Osobe koje čuvaju tajne imaju veći rizik da će imati psihičke probleme i patiti od fizičkih boli, a kada tajnu razotkriju, osjećaju olakšanje i oslobođenje, pokazalo je nekoliko istraživanja provedenih u posljednja tri desetljeća. No, svi skrivamo tajne, neke su velike i teške, a neke su male i bezazlene. Ako ste poput većine ljudi, vjerojatno možete nabrojati desetak osobnih podataka koje nikada niste podijelili ni s kim i vjerojatno nikada i nećete. Veza za jednu noć sa strancem, sitni prekršaj ili kršenje zakona iz kojeg ste se izvukli bez kazne, neki svoje političke i vjerske stavove drže u tajnosti, pogotovo kada vjeruju da se drugi neće složiti s njima. Neki skrivaju svoje financije, bilo da imaju puno više ili puno manje nego što drugi misle. Narijetko se skriva i seksualna orijentacija i neka ponašanja za koja se smatra da su privatna stvar pa nam ne šteti ako ih čuvamo. Prema američkom psihologu dr. Michaelu Slepianu, autoru knjige “The Secret Life of Secrets”, prosječan čovjek čuva 12 do 13 tajni. Temom zašto čuvamo toliko tajni pozabavili su se i u srpanjskom broju časopisa Psychology Today. Dr. sc. David Ludden, profesor psihologije na Georgia Gwinnett Collegeu i autor nekoliko knjiga, piše u spomenutom časopisu kako su zapravo istraživači identificirali 36 uobičajenih tajni, a prosječna osoba ih čuva oko 12.
Čuvanje tajni često može dugoročno biti štetno, i fizički i psihički. Neke tajne su štetne jer izazivaju sram, ali postoje i one koje mogu osnažiti. Prema psiholozima Michaelu Slepianu i Alexu Kochu, čuvanje tajni postaje opterećujuće ako nas vodi u ruminaciju, tj. stalno se u mislima vraćamo na ono što tajimo. Drugim riječima, tajne koje nam jako opterećuju um s vremenom nam donose puno štete.
Tri kategorije
- Nijedna tajna nije nužno štetna za vas. Tajna je štetna onda kada se nađete da razmišljate o njoj, kada se nađete zaglavljeni u njoj, a niste sigurni što učiniti ili se sramite - kaže Slepian. Da bi razumjeli zašto, i Slepian i Koch proveli su niz studija. Njihovo istraživanje otkrilo je da se tajne koje ljudi obično čuvaju mogu grupirati u osnovne kategorije. To može biti od nevjere do nezadovoljstva poslom, od romantičnih želja do kriminalnog ponašanja i od traumatičnog iskustva do ostvarivanja neobičnog hobija, piše Psychology Today. U prvoj studiji istraživači su zamolili sudionike da podijele 36 zajedničkih tajni u onoliko skupina koliko žele. Analizirajući grupiranja koja su ljudi napravili, istraživači su uspjeli identificirati tri dimenzije koje opisuju svaku tajnu.
NEMORAL - neke tajne uključuju ponašanje koje bi ljudi smatrali nemoralnim. Primjerice, nanošenje štete drugoj osobi, krađu ili druge nezakonite radnje. Druge tajne nemaju posebnu moralnu komponentu, poput ambicija, hobija ili osjećaja nezadovoljstva na poslu.
POVEZANOST - ljudi općenito taje detalje svojih intimnih odnosa. Primjerice romantične želje, nevjeru i seksualno ponašanje općenito. Nasuprot tome, druge tajne poput problema u školi ili na poslu, kao i vjerska ili politička uvjerenja, nemaju mnogo veze s našim odnosima.
UVID - u poslovnom životu često moramo čuvati određene podatke u tajnosti. Jasno razumijemo zašto čuvamo te tajne. Suprotno tome, često imamo malo uvida u razloge naših bračnih ili zdravstvenih problema. U daljnjim istraživanjima Slepian i Koch otkrili su da možemo predvidjeti koje će tajne uzrokovati štetu uzimajući u obzir kako se svaka rangira prema te tri dimenzije. To je zato što je svaka dimenzija povezana s određenim emocionalnim iskustvom.
