeljenu na dokazima.
Prema vašem iskustvu, koliko su ljudi upućeni u to što bi trebali raditi za zdravlje srca?
Za svaku ozbiljnu analizu bila bi potrebna statistika, ispunjavanje upitnika itd. To nemam, ali po dojmu bih rekla da ide prema razini nedovoljne educiranosti. Vidim to baš na primjerima poput tog čišćenja, odnosno nečišćenja jetre - ljudi su vrlo skloni vjerovati da će im neki čajevi pomoći, a manje su skloni modifikaciji životnih navika. Nekad dobijem i upite u stilu: "Ne mogu sada doći do doktora obiteljske medicine, možete li mi napisati koje lijekove da uzimam?" Začudim se kako netko uopće može misliti da bi mu neka osoba preko TikToka, pa bila ona i liječnica, mogla dati mišljenje o terapiji.
Kardiovaskularnih problema imaju mnogi, to znamo, no kako se odnose prema njima?
Danas ne treba prihvaćati visoki tlak ili povišene masnoće, to nije potrebno. Napravila sam video, za koji bih voljela da je bio gledaniji, o mom pokojnom djedu. Rođen je 1920. godine, a 1980. je imao rupturu, puknuće krvne žile u glavi, kao posljedicu neliječenog visokog tlaka. U to su vrijeme tek krenuli bolji antihipertenzivi i, nažalost, još nisu bili dovoljno propisivani. Mom djedu oni nisu bili dostupni, ali danas su dostupni i nema potrebe za time da ti zbog neliječenog visokog tlaka pukne žila u glavi, nema potrebe za time da ti zbog tlaka zataji srce, nema potrebe da imaš povišene masnoće. Nema. Postoje lijekovi koji pružaju 80 posto šanse za preveniranje bilo koje srčano-žilne bolesti.
Zbog čega ih onda imamo toliko? I zbog čega su prvi uzrok smrtnosti kod nas?
Srčano-žilne bolesti najveći su problem u svijetu, nije tu Hrvatska usamljena. Ali, naš je dodatni problem što, iako smo geografski mediteranska zemlja, po SCORE-u 2 smjernica ESC-a (European Society of Cardiology) epidemiološki spadamo u visokorizične zemlje za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Rizik nam je bitno veći od procjene rizika za mediteranske zemlje za koje se računa da imaju mediteransku prehranu koja je u svim smjernicama preporučena kao najzdraviji način prehrane. Međutim, kod nas nije tako. Ovdje se još uvijek i dosta puši i puno je sjedilačkog načina života, imamo općenito vrlo nisku kulturu življenja. Možda s jedne strane problem dolazi iz niskog standarda, ali s druge strane definitivno je kulturološki, jer smo kao narod puno skloniji biti na kauču nego biti fizički aktivni. Mnogi već s 30 ili 40 godina imaju pozamašan trbuh i ne razumiju koliko je to opasno. Ili uopće ne razmišljaju o tome, ne znam. Ili ona famozna rečenica: "Od nečega se mora umrijeti." Ali nije svejedno kada ćete i kako umrijeti - ono na što ljudi ne pomišljaju je, primjerice, mogući moždani udar s posljedicom invaliditeta. Meni je strašno bolno vidjeti djecu od petnaestak godina s cigaretom. Ona imaju osjećaj da je 40 godina silno daleko. I ne shvaćaju da će s 40 godina biti još mladi, u naponu snage, da će tada imati još malu djecu, da će razvijati karijeru, a da se zbog pušenja mogu pretvoriti u invalide.
Koja je najzastupljenija srčana bolest danas?
Koronarna bolest. S godinama krvne žile postupno stare i na stijenkama se nakuplja plak, a povišeni tlak i pušenje ubrzavaju taj proces. Ljudi znaju reći da je normalno imati viši tlak u starijoj dobi. Da, očekivano je da će se povisiti, ali to ne znači da je ta vrijednost dobra i prihvatljiva za osobu. Visoki tlak jednostavno zamislite kao nešto što dere žilu, to je ono što tlak radi. Dakle, ako se to povećava, to nikako ne može biti dobro. Znaju me pitati koji je tlak normalan u starijoj dobi, ali razlike po dobi nema, optimalan tlak je 120/80, a sve iznad 140/90 je arterijska hipertenzija.
Svi ćemo, ovisno o tome koliko budemo živjeli, imati aterosklerotski promijenjene žile, to je neminovno u kontekstu starenja. Ali treba napraviti sve da nam žile ne ostare prerano, a ako unosimo dovoljan broj "zločinaca" koji udaraju na žile, ostarjet će prerano. Naravno, kod nekih ljudi genetski to ide brže, kao što su genetski uvjetovane razlike oko kvalitete kože, kose itd. Neki ljudi neće imati bore, drugi će se naborati s četrdeset, tako je i sa žilama. Ali ne moraš pomagati toj genetici.
