Hoće li nam ChatGPT ‘spržiti‘ mozak i uništiti pamćenje? Neurologinja Šarić objašnjava što se zapravo događa

Treba napisati e-mail? Pitamo ChatGPT. Treba nam plan putovanja, recept za večeru ili objašnjenje medicinskog pojma? Opet pitamo ChatGPT. Umjetna inteligencija postala je digitalni kolega kojem se obraćamo češće nego Googleu, a ponekad možda i češće