Fizičke i psihičke posljedice
Studija Sveučilišta Stanford otkrila je da ljudi koji čuvaju tajne doživljavaju jednake osude kao i pretili ljudi. Prema tvrdnjama docentice psihologije i neuroznanosti Laure Smart, čak i ako se trudimo čuvati tajnu, ljudski mozak je tako programiran da je ne možemo dugo čuvati. Kako kaže, čak i kada pokušavamo potisnuti neku misao ili tajnu, mentalni proces u našem mozgu koji se naziva “ironičnim procesom monitoringa” tjera nas da se toga prisjećamo. Osim toga, što veću količinu stresa izaziva čuvanje tajne, to je veća vjerojatnost da ćemo je na kraju i otkriti. Nije samo stres ono do čega dovodi čuvanje tajni. Prema istraživanju objavljenom 2009. u časopisu Journal of Behavioral Development, osobe koje čuvaju tajne pate od niske samokontrole, depresije i usamljenosti. Nakon što otkriju tajnu, psihički su bolje. Čuvanje vlastitih, ali i tuđih tajni ne utječe samo na psihičko nego i na tjelesno zdravlje. U studiji iz 1999. provedenoj na Sveučilištu Notre Dame pod vodstvom profesorice psihologije Anite Kelly otkriveno je kako osobe koje čuvaju tajne imaju veću vjerojatnost da će patiti od glavobolje, mučnine i bolova u leđima. James Pennebaker, psiholog sa Sveučilišta u Teksasu, slične rezultate objavio je u svojoj studiji 1989. godine. Snimao je intervjue s 33 osobe koje su preživjele holokaust i nikada do tada nisu ispričale svoja traumatična iskustva. Pratili su njihov rad srca i radili još neke testove te ih ponovili za 14 mjeseci. Tada su primijetili da su ispitanici u boljem zdravstvenom stanju. Jedno drugo istraživanje koje je Michael Slepian 2013. objavio u Social Psychology and Personality Science otkrilo je da se osobe koje čuvaju tajne također osjećaju opterećeno. Isti se autor pozabavio i posljedicama opterećenosti zbog čuvanja tajne. U studiji iz 2019. otkrio je da stalno razmišljanje o tajnama može povećati umor izazivajući osjećaj izoliranosti - a ti učinci mogu imati posljedice na upornost, odnosno obavljanje zadataka i rezultate.
Zašto su neke tajne štetne
- Prikrivanje informacija može biti psihološki štetno jer tajni nositelj nema priliku razgovarati o sadržaju s drugim ljudima. Kada imamo problema, pomaže nam da ih podijelimo s drugima koji nam mogu savjetovati kako se nositi s njima. Ali kada je riječ o tajnama, koje su uz to na visokom mjestu u dimenziji nemorala, osjećamo sram i nerado ih dijelimo. Međutim, manje je vjerojatno da će tajne na visokom mjestu u druge dvije dimenzije dovesti do emocionalne štete. Na primjer, neobjavljene informacije na visokom mjestu u dimenziji povezanosti uvjeravaju nas da imamo vrijedne društvene ili intimne odnose. Dakle, ako imate tajnog ljubavnika, misli o ovoj intimnoj vezi zasigurno potiču raspoloženje, čak i ako ih ne možete podijeliti s drugim ljudima. Isto tako, povjerljive informacije visoko u dimenziji uvida izazivaju osjećaj kompetentnosti. Na primjer, saznanje da su vam povjerene tajne informacije na poslu uvjerava vas da ste sposobna i pouzdana osoba. Naravno, tajna može obuhvaćati dvije ili čak sve tri dimenzije u isto vrijeme. Detalji o aferi mogu biti visoko i u dimenziji nemorala i u dimenziji povezanosti - piše dr. Ludden u Psychology Today.
Postoje li zdrave tajne
Ponekad čuvanje tajni može pomoći našem zdravlju. Prema Michaelu Slepianu, postoje dobre tajne, a one uključuju neko uzbudljivo otkrivanje. Primjerice, planiranje prošnje, najavljivanje uzbudljivog poglavlja života obitelji i prijateljima, objava trudnoće i sl.
- Informacija će se u nekom trenutku otkriti, ali vi to kontrolirate, zbog toga ove tajne pružaju dobar osjećaj. Budući da imamo postavljen jasan datum isteka i stvarni plan otkrivanja, osjećamo da kontroliramo svoje pozitivne tajne. I to je doista zdrav osjećaj. Kada imamo osjećaj kontrole nad svojim životom, živimo ga zdravije - ističe Slepian.
Kako čuvati tajnu, a ne povrijediti druge
Znajući da tajnost uglavnom šteti nositeljima informacija, Slepian i Koch pretpostavili su da bi razumijevanje razloga zbog kojeg se tajna čuva moglo pomoći u ublažavanju nevolje. U tu svrhu osmislili su jednostavnu vježbu koju su testirali na 300 sudionika. Za svaku tajnu koju su držali od ispitanika se tražilo da razmotre sljedeće tri izjave koje su povezane s tri dimenzije - nemoral, povezanost i uvid:
• Čuvanje ove tajne nikome ne nanosi štetu.