Danas, recimo, znamo koliko trebamo čuvati kožu od sunca. Jednako tako moramo čuvati i žile, a to znači da ne dopuštamo tlaku da naraste i dere po njima, da ne dopuštamo aterogenim česticama da se lijepe na stijenku žila i stvaraju plak.
Koliko su se ljudi spremni potruditi oko čuvanja žila? I zdravog života općenito?
Instantnih rješenja nema, najbliže tome su tablete. A pitanje promjene životnih navika je pitanje motivacije. Treba ostati realan i ne postavljati ljudima prevelika očekivanja, jer teško je od nekoga tko radi cijeli dan očekivati da će poslije još i vagati, sjeckati, kuhati... Primjer visokomotivirane osobe je moja majka - svako je jutro u pola osam na bazenu i tako pliva već dvadeset godina. Ali takvi su rijetki, ljudi imaju različite karaktere. Mogu ja njima ispričati što god, no ako to ne daje rezultat, ako se ništa ne pomakne, onda sam govorila u prazno. Zato nemam visoko mišljenje o javnozdravstvenim akcijama i njihovoj uspješnosti, one služe kao pokazna vježba, smatram da najveću težinu ima institucionalno djelovanje. Moja je vizija institucionalna edukacija pacijenata na određenu temu, to bi bilo idealno - pacijenta s nekom dijagnozom poziva se na predavanje za njegovu dijagnozu unutar institucije. Ili se organizira edukacija, primjerice, za ljude koji su dobili stent. To mi je misao vodilja, to je ono što me najviše zanima - obraćati se ciljnim skupinama i tako educirati ljude.
Na taj način nudite im idealnu mogućnost adherencije terapije. Edukacija je najbolja prevencija, to mi je i moto na mrežama. Imate ciljnu osobu: dobili ste pacemaker - učite o pacemakeru - edukacija vam je tada i tada. Liječnici u bolnicama to slabo stignu objašnjavati, a ovo bi bila strukturirana edukacija. Kod nas to funkcionira jedino kod dijabetesa.
Javnozdravstvene akcije mogu nekoga motivirati na djelovanje, ali to su slučajni prolaznici. No, takve akcije moraju postojati, jer podsjećaju na to što trebamo činiti i obilježavaju dane posvećene zdravlju. Naša udruga isto obilježava Dan srca, Dan pulsa, to je simpatično, ali ne daje takve rezultate. Prave rezultate daje puno teži rad od pokazne vježbe.
Zašto je bilo važno osnovati Udrugu Ritam srca?
Osnovali smo je prije pet godina, potekla je iz Radne skupine za aritmiju Hrvatskog kardiološkog društva. Prepoznali smo tada da u centar liječenja treba staviti pacijenta, educiranog pacijenta, a i europske smjernice su se tome okrenule. Na jednom od sastanaka govorila sam o važnosti edukacije, uvijek mi je to bila tema, pa mi je predsjednik prof. dr. Šime Manola rekao da me proglašava "Andrijom Štamparom za aritmije", pa da krenem dalje, prosvjetiteljski. Osjetio je da imam žara i smisla za to. Kardiovaskularna smo udruga, imamo danas 1600 članova, članstvo je besplatno zahvaljujući donacijama onih koji prepoznaju kvalitetu našeg rada. Aktivni smo, organiziramo javne tribine, odgovaramo na pitanja pacijenata, provodimo mrežne edukacije koje su vrlo posjećene i od strane liječnika obiteljske medicine i od ljekarnika. Uveli smo ove godine i radionicu psihološke podrške osobama s kardioverter defibrilatorom.
O jednoj od aritmija, fibrilaciji atrija, govori se kao o novoj epidemiji. Zašto je do toga došlo?
Fibrilacija atrija je najučestalija aritmija u populaciji jednostavno zato što je usko vezana uz ostale najčešće bolesti - arterijsku hipertenziju i problem nacije, pa i svijeta, a to je debljina. Te su dvije bolesti jako povezane s rizikom za nastanak fibrilacije atrija. Tu je i zatajivanje srca, gdje je situacija kokoš ili jaje, jer fibrilacija atrija u brzoj formi može dovesti do zatajivanja srca, a jednako tako se kod osoba koje imaju srčano popuštanje, koje može biti uvjetovano visokim tlakom, vrlo često pretklijetke šire te se značajno podiže rizik za nastanak fibrilacije atrija.
