Novi susjed: hoćemo li umjetnoj inteligenciji otvoriti vrata ili zatvoriti rolete?

Nešto dolazi i dolazi jako brzo: to je promjena. Imate li 15 ili 85 godina, vjerojatno ste svjesni da živimo u razdoblju nevjerojatnog ubrzanja, kakvo se nije dogodilo nikada u povijesti, a koje je uglavnom potaknuto razvojem umjetne inteligencije. Mnogima se ta brzina može činiti fantastičnom, dok u drugima izaziva strah. Kao ljudska bića, suočavamo se s temeljnim problemom: žudimo za sigurnošću, ali život nam nudi samo promjenu. To vidimo u našim intimnim vezama, u karijerama pa čak i u našim tijelima koja se mijenjaju i usporavaju kako starimo. No, tehnološki pomak kojem svjedočimo jedinstven je. Reklo bi se da je „u kvart stigao novi susjed”, a ime mu je umjetna inteligencija.

Otpor protiv znatiželje

- Kad stigne nešto novo, obično imamo dva izbora kako reagirati. Prvi put je otpor. To je put straha na kojem se sustežemo, osuđujemo promjenu, brinemo o budućnosti i pokušavamo se boriti protiv nje. Ovaj put gotovo uvijek stvara patnju. Drugi put je prihvaćanje. To ne znači „odustajanje”, nego znači otvaranje. To je put znatiželje na kojem promatramo, učimo, prilagođavamo se. Ovaj put stvara mir i donosi željenu sigurnost - pojašnjava dr. Robert Puff, psiholog i voditelj podcasta Happiness. Kako bi nam bilo jasnije kolika je razlika između ta dva pristupa, dr. Puff predlaže da zamislimo da se novi susjed useljava u susjednu kuću.

- Možete zaključati vrata, proviriti kroz rolete i ogovarati ga navodeći sve razloge kakvo bi zlo mogao donijeti u susjedstvo. Ili možete prići novom susjedu s kolačem koji ste upravo ispekli i zaželjeti mu dobrodošlicu. Možda zvuči glupo, ali čovječanstvo trenutačno stoji na tom trijemu i odlučuje kako će pristupiti novom „susjedu”. Umjetna inteligencija je velika, moćna i nepoznata. Ne možemo kontrolirati njezin dolazak, ali imamo stopostotnu kontrolu nad time kako ćemo je „pozdraviti” i dočekati – ističe dr. Puff.

Kako reagiramo na robote

Način na koji odlučujemo komunicirati s ovim novim susjedom izuzetno je važan, ne nužno zbog algoritama i računalnih sustava, već zbog nas samih.

- Zanimljivo je promatrati kako ljudi reagiraju na robote za dostavu ili robote konobare kad se nađu pored njih. Nekima je to zabavno i izaziva u njima znatiželju, neki ih namjerno pokušavaju zbuniti, blokirati im put i imaju agresivan pristup, neki su pristojni i prihvaćaju ih kao jednog među nama. U tome i jest srž problema. Ako osjećamo strah i otpor prema umjetnoj inteligenciji, vježbamo biti kruti, zatvoreni i tjeskobni. Ako je prihvaćamo (pa čak i ako chatbotu kažemo molim ili hvala), vježbamo suradnju, učenje, napredak i ljubaznost – pojašnjava dr. Puff.

Lekcije iz povijesti

Već smo se u prošlosti suočavali sa zastrašujućim promjenama. Povijest nam nudi divne primjere kako prihvaćanje i prilagodba vode do evolucije.

- Uzmimo za primjer film Hidden Figures iz 2016. U 1960-ima, u NASA-u su stigla masivna IBM-ova glavna računala. Ljudi matematičari bili su, razumljivo, prestravljeni da će im ti strojevi ukrasti poslove. No, Dorothy Vaughan, vizionarska liderica među njima, nije pokušala sabotirati strojeve. Shvatila je da je budućnost stigla. Sama je naučila programski jezik, a zatim je promaknuta u nadzornicu Odjela za programiranje. Podučila je programskom jeziku FORTRAN svoj tim koji je tada također prebačen u taj Odjel. Dakle, nije reagirala strahom, nego znatiželjom. Nije pokušavala zaustaviti val, već je naučila surfati na njemu i iskoristiti ga za napredovanje – pojašnjava dr. Puff, dodajući da se slična paralela može povući i u svijetu umjetnosti tijekom 19. stoljeća.

- Kad je izumljen fotoaparat, slikari su se uspaničili. Umjetnik Paul Delaroche tada je izjavio: „Od danas slikarstvo je mrtvo.” Logika iza toga bila je: zašto bi itko platio za portret kada stroj može savršeno uhvatiti stvarnost u sekundi? To je bila reakcija utemeljena na strahu. S druge strane, umjetnici poput Moneta i Pissarroa odabrali su prihvaćanje. Shvatili su da više ne trebaju kopirati stvarnost jer je taj „dosadni” posao mogla obaviti kamera. Ta ih je sloboda potaknula da se razvijaju i napreduju, da istražuju. Počeli su slikati osjećaje, svjetlo, pokret i tako se razvio impresionizam. Sada su mogli raditi ono što kamera ne može i stvoriti nešto novo i divno - kaže dr. Puff.

Prijelaz iz straha u znatiželju

- Dolazak umjetne inteligencije poziv je na evoluciju. Ne možemo kontrolirati taj val, ali možemo naučiti surfati na njemu. Pristupimo li ovom novom dobu s otporom, osjetit ćemo gorčinu i zastarjelost u sebi (htjeli si to priznati ili ne). No, pristupimo li mu sa znatiželjom, pitajući se „Kako to mogu iskoristiti?” ili „Što mi ovo omogućuje da stvorim?”, pronaći ćemo mir i smisao. Drugim riječima, poželite „novom susjedu” dobrodošlicu otvorenim umom i tražite kako vam može učiniti život boljim - savjetuje dr. Puff.