• Znam da ova tajna nekog štiti.
• Razumijem zašto je ovo potrebno čuvati kao tajnu.
Oni koji su se svakodnevno bavili ovom vježbom izvijestili su o manje ruminiranja o svojoj tajni i općenito boljem raspoloženju tijekom sljedećeg tjedna. Ovaj rezultat sugerira da jasan razlog čuvanja tajne može smanjiti štetu koja proizlazi iz ruminiranja koje izaziva.
- Svi imamo osobne podatke koje radije ne dijelimo s drugim ljudima. Dok neke detalje čuvamo iz srama, drugi nas mogu osnažiti. Sve dok jasno razumijemo razlog čuvanja tajne, možemo se spriječiti da ne upadnemo u štetnu spiralu razmišljanja o tome - navodi u Psychology Today dr. sc. David Ludden, profesor psihologije na Georgia Gwinnett Collegeu.
Kome bi trebalo reći tajnu, a kome ne
Povjeriti nekom tajnu može biti katarzično i oslobađajuće te može smanjiti emocionalnu uznemirenost, pruža priliku za razgovor o bolnim problemima ili traumatičnim sjećanjima. Ali kome otkriti tajnu? “Budući da su tajne po prirodi osobne, a ponekad i bolne, ključno je imati povjerenja u osobu kojoj ćete se povjeriti. Međutim, traženje suosjećajne i pouzdane osobe može biti teško”, navodi zu Psychology Today dr. sc. Wendy L. Patrick, odvjetnica, zamjenica okružnog tužitelja američkog okruga San Diego i autorica nekoliko knjiga među kojima je i poznata knjiga “Crvene zastave” u kojoj opisuje kako osvijestiti da imate posla s varalicama, manipulatorima i nasilnicima prije nego što vam naštete.
OSOBINE POUZDANE OSOBE
- Kada dijelite tajne, poznanici nisu prvi izbor. Razmislite o ljudima koje dobro poznajete. Ako možete zamisliti jednog ili više kandidata, onda imate izvrstan sustav podrške. S druge strane, možda imate tako delikatnu tajnu da vam nitko ne pada na pamet - navodi Patrick. Istraživanje u Biltenu o osobnosti i socijalnoj psihologiji bavilo se pitanjem kojim ćemo se tipovima ljudi najvjerojatnije povjeriti. Studija se usredotočila na osobine suosjećanja, pristojnosti, entuzijazma i asertivnosti. Tajne koje su osobe čuvale uključivale su: nevjeru, žrtvu seksualnog zlostavljanja, pobačaj, spolno prenosivu bolest, seksualnu orijentaciju, sudjelovanje u fizičkom zlostavljanju, mentalnu bolest, problem s alkoholom, ovisnost o drogi, druge ovisnosti, gubitak velike svote novca, financijsku prevaru, počinjenje zločina i vjerska uvjerenja. Osobe s kojima je u istraživanju podijeljeno najviše tajni bile su suosjećajne i asertivne, dok su entuzijastične i pristojne osobe nešto manje prepoznate kao pouzdane da im se otkrije tajna.
- Ljudi će se obično najradije povjeriti suosjećajnim, asertivnim pojedincima, ali samo vi možete procijeniti svoj sustav podrške - zaključuje Patrick.
KAKO PODIJELITI TAJNU
Klinička psihologinja i autorica knjige “Put do održivog zadovoljstva životom” Jennifer Guttman savjetuje kako podijeliti tajnu:
BUDITE IZRAVNI - razmislite prije razgovora što vam treba (savjet ili slušanje) i to zatražite. Znajte što vam treba prije razgovora i zatražite to. Otkrijte dovoljno informacija da situacija bude jasna bez opterećenja.
ODABERITE VRIJEME I MJESTO KOJE VAM JE UGODNO - ne budite impulzivni kada otkrivate tajnu.
PAZITE NA OKOLNOSTI - ponekad se predugo čekanje može obiti o glavu. Na primjer, ako dijete ili adolescent sazna za obiteljsku tajnu od nekog tko nije član obitelji ili slučajno, dobit će poruku da obitelj nije mislila da je dovoljno zreo ili jak da se nosi s informacijama. To ne samo da potkopava osjećaj obiteljskog povjerenja nego narušava i samopouzdanje.
NE ODGOVARAJTE NA PITANJA NA KOJA NEMATE ODGOVORE - primjerice, ako je netko jako bolestan, bilo bi teško odgovoriti na pitanje: “Hoće li umrijeti?”