Poštovana Petra,
Imam 42 godine i već godinama mrzim ljeto. Dok svi jedva čekaju sunce, more, haljine i druženja, meni se želudac okreće čim krenu prve vrućine. Imam višak kilograma, celulit, ne osjećam se dobro u svom tijelu i svako ljeto proživljavam isto - široka odjeća, izbjegavanje kupaćeg kostima, odbijanje poziva na bazene, more i druženja. Imam osjećaj da život prolazi pokraj mene dok čekam da “jednog dana” napokon budem zadovoljna sobom.
Najgore je što sam nekada bila puna života. Danas izbjegavam fotografiranja, skrivam se iza drugih ljudi na slikama i stalno gledam što na meni ne valja. Kako da prestanem mrziti samu sebe? I kako da ovo ljeto napokon ne provedem skrivajući se?
- Umorna
Odgovara Petra Pinjuh, certificirana terapeutkinja za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja
Draga Umorna,
hvala na ovako intimnom pisanju. Razumijem vašu bol i težinu na duši. Molim vas da ovo čitate polako. I dopustite mi da kažem: vi ne mrzite ljeto. Vi ste umorni od rata sa samom sobom.
Problem vrlo često nije u kilogramima. Problem je u tome što žena počne vjerovati da nema pravo živjeti i smijati se dok ne postane “dovoljno dobra”. Dovoljno mršava. Dovoljno zategnuta. Dovoljno lijepa. Dovoljno fotogenična.
I onda život stane. Ne ide se na bazen. Ne pleše se. Ne fotografira se. Ne prilazi se ljudima. Ne flerta se. Ne živi se. Jer negdje duboko postoji uvjerenje: “Kad popravim sebe, onda ću živjeti.”
A najtužnije je što mnoge žene provedu godine čekajući taj trenutak. Mnoge ga ne dočekaju, već gledaju slike od prije nekoliko godina i misle kako su tada bile dobre, nesvjesne da su te slike nastale u vrijeme kada, jednako kao i sada, nisu bile zadovoljne sobom.
‘Bojala sam se svega‘
I sada ću vam reći nešto vrlo osobno. U zadnjih godinu dana moj život se brutalno promijenio. Društvene mreže. Snimanja. Fotografiranja. Gostovanja na televiziji. Podcasti. Kamere. Reflektori. Intervjui. Bojala sam se svega i sjećam se dvije intenzivne situacije. Perioda kada me od silnog straha ukočilo u leđima prije gostovanja uživo na televiziji, toliko da sam 2 tjedna išla na terapije – bez pomoći. U drugom navratu, prije gostovanja, isto na televiziji, imala sam virozu i nakon toga ostala bez glasa od stresa, kako ću ja odraditi uživo snimanje – pa nisam nikada niti javno govorila niti samu sebe bezveze naslikavala na selfijima.
I znate što je zanimljivo i kada se dogodio prijelomni trenutak? U jednom trenutku sam zastala i porazgovarala sa sobom. Shvatila sam da imam dva izbora. Prvi: gledati svaki dan što na meni nije savršeno (A savršeno ne postoji): celulit, kut snimanja, neoprana kosa, podočnjaci, kilogram više ili manje, jesam li dovoljno fotogenična, jesam li dovoljno zgodna za kadar, jesam li dovoljno elokventna i stručna, iskusna… ?
I drugi, pitati se: “Jesam li ja ovdje da budem Instagram model ili sam ovdje da prenesem energiju, iskustvo, znanje i nešto što ljudima može pomoći?” To pitanje me oslobodilo!
Jer kada žena cijeli život sebe promatra samo kao “tijelo koje treba popraviti”, nikada neće osjetiti mir i nikada neće iskoračiti iz te grozne zone ugode/komfora. Uvijek će faliti još nešto. Još pet kilograma (gore ili dolje). Još bolja kosa (gušća, ravnija ili kovrčavija). Još bolja koža. Još manje bora. Još malo bolji trbuh. Još malo podignutija guza.
I onda prođe život. A žena nikada nije stvarno živjela.
‘Sve druge su opuštene, lijepe i sretne‘
Društvene mreže su dodatno pogoršale stvar. Danas ljudi više uređuju fotografije tamo “gore“ gdje nas drugi skrolaju i gledaju, nego vlastito samopouzdanje i svakodnevicu koju žive ovdje, na zemlji.
