Uobičajeni primjer straha od promjena je situacija u kojoj osoba ostaje u romantičnoj vezi koja ju ne ispunjava jer se s jedne strane boji ostati sama, a s druge se boji napora i rizika koji prate pokušaj pronalaženja drugog partnera.
Drugi česti primjer je osoba koja ostaje na poslu, a na kojeg svakodnevno odlazi s grčem u želucu, a sve zbog toga što se boji promjene svojeg radnog okruženja. U obje situacije često ćemo čuti kako se, uz odmahivanje rukom, kaže „Ma svi su muškarci/žene isti“, „Svi su brakovi isti“ ili „Na svakom poslu je isto, ne talasaj, ne mijenjaj“. Takve osobe već svojim tridesetim ili četrdesetim godinama razmišljaju kako su stari za promjene i broje dane do mirovine, a pred njima je još puno kvalitetnog života. Zar nije šteta tolikog promašenog života?
Čak i ako su bolesni i umorni od sadašnje privatne situacije ili su radno okruženje odavno prerasli, ostaju zaglavljeni jer je ta situacija poznata i predvidljiva. U njoj se znaju pravila ponašanja i što se može očekivati od postojeće situacije. Promjena je teška za sve i rijetki su oni koji se ne osjećaju pomalo zabrinuti zbog mogućih velikih "potresa" u njihovim životima. Mnogi se ne usuđuju krenuti u novi posao ili raditi neke nove zaokrete u životu jer se boje neuspjeha koji sa sobom nosi mogući sram. Stoga niti ne pokušavaju. Strah od neuspjeha može nas zaustaviti i prije nego uopće započnemo.
Korijeni straha vezanog uz promjene
Strah od promjene često se veže uz negativni svjetonazor u kojem se odrasta. U obitelji u kojoj se život predstavlja kao teret, odnosno u kojoj roditelji o životu razmišljaju isključivo kao o nizu prepreka, rastu djeca koja će u odrasloj dobi često pokazivati strah od promjena.
Anksiozni roditelji na svoju djecu često prenose ideju da je život dupkom pun opasnosti i rizika te da je najbolji način da se pošto-poto uvijek treba držati onoga što je sigurno i poznato. Ako su roditelji doživjeli traumu, teško siromaštvo ili ih se zlostavljalo tijekom odrastanja, svjesno ili nesvjesno svoju djecu mogu podučavati da je život sinonim za opasnost i nepredvidljivost.
Uzmite konce života u svoje ruke
Kako bi nešto promijenili moramo se pokrenuti. Uslijed straha, umjesto da su proaktivni i imaju inicijativu, ljudi vrijeme provode u nadi da će "ona prava osoba" nekom čarolijom uhodati u njihov život, da će se napredak na poslu realizirati sam od sebe ili da će se njihov suprug ili supruga odjednom početi ponašati na manje iritantan način. Ako čekate da se vaši snovi sami razviju, oni će i dalje ostati ono što jesu - samo snovi.
Želja za promjenom ne dovodi do promjene sama od sebe. Kroz razgovore susrećem dosta ljudi koji su, primjerice, očistili pola svojeg ormara kako bi napravili mjesta partneru koji će se pojaviti u njihovim životima. Ili su uporno spavali s jedne strane kreveta - u nadi da će prava osoba ući u njihov život, zauzeti drugu stranu i riješiti ih samoće. No, to se nije dogodilo.
Čekanje, želja i okrivljavanje drugih za svoje neuspjehe ne vodi u život kojeg zaista želite. S druge strane, poduzimanje konkretnih akcija čini upravo to.
Usredotočite se na veću sliku svojeg života i krajnji ishod
Kada vas u kratkom vremenskom razdoblju zapljusne more promjena i kada se osjetite "preplavljeno", zapamtite da su promjene sastavni dio života. Možete im se odupirati ili prihvatiti. Nekada možda nećete isprva shvatiti što ta promjena uistinu za vas dugoročno znači. No, sjetite se da ste do te točke stigli unatoč svim stvarima koje ste prošli u životu. Nekada je i to dovoljno.
Proći kroz promjene nije lagano iskustvo. Dolazit će do osjećaja praznine, žaljenja, tuge i zbunjenosti. Ali, kao i kod svakog drugog prijelaza, tjeskobni osjećaji tijekom vremena će se smanjiti - posebice u trenucima kada i vi i ljudi koji vas okružuju primijetite da pozitivne promjene u vašem životu na očigled postaju stvarnost.
Je li vas strah od promjene blokirao na vašem putu ka rastu? Odupirete li se promjenama dok sve u vama "vrišti" i vodi vas prema malodušnosti i depresivnim epizodama? Razmislite. Svi mi duboko u sebi znamo kada ne živimo naš puni potencijal.
Nakon početnog straha i odbijanja promjena probajte se sjetiti što su vam dosadašnje promjene donijele u životu. Možda je taj gubitak zaposlenja bio vrlo dobar poticaj za traženje i dobivanje novog i daleko boljeg.
Usredotočite se na budućnost i ono što želite postići. Vaš najgori scenarij vjerojatno se nikada neće dogoditi. Prihvatite pomoć u trenucima promjena. Ponekad nam je potrebna samo nova perspektiva koja će nas osloboditi našeg crno-bijelog načina razmišljanja.
Tražite drugo mišljenje, novu perspektivu, a ne znate kako i od kuda krenuti?
Ivanka