Jeste li kada imali tremu od javnog nastupa? I jeste li se tada zapitali čega se to zapravo bojite? Možda vas je bilo strah da ćete pogriješiti? Ili da ćete zaboraviti što trebate reći? Ili pak niste bili sigurni kako će publika reagirati, kakav ćete dojam ostaviti?
Sigurna sam da smo svi nekada imali takvu tremu, pogotovo je to normalno kad tek počinjete s javnim nastupima. Ali kad to (kao i svaku stvar u životu) radite češće, sve više možete biti opušteni. No u svemu tome ima jedna ključna stvar o kojoj bih vam ovaj put prvenstveno htjela pisati.
Bez treme, samo radost
Dugi niz godina predavala sam radionice osobnog razvoja uživo, no otkad nas je korona usmjerila na kompjuterske ekrane održavala sam radionice isključivo online, sa samo nekoliko susreta uživo. No nedavno sam dobila poziv od Younity Croatia da održim predavanje uživo na njihovom Live festivalu u okviru sajma Zdravog življenja (Mystic) na Zagrebačkom Velesajmu.
Radovalo me što ću imati priliku prenijeti neka znanja vezana uz kombinaciju feng shuia i ostvarivanja želja - dvije teme na koje sam najviše usmjerena u onome što radim - pa sam objeručke prihvatila prijedlog. Uskoro sam se bacila na slaganje tema za predavanje i u jednom trenutku zastala... „Čini mi se da nemam baš nikakvu tremu.“- pomalo sam se začudila. „Dvorana je dosta velika, bit će puno ljudi u publici, možda bi bilo prirodno da osjećam bar malu tremu?“- pitala sam se. Ali tremi ni traga, samo radost.
A onda je došla subota i vrijeme predavanja u dvorani „Brijuni“. Dok sam stajala u stražnjem dijelu dvorane čekajući da prethodni govornik završi svoje izlaganje i dalje sam se čudila samoj sebi. U meni samo mir i veselje. A onda mi je postalo jasno zašto je to tako. Zato jer nisam samu sebe opteretila očekivanjima, zato što znam o čemu želim govoriti, ali se ne opterećujem time što sve moram reći i dopuštam si da jednostavno budem - to što jesam. Nisam željela ostaviti nikakav poseban dojam, samo sam se željela lijepo i prirodno povezati s publikom i prenijeti im nešto što će im sigurno koristiti.
Kako kod kuće
I tako je predavanje proteklo u jednom sasvim ležernom tonu, ispunjeno kontaktima s publikom. Sve o čemu sam govorila predstavila sam točno onakvim kakvo je i bilo. Iskreno sam im priznala da i ja imam problema s čišćenjem i raščišćavanjem prostora i da mi za to jednostavno treba pomoć. I da je i meni nekad davno feng shui izgledao čudan i kompliciran i da se nisam željela njime baviti. U jednom trenutku sam počela prebrzo govoriti pa sam im i to iskreno rekla:“Važno mi je da vam stignem sve ispričati pa sam počela jako brzo govoriti.
Evo, sad ću usporiti.“ Tako da smo nekako stalno svi bili zajednički u tom predavanju, nije bilo barijere predavač-publika i u tome sam se osjećala ugodno i opušteno i nekako kao „kod kuće“. Nakon predavanja srce mi je bilo puno i baš sam osjećala sreću. I onda sam pomislila kako vam u ponedjeljak moram napisati podsjetnik koliko je važno da si dopuštate biti ono što istinski jeste. U svemu. Jer ako pokušavate stvoriti neku određenu (savršeniju) sliku o sebi prema ljudima s kojima radite, prema klijentima, prema publici na predavanju, prema poznanicima, pa i prema osobi koja vam se sviđa... Nećete moći biti opušteni i stalno ćete na nešto morati paziti. A ako bilo što poželite sakriti, hm - ljudi su vrlo intuitivni i na nekom će nivou to osjetiti. Uostalom, ako želite predstavljati savršenog sebe, ljudi će s povezati s tom slikom, a ne s vama! I to će vrlo moguće biti neki krivi ljudi za vas. A vama trebaju ljudi kojima trebate točno onakvi kakvi istinski jeste!
Eto, to je bio moj mali podsjetnik. Sve ovo već znate, ali možda u nekim situacijama (primjerice kod javnog nastupa) na to zaboravite.
Pozdrav od mog istinskog ja tvojem istinskom ti.