Zašto se uvijek vraćamo istim TV serijama? Odgovor nije ono što mislite

Nije neuobičajeno da se, dok razmišljamo što bismo pogledali na televiziji za opuštanje prije spavanja ili preko vikenda, odlučujemo za reprizu neke TV serije koju smo već pogledali, možda i nekoliko puta. Činimo to gotovo iz navike, udobnosti ili jednostavno lijenosti. No, takvo ponašanje, daleko od toga da je samo loša navika, ima duboke korijene u ljudskoj psihologiji. Odgovara na konkretne potrebe, poput stvaranja sigurnosti, smanjenja kognitivnog napora, generiranja pozitivnih emocija, jačanja osobnog identiteta i poticanja oporavka nakon razdoblja mentalnog stresa.

Ponovno gledanje poznatih TV serija ima duboke korijene u ljudskoj psihologij​i

SEAN PAVONE/SHUTTERSTOCK

Narativna udobnost

Narativna udobnost je osjećaj sigurnosti, užitka i opuštenosti koji doživljavamo kad uranjamo u već poznate priče, poput neke TV serije ili filma koje smo već gledali ili poput neke knjige koju smo već čitali. Temelji se na tri osnovna elementa: familijarnosti (poznati su nam zaplet, likovi i ritam, a to smanjuje kognitivni napor), emocionalnoj predvidljivosti (činjenica da znamo što možemo očekivati stvara osjećaj stabilnosti i kontrole) i emocionalnoj povezanosti (uspostavljaju se emocionalne veze s likovima i atmosferama). U svakom slučaju, radi se o pojavi kojom su se bavile psihološke studije koje su pokazale da opetovano gledanje istih filmova ili serija nije samo bijeg, već način da zadovoljimo emotivne i kognitivne potrebe: smanjimo stres, ojačamo osjećaj identiteta i obnovimo mentalnu energiju. To su pravi razlozi koji nas navode da uvijek iznova gledamo serije koje smo već gledali.

Efekt puke izloženosti

Sam efekt izloženosti (eng. mere-exposure effect) dobro je dokumentirana psihološka pojava: što smo više izloženi nekom podražaju (seriji, epizodi, filmu, glazbenom djelu...), to ga više preferiramo, upravo zato što ga je lakše psihološki obraditi. Kada se ponovno vraćamo nečemu što već znamo, mozak se ne mora truditi da nauči nove likove, zaplete ili okruženja. To umanjuje kognitivni napor, oslobađajući mentalne resurse za opuštanje.

Prethodno gledane serije izazivaju u nama predvidljive emocije i emocionalnu sigurnost

YUGANOV KONSTANTIN/SHUTTERSTOCK

Udobnost, predvidljivost i nostalgija

Prethodno gledane serije izazivaju u nama predvidljive emocije: znamo kada ćemo se smijati, kada ćemo biti dirnuti ili kada ćemo biti tužni. To stvara osjećaj emocionalne sigurnosti, posebno koristan u vremenima stresa ili neizvjesnosti. U ovom slučaju, nostalgija igra važnu ulogu. Ponovno gledanje serija ili filmova povezanih sa sretnim razdobljem u našim životima može „reaktivirati” pozitivne emocije, ojačati naš osjećaj osobnog identiteta i donijeti olakšanje.

Obnova mentalne energije i samopouzdanja

Studija koju je provela Jaye Derrick sa Sveučilišta u Houstonu otkrila je da nakon aktivnosti koje zahtijevaju samokontrolu ili izazovne mentalne odluke, ljudi imaju tendenciju birati poznati sadržaj („ponovno gledanje”) kako bi se mentalno osvježili. Poznati sadržaj pomaže u obnavljanju rezervi osobne kontrole, a najveća korist je predvidljivost koja smanjuje tjeskobu zbog neizvjesnosti. Poznavanje onoga što će se dogoditi ili to što smo već proživjeli te narativne trenutke ograničava neugodna iznenađenja. To je posebno korisno ako je dan bio pun podražaja, odluka i promjena.

Osjećaj zajedništva i pripadnosti

Serije koje često ponovno gledamo su one s kojima smo stvorili emocionalne veze, odnosno s likovima, okruženjem, glazbom. Čak i ako znamo da su fikcija, te veze nude osjećaj druženja, kao da su to prijatelji koji nas „razumiju” ili su „uvijek tu”. U trenucima kad se osjećamo usamljeno, nesigurno ili distancirano (čak i geografski ili emocionalno), povratak tim poznatim pričama može ublažiti osjećaj izolacije, kao i stvoriti empatiju i povezanost s onima koji gledaju istu TV seriju.

Pokušavamo otkriti nove detalje

Postoji još jedan, manje očit razlog za ponovno gledanje iste TV serije iznova i iznova. Svako ponovno gledanje omogućuje nam da uočimo nijanse koje smo možda propustili prvi put (dijalog, scenski detalji, simbolika). Kako se radnja i likovi upoznaju, naša pažnja se prebacuje na suptilnije elemente. To je kao čitanje knjiga koje ste već pročitali: znate kraj, ali možete se zadržati na odlomcima, riječima i emocijama koje prije niste primijetili. Ovo narativno „drugo čitanje” obogaćuje iskustvo.

Ograničenja i rizici

Ponovno gledanje može pružiti utjehu, ali kao i svaka navika, ima i svoju mračnu stranu. Ponavljanje istih priča iznova i iznova stvara rizik da svoju zonu komfora pretvorite u pravi narativni zatvor, ograničavajući znatiželju, stimulaciju i osobni rast. Dugoročno gledano, to može postati strategija izbjegavanja, a ne trenutak osvježenja. Važno je, stoga, obratiti pažnju na neke znakove upozorenja:

• Uvijek koristite ponovno gledanje neke serije ili filma kao izgovor za izbjegavanje novih iskustava ili društvenih odnosa.
• Pretvarate opetovano gledanje istog u stalni bijeg od stresa, razvijanje ovisnosti o narativnoj udobnosti koja smanjuje sposobnost suočavanja s nepoznatim.
• Žrtvujete vrijeme i energiju koju biste mogli posvetiti obogaćujućim aktivnostima: učenju, druženju, vježbanju ili novim hobijima.