Važno je reći da ta aritmija nije neposredno životno ugrožavajuća. Osoba s fibrilacijom atrija neće se srušiti i neće je trebati oživljavati, kao što se događa kod fibrilacije ventrikula, ali rizik za nastanak moždanog udara i srčanog zatajivanja raste tri do pet puta. Zbog toga ju je važno na vrijeme prepoznati. Rizik za tu dijagnozu značajno se podiže iznad 65. godine, pa još iznad 75. godine, računamo da će tada svaka treća osoba imati fibrilaciju atrija. Za pravovremeno prepoznavanje važna je palpacija pulsa, da se osoba zna koncentrirati i sama osjetiti puls na palčanoj arteriji i je li ravnomjeran ili nije, kako bi to mogla reći svom liječniku i kako bi na vrijeme dobila lijek za razrjeđivanje krvi čime se značajno smanjuje rizik za moždani udar.
Koliko su ljudi svjesni veze fibrilacije atrija s moždanim udarom?
Rekla bih sve više, jer se i svjesnost o toj dijagnozi značajno diže, ali još nedovoljno. Kada ljudi znaju za tu dijagnozu i za njenu vezu s moždanim udarom, onda se stvara i prostor za to da počnu na vrijeme uzimati terapiju. Razumijevanje možda malo otežava to što je dijagnoza s latinskim riječima, a ne znam koliko bi bilo razumljivo i treperenje pretklijetke, što je prijevod na hrvatski.
Što se još osim antikoagulantne terapije poduzima u liječenju fibrilacije atrija?
Najjače nam je oružje intervencijsko liječenje, odnosno ablacija, izolacija plućnih vena. Danas postoje termalne i netermalne metode ablacije, sve su više u modi netermalne metode. U Hrvatskoj se elektrofiziologija srca i ablacijsko liječenje fibrilacije atrija rade u više od deset centara, no procjena je liječnika koja je osoba optimalan kandidat za postupak. Moguće je u liječenju, naime, ići na kontrolu srčanog ritma, znači zaustaviti fibrilaciju atrija i vratiti srce u normalan ritam ili, ako to nije moguće, fibrilacija se prihvaća kao trajna aritmija, uz dobru kontrolu srčane frekvencije. Najvažnije je osigurati dobru kvalitetu života sa što manje tegoba.
Postiže li se to lijekovima ili pacemakerom?
Prvi su korak lijekovi, ali kada se rezultat ne može postići lijekovima, može se napraviti prekid provođenja unutar srca kako bismo prekinuli tu brzu frekvenciju. No, tada bi frekvencija bila prespora, stoga osobi ugrađujemo elektrostimulator ili pacemaker koji drži brzinu pod kontrolom, a više nema ni iskoraka u vrlo brze frekvencije.
Ključno je, dakle, kod fibrilacije atrija da ritam nije prebrz. Zbog čega?
Srce se dijeli na pretklijetke (pretkomore) i klijetke (komore) koje su glavni dio. Fibrilacija atrija događa se na razini pretkomora gdje frekvencija može biti i 400 u minuti, ali srce prirodno zaustavlja takvo provođenje, u suprotnom osoba bi umrla. Ta njegova prirodna vratašca ne dopuštaju da frekvencija iz pretklijetki ide nenormalno brzo na klijetke, može ići 120, 130, ali neće ići 400 u minuti. No, ako trajno imate 120 ili 130 otkucaja, srce se umara. U takvom slučaju, kada ne možemo medikamentozno zaustaviti tako brzu frekvenciju, blokiramo ta vratašca u potpunosti, to se zove ablacija provodnog sustava. Napravili smo time umjetni AV blok i zato moramo staviti pacemaker.
Što zapravo radite kod ablacije?
Zahvat se zove izolacija plućnih vena. Danas znamo da su upravo plućne vene koje se ulijevaju u lijevu pretklijetku najčešći izvor električnih impulsa koji pokreću fibrilaciju atrija. Tijekom ablacije stvaramo kružne lezije oko ušća plućnih vena i tako električki izoliramo njihove impulse od ostatka lijeve pretklijetke. Drugim riječima, sprečavamo da okidači iz plućnih vena izazovu fibrilaciju atrija. Važno je naglasiti da ablacija nije sto posto učinkovita, kod dijela pacijenata potrebno je ponoviti zahvat. Također, uspješna ablacija ne znači automatski da bolesnik može prestati uzimati lijek za razrjeđivanje krvi. Ipak, kateterska ablacija predstavlja najbolje oružje kod pažljivo odabranih pacijenata. Clj nije dati apsolutno jamstvo da se aritmija nikada neće vratiti, nego značajno smanjiti njezinu učestalost i ublažiti simptome čime se podiže i kvaliteta života.
