Da, i muškarci imaju biološki sat: nakon ovih godina kvaliteta sperme počinje opadati

Osim istinitih, ali rijetkih priča, poput one o Charlieju Chaplinu koji je imao djecu do svoje 73. godine, biološki sat (ili istjecanje vremena kada mogu postati biološki očevi) postoji i za muškarce. Možda su spermiji i dalje tu, možda mogu i oploditi jajnu stanicu, ali što su muškarci stariji, to su im spermiji patogeniji: to je nepobitna činjenica. Uvriježeni koncept „biološkog sata” oduvijek se gotovo isključivo koristio za opisivanje pada ženske plodnosti s godinama. Doista, on opisuje žensku žurbu da postanu majke, vođenu navodnim „instinktom” koji se poput groma iz vedra neba javlja oko dvadeset pete godine ili koju godinu kasnije. Kaže se da se to događa zato što plodnost opada s protokom vremena, a trudnoće postaju manje vjerojatne i problematičnije. To se ni na koji način nije povezivalo s godinama biološkog oca, u pogrešnom uvjerenju da su muškarci vječno plodni i zdravi. Već neko vrijeme znanost priča jednu posve drugačiju priču, no ona je i dalje vrlo slabo poznata: da i muškarci imaju biološki sat. Nakon 35. do 40. godine života, kvaliteta sperme počinje opadati, s opipljivim posljedicama za plodnost, začeće i, što je najvažnije, zdravlje potomstva. A o tome se još uvijek malo, a nerijetko i nimalo, govori.

Sperma nije ista s 20 ili 50

Nekoliko znanstvenih studija potvrđuje da starenje muškaraca dovodi do progresivnog pogoršanja kvalitete sperme. Koncentracija, pokretljivost i morfologija spermija pogoršavaju se s godinama, a povećava se i fragmentacija DNK spermija, stanje povezano s većim poteškoćama u začeću i većim rizikom od pobačaja.

Važna revizija, objavljena u časopisu Nature Reviews Urology, ističe da je starija dob oca povezana s porastom de novo mutacija (to jest, genetskih promjena koje se pojavljuju prvi put) u muškim genima, genetskih promjena koje nisu prisutne kod roditelja, ali se spontano pojavljuju u djetetovoj DNK. Ta vrsta mutacije povezana je s bolestima poput shizofrenije, autizma, epilepsije i nekih vrsta raka u djetinjstvu. British Medical Journal također je 2018. objavio sažetak učinaka očeve dobi, ističući vezu između kasnijeg očinstva i povećanog rizika od neuropsihijatrijskih poremećaja kod djece, poput poremećaja iz autističnog spektra i poremećaja raspoloženja.

Mitovi koji opstaju

Opasan je mit da su muškarci zauvijek plodni. Iako biološki mogu proizvoditi spermu do kasno u životu, reproduktivna funkcija i genetska kvaliteta gameta opadaju s godinama. U tom smislu, Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je do 50 posto slučajeva neplodnosti kod parova povezano s muškim čimbenicima. Ipak, u društvu se problem još uvijek prečesto pripisuje isključivo partnerici. Ta šutnja o muškom reproduktivnom starenju nije slučajna, već je ukorijenjena u kulturnim čimbenicima koji još uvijek guše svaki iskreni razgovor o reproduktivnom zdravlju. Društvo se i dalje divi muškarcima koji postanu očevi u 60. ili 70. godini života, kao uzorima vitalnosti ili uspjeha, potpuno ignorirajući povezane medicinske i genetske rizike. S druge strane, žene koje odluče postati majke nakon 35. godine prikazuju se kao „stare” i „rizične” te su izložene daleko većem društvenom i medicinskom pritisku. Ovakav dvostruki standard stvara neuravnoteženu odgovornost u diskursu o plodnosti: prevencija, planiranje i provjere gotovo isključivo ili barem pretežito zahtijevaju se od žena, dok su muškarci često isključeni iz toga, na štetu zdravlja para i budućeg nerođenog djeteta.

Obrazovanjem protiv predrasuda

Potrebno je više edukacije o muškom reproduktivnom zdravlju, nova edukacija o plodnosti koja će uključiti i muškarce, posebno u doba kada prosječna dob očinstva nastavlja rasti. Razgovor o tome znači rušenje tabua, ali i osnaživanje, jer poznavanje bioloških ograničenja i rizika povezanih s dobi omogućuje informiranije, zajedničke i svjesnije izbore. Danas postoje specifični testovi za procjenu kvalitete sperme, uključujući fragmentaciju DNK sperme, koji mogu pomoći u identificiranju bilo kakvih problema, čak i kod naizgled zdravih muškaraca. Naravno, malo muškaraca pribjegava tome, često zbog nedostatka informacija ili kulturnih nasljeđa povezanih s muževnošću. To je šteta jer, kako mnogi stručnjaci upozoravaju, krajnje je vrijeme da se odmaknemo od mita o vječnoj muškoj plodnosti i integriramo muškarce u javni i medicinski diskurs o reproduktivnom zdravlju. Makar samo zbog zdravlja dječaka i djevojčica.