Negativne misli doslovno uništavaju naš mozak: Poznati psihijatar objašnjava kako prekinuti taj krug

Jeste li se ikada zapitali ostavljaju li vaše misli tragove koji su dublji od trenutnog lošeg raspoloženja? Vjerovanje da su pesimizam i zabrinutost samo prolazno stanje uma, moglo bi biti pogrešno. Toj činjenici doprinosi neuroznanost koja otkriva pravu istinu, a ona govori da način na koji razmišljamo u stvarnom vremenu, mijenja fizičku strukturu mozga. Negativni mentalni obrasci doslovno uspavljuju naš frontalni režanj, upravljački centar čineći nas podložnijima stresu, boli i anksioznosti. Ipak, dobra vijest je da taj proces nije jednosmjerna ulica.

Negativne misli slabe naš frontalni režanj

VH-STUDIO/SHUTTERSTOCK

Poznati psihijatar Daniel Amen podijelio je rezultate nedavnog istraživanja u kojem su analizirane snimke mozga ljudi koji se bore s anksioznošću. Ono što su otkrili dovodi u pitanje uvriježeno mišljenje da su misli samo prolazni mentalni događaji. Istraživanje pokazuje izravnu povezanost između negativnog razmišljanja i funkcije mozga, utječe na sve, od sposobnosti koncentracije do intenziteta fizičke boli koju osjećamo.

Slabljenje frontalnog režnja

Amenov istraživački tim proučavao je gotovo dvije tisuće osoba s anksioznošću kako bi vidio kako trajni negativni obrasci razmišljanja utječu na aktivnost mozga. Rezultati su bili vrlo jasni - što se osoba češće prepuštala negativnim mislima, to je funkcija frontalnog režnja mozga bila slabija.

Frontalni režnjevi svojevrsni su upravljački centar mozga. Oni nam pomažu da ostanemo fokusirani pod pritiskom, reguliramo emocionalne reakcije, donosimo promišljene odluke i smirujemo živčani sustav kada je pod stresom. Također imaju ključnu ulogu u regulaciji osjećaja boli.

Povezanost s anksioznošću i depresijom

Kada se aktivnost frontalnog režnja smanji, mozak postaje reaktivniji, lakše se ometa i osjetljiviji je na stres.

Studija je pokazala nekoliko zanimljivih obrazaca kod osoba s izraženim negativnim načinom razmišljanja. Kod njih je zabilježen slabiji protok krvi u frontalnom režnju, što je snažno povezano s povećanom anksioznošću, depresijom, nametljivim mislima i emocionalnom nestabilnošću. Također je primijećena smanjena aktivnost u frontalnim, temporalnim i parijetalnim dijelovima mozga, regijama ključnima za kognitivnu kontrolu i regulaciju emocija.

Istodobno su određena područja malog mozga bila aktivnija nego inače, što sugerira da mozak pokušava kompenzirati slabiju funkciju frontalnog režnja pojačanom brigom i stalnim oprezom. Sudionici s izraženim negativnim obrascima razmišljanja također su pokazivali slabije pamćenje, lošiju regulaciju stresa i manju psihološku otpornost.

Začarani krug negativnih misli

Ova istraživanja uklapaju se i u Amenov širi rad o nadi i sreći. U paralelnim istraživanjima pokazalo se da ljudi koji prijavljuju nisku razinu nade ili zadovoljstva životom imaju vrlo sličan obrazac, smanjenu aktivnost frontalnog režnja. Drugim riječima, mozak postaje manje sposoban smiriti vlastiti unutarnji alarmni sustav, što stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Taj krug izgleda otprilike ovako: negativne misli smanjuju aktivnost frontalnog režnja, što pogoršava regulaciju emocija, pojačava osjećaj boli i anksioznosti, a zatim stvara još više negativnih misli. Kada frontalni režnjevi uspore, veći utjecaj preuzima talamus, dio mozga koji djeluje kao svojevrsna senzorna kapija. Tada svaka neugodna senzacija postaje intenzivnija, a stres se doživljava snažnije nego inače.

Moguće je svjesno jačati dijelove mozga odgovorne za smirenost, jasnoću i emocionalnu stabilnost

PHEELINGS MEDIA/SHUTTERSTOCK

Pet načina stvaranja otpornosti

Dobra je vijest da taj proces nije nepovratan. Mozak je iznimno plastičan, što znači da se može mijenjati i prilagođavati tijekom života. Upravo zato moguće je svjesno jačati dijelove mozga odgovorne za smirenost, jasnoću i emocionalnu stabilnost.

• Jedan od načina, ističe poznati psihijatar, jest da negativne misli promatramo poput znanstvenih hipoteza, a ne kao apsolutne istine. Kada se pojavi pesimistična misao, korisno je zastati i zapitati se: Je li ova misao točna? Je li korisna? Postoji li drugi način da sagledam ovu situaciju? Takav mentalni “korak unatrag“ aktivira frontalne režnjeve i prekida automatsku spiralu negativnosti.
• Važnu ulogu ima i nada. Ona nije samo emocija nego i stanje mozga koje podržava zdravlje frontalnog režnja. Aktivnosti koje stvaraju osjećaj napretka - postavljanje malih ciljeva, učenje novih vještina ili planiranje budućnosti – jačaju neuronske putove povezane s optimizmom.
• Negativne misli također mogu pojačati osjećaj boli, pa upravljanje mentalnim stanjem postaje jednako važno kao i briga o tijelu. Tehnike poput svjesnog disanja, kratkih vježbi uzemljenja ili stabilne dnevne rutine pomažu živčanom sustavu da prepozna osjećaj sigurnosti i spriječe da stres preraste u fizičku napetost.
• Stručnjaci naglašavaju i važnost osnovnih životnih navika. Frontalni režnjevi najbolje funkcioniraju kada imamo dovoljno sna, stabilnu razinu šećera u krvi i kada izbjegavamo tvari koje usporavaju njihovu aktivnost – poput alkohola ili kanabisa.
• Jednako važna je i novost u svakodnevici. Učenje novih stvari aktivira i jača frontalni režanj. To može biti novi hobi, sport koji zahtijeva koordinaciju, poput tenisa ili badmintona, ili čak jednostavna promjena rute tijekom jutarnje šetnje.

Sve to vodi do jednog zanimljivog zaključka: naše misli imaju mnogo veću moć nego što često mislimo. One ne oblikuju samo naš pogled na svijet nego doslovno mijenjaju način na koji mozak obrađuje emocije, interpretira fizičke senzacije i reagira na životne izazove.

Negativnost će uvijek biti dio života, međutim, ona ne mora upravljati našim unutarnjim svijetom. Kada svoje misli promatramo s dozom znatiželje, umjesto da ih automatski prihvaćamo kao činjenice, ne mijenjamo samo raspoloženje. Gradimo mozak koji je otporniji, uravnoteženiji i dugoročno sposobniji podržati naše mentalno i fizičko zdravlje.