Mogu li riječi 'ubiti' čovjeka? Mogu ga ubiti u pojam, ubiti mu volju, ubiti motivaciju i inspiraciju… da, da… riječi su jedino ubojito oružje za savršen zločin. Ovdje se radi o pomno biranim riječima zbog kojih će nam sustavno umirati sve gore navedeno i ako si dopustimo da potonemo do kraja, vrlo je lako moguće da će suicidalne ideje početi zaokupljati naš razum.
Izvrsna gluma
Međutim, veliko je pitanje, kakve osobe imaju potrebu dovesti nas u to stanje, zbog kojeg poželimo nestati sa lica zemlje, spustiti vrijednosti o sebi do nule, kao da nam poručuju kako nismo dostojni života. Jesu li to ljudi sa psihopatskim tendencijama gdje putem manipulacije i izostanka empatije imaju mogućnost sebe uzvisiti, a druge poniziti? Kako psihopatske tendencije ne podrazumijevaju nužno i nasilnu prirodu, mnogi od nas će vrlo teško prepoznati i razotkriti takve osobe. Radije ćemo njihovo ponašanje pripisati odrastanju u problematičnim obiteljima ili…. Najveća vještina psihopata je izvrsna gluma zbog čega im i povjerujemo kako će se popraviti, kako im je žao, kako to više neće ponoviti…, no oni se nikad i za nikoga ne odriču sebičnosti i manipulacije, jer imati žrtvu za njih je uživanje s pokrićem. Najgori su oni koji nas potiho uvlače u zonu ovisnosti o njima, stvarajući u nama strah, ako ostanemo bez njih nećemo znati sami hodati ulicama života. Naravno da nećemo, jer smo zbog njih i njihove uvjerljive manipulacije postali izrazito nesigurni u sebe.
Ali da ne završimo kao osoba čiju ću vam priču ispričati, čim se oslobodimo čovjeka s psihopatskim tendencijama, nesigurni koraci svakim će danom postajati sve sigurniji. Jer prekid njihove moći nad nama i našom psihom, moć u nama vratit će se u prvobitno stanje.
Jedini nasljednik
Martin je bio osoba iz vrlo imućne i mnogobrojne obitelji. Petero braće i jedna sestra. Je li zato što je bio najmlađi ili iz nekih drugih razloga, otac ga je preferirao kao jedinog nasljednika, ali uz napomenu da će napisati oporuku nakon što se Martin oženi i sam postane otac. Obitelj je bila plemenitog podrijetla, gdje se mrlje na imenu te obitelji nisu smjele pojaviti ni pod rubrikom razno. Poštovao je naslijeđeno bogatstvo i trud svojih praotaca, a u Martinu je prepoznao upravo svoje osobine koje su po njemu bile garancija da će to naširoko poznato prezime i vlastelinstvo doći u ruke sina koji će ga još više unaprijediti.
Ubijao je riječima
Naravno da je Martin bio počašćen kao izabranik, pa je uložio dvostruki trud da se dokaže pred slugama i sluškinjama, timariteljima konja i ostalom radnom snagom. Zapravo dokazivao se svom ocu, oponašajući ga sve više i više, a kada bi zajahao svog vranca obilazeći imanje koje se prostiralo u beskraj s bičem u ruci nitko mu nije bio ravan, vjerojatno ni Napoleon. Što se tiče vođenja vlastelinstva, bio je gazda za poželjeti, ali što se tiče radne snage ubijao ih je riječima. Uvijek bi onako ispod glasa njegove bezdušne primjedbe ubadale čovjeka gore od svakog mača. Ali radnici su trpjeli da prehrane svoje obitelji, pa je Martin postao sve rigorozniji u svojim zahtjevima prema njima. Nije za to bio kriv ni otac ni bogatstvo, nego njegove urođene osobine.
Sve povlastice
Martin je bio klasičan primjer psihopate. Znao je on dijeliti i komplimente, prosipajući neodoljiv šarm ili se vrlo inteligentno ophoditi, što je mnoge zavaralo, pa su njegove psihopatske osobine pripisali oholosti. Žene su ludovale za njim. Neke iz želje da postanu gazdarice vlastelinstva, neke zbog njegovog izgleda… Martin koji je rođen sa zlatnom žlicom u ustima još je dobio povlasticu zvanu ljepota. U takvoj kombinaciji nitko ne razmišlja što se krije ispod površine.
I tako jednog lijepog dana, dok su sunce i kiša udružili snage dovede Martin buduću družicu svog života pred oca, zatražiti odobrenje. Naravno da je odobrio. Zašto? Jer je siromašna mladenka bila preko ušiju zaljubljena što je ocu išlo u prilog, ali ono što mu je još više išlo u prilog, bila je po procjeni proračunatog oca vrlo podobna za Martinovu manipulaciju. Barem je tako otac uvjerio Martina. Uvjerenje je imalo razlog. Otac je dobro znao što se krije u umu njegovog sina. Siromašna djevojka, kao i njezini roditelji, braća i sestre bili su izvan sebe kada je Martin zvanično zaprosio njihovu kćer. Martin ju je nazvao mala breza, jer je bila tijelom krhka, ali vesele prirode i uslužna djelatnica svom mužu. Kud Martin okom breza skokom.
Novi nasljednik
Otac je zatražio novog nasljednika. Naravno, mislio je na muško. Ali malog boga, prevario veliki Bog. Poslao im djevojčicu zelenih očiju i crne kose kao ebanovina. Djed je zafrknuo nosom, a baka koja nije podnosila siromašnu brezu, gulila joj je komad po komad kore svakog dana. No breza je vremenom postala čvrsto drvo i sve je manje plesala kako je Martin svirao, uvjerena kako će se on prilagoditi toj njezinoj promjeni. Nažalost, prevarila je samu sebe. Martin je napravio novi psihopatski iskorak, lagano je ubijajući riječima. Mala breza se počela opijati, posebno na zabavama na koje su često odlazili. I kada je drugi put ostala trudna, noseći ovog puta muško dijete, pomalo opijena na jednoj od mnogih zabava, u petom mjesecu trudnoće počela je zavoditi jednog mladića. Po Martinovoj priči ponašala se raskalašeno, što je njegovu psihopatsku ćud jako uznemirilo. Gotovo ju je odvukao kući. Nastala je strašna svađa. Martin joj je zaprijetio rastavom odmah nakon rođenja drugog djeteta.
Bezizlazna situacija
Breza je po svojoj prosudbi došla u bezizlaznu situaciju. Znala je da je roditelji neće primiti natrag, a braća i sestre također joj okrenuti leđa. Ujutro kada se Martin probudio njegova lijeva strana kreveta bila je prazna. Pitao je ukućane i sluge, je li netko vidio njegovu ženu. Pronašli su je u bunaru. Zaključak ove priče je: 'Čovjek doista ne zna što su riječi kadre učiniti, a kada se uvjeri često je prekasno'.
MISAO TJEDNA
Ako ne misliš ono što govoriš nemoj ni izgovoriti.