Koliko ljudi osjećaju te ispade ritma?
To je vrlo individualno, upravo je zato važna samosvijest o postojanju aritmije. Netko će je osjetiti kao nedostatak zraka, smanjenu toleranciju napora ili će mu se vrtjeti, drugi će osjetiti srčane preskoke, nepravilnosti, lupanje srca. Široka je lepeza simptoma, a opet ovisi i o samosvijesti o vlastitom tijelu. Netko je vrlo senzibilan, pa osjeća svaku promjenu, a netko ne primijeti ni da mu srce lupa 150 ili se ne obazire. Stalno ističemo da je ta svijest važna, jer najveći nam je poraz ako pacijenta s fibrilacijom atrija upoznamo na odjelu neurologije s moždanim udarom.
Radite na Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb. Što sve tamo radite?
Radimo ablacijsko liječenje različitih aritmija. Vrlo velik broj danas uspješno liječimo kateterskom ablacijom - pomoću tzv. 3D anatomskih mapa i navigacijskih sustava dolazimo točno u onaj dio srca u koji trebamo ići, sve do najmanje "ulice". Većinom ti sustavi omogućuju rad i bez rendgenskog zračenja, što je odlično i za pacijenta i za liječnika. Možemo reći da je kod aritmija jedna od glavnih metoda ablacijsko liječenje, kod velike većine ono daje i konačni rezultat - primjerice, neke kružne aritmije savršeno su izlječive ablacijskim liječenjem - pa više nema potrebe za uzimanjem antiaritmika koji imaju značajan broj nuspojava. Kod fibrilacije atrija, kao što sam rekla, osoba vrlo često mora ostati na lijeku za razrjeđivanje krvi. Svakom se pacijentu izračuna rizik za nastanak ugruška, pa se po tome individualno određuje, no čim osoba ima iznad 65 godina, ima rezona za trajnu antikoagulantnu terapiju.
Što bi svatko morao znati o svom srcu i o kardiovaskularnom stanju?
Svatko mora znati svoje brojeve, mjeriti tlak i kod kuće imati tlakomjer s nadlaktičnom manžetom. Mislim da je to jedna od najvažnijih investicija. Nadalje, ne može suvremen čovjek ne znati vrijednosti masnoća, a bilo bi dobro da zna i vrijednosti šećera, kao i opseg struka koji je vrlo važan pokazatelj metaboličkog zdravlja. U tom je području visceralno masno tkivo - nije to onaj "šlaufić" koji možemo primiti, to je masno tkivo nakupljeno oko trbušnih organa koje sadrži maligne adipocite, masne stanice koje uvjetuju i sistemsku upalnu reakciju na krvnim žilama. Trebamo znati i koliko kilograma imamo, a svima sugeriram i kuhinjsku vagu, jer nekada se zanesemo i nemamo osjećaj koliko je to jedna šnita kruha ili koliko je to sto grama nečega, a sve to ima određene kilokalorije. Pored sve ove procesirane hrane, važno je osvijestiti što unosimo u sebe i koliko je to uistinu kilokalorija.
Zaključak je da nam je znanje najbolje oružje za zdravlje.
Tako je, zato što će osobi biti to bolje što će biti svjesnija, educiranija i što će više točnih informacija imati. Treba učiti. Uostalom, naučimo mnogo toga što nam se sviđa ili nam je potrebno u životu, kao što je rad na računalu ili vožnja auta, a znanje o zdravlju sigurno nam je potrebno. Ako ste dobro upućeni, onda možete i bolje razgovarati s liječnikom, možete mu reći, primjerice, da niste zadovoljni svojim vrijednostima tlaka, da tražite terapiju da se to popravi.
Mislim da uopće nije toliko teško informirati se o zdravlju, samo je važno danas, kada svi mogu nešto objavljivati, znati odakle uzimate podatke. Medicina danas treba biti isključivo temeljena na dokazima, ne na samoinicijativnom mišljenju. Naravno, s iskustvom razvijate i određeno mišljenje, ali ono se uvijek treba oslanjati na dokaze. Recimo, lijekovi težinu i značaj dobivaju kroz pozitivne ishode i kroz njih se testiraju. To znači da lijek za tlak, ako je dobar, mora imati za rezultat smanjenje srčano-žilnih komplikacija, lijek za razrjeđivanje krvi smanjenje nastanka moždanog udara, lijek za debljinu smanjenje srčano-žilnih pobola. To nas zanima, a ne samo je li netko izgubio deset ili petnaest kilograma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....