I zato mnoge žene misle da su “sve druge” opuštene, lijepe i sretne. Upravo zato dijelim svoje iskustvo jer sam nemalo puta čula za sebe: ah, lako tebi kada te nije trema i super izgledaš na kameri!
A istina je da ogromna količina žena vodi isti unutarnji rat kao i vi, i kao što sam ja vodila. I istina je da ga dobro skrivaju. Ne da ga nema, već ga skrivaju!
I sada dolazimo do dijela koji je važan
Naravno da je lijepo brinuti o sebi. Naravno da je zdravo raditi na svom tijelu. Naravno da višak kilograma ponekad jest posljedica emocionalnog stanja, stresa, tuge, preopterećenosti ili potiskivanja sebe.
Ali postoji ogromna razlika između: “Brinem o sebi jer se volim.” i “Mrzim sebe pa se pokušavam popraviti.”
Ta energija nije ista. Jedna vodi prema životu. Druga prema kazni. I vjerujte mi, tijelo osjeti razliku. Kao što i ljudi oko nas osjete razliku.
U svom radu često vidim žene koje godinama pokušavaju “disciplinirati” tijelo, a zapravo nikada nisu stale i pitale: Što ja to pokušavam pojesti i zašto to jedem? Koju prazninu pokušavam utišati? Zašto sam odustala od sebe? Čija potvrda mi treba? Kada sam prestala osjećati da vrijedim? Koga pokušavam impresionirati?
Zato ponekad problem nije samo prehrana. Ponekad je problem identitet. I upravo zato u radu koristim i hipnoterapiju, jer podsvjesna uvjerenja o sebi često vode ponašanja više nego sama volja.
Ako žena duboko u sebi vjeruje: “Nisam dovoljno dobra.” “Nitko me neće voljeti ovakvu.” “Sram me mog tijela.” … onda će vrlo teško dugoročno stvoriti zdrav odnos prema sebi. Ne zato što je lijena. Nego zato što cijelo vrijeme vodi rat protiv vlastitog identiteta. Odbija se prihvatiti.
A sada jedna brutalno važna istina u svakodnevnom životu:
Nitko na plaži ne gleda vas toliko koliko vi gledate sebe. Ljudi su previše zaokupljeni vlastitim nesigurnostima, sobom!
Jedna skriva trbuh. Druga grudi. Treća bore. Četvrta celulit. Peta brak koji se raspada dok objavljuje savršene slike s mora.
I zato vas želim pitati nešto jako važno: Koliko još ljeta želite izgubiti čekajući da postanete “dovoljni i dovoljno dobri” za život?
Koliko još fotografija želite izbjegavati? Koliko još uspomena želite propustiti? Koliko još puta želite sjediti doma dok drugi žive?
Jer život ne počinje kad skinemo deset kilograma. Nakon tih deset izgubljenih kilograma, fokus prelazi na neko novo nezadovoljstvo, jer vi godinama trenirate fokus nezadovoljstva. Nadam se da je ovo jasno. Nemate naviku pohvaliti se, već se kritizirati. I zato nikakve kile koje izgubite neće napraviti razliku u završnom osjećaju koji bi se trebao pojaviti kada višak kilograma nestane.
Uistinu prihvatiti sebe
Život počinje kad uistinu prihvatimo sebe. Kada počnemo gledati što dobro imamo i čime se ponosimo. Brinite o sebi. Pokrenite se. Hranite svoje tijelo kvalitetno. Radite na svom zdravlju. Plešite. Šećite. Vježbajte. Tražite pomoć ako vam treba.
Ali nemojte čekati savršenstvo da biste sebi dopustili život. Jer na kraju dana ljudi ne pamte centimetre. Pamte energiju.
Osmijeh. Toplinu. Pogled. Prisustvo. Ženu koja se usudila živjeti.
A vjerujte mi, samopouzdanje je puno privlačnije od savršenog tijela bez života u očima.
I možda najvažnije od svega:
Ovo ljeto nemojte pokušavati postati druga žena.
Pokušajte prvi put postati - slobodna žena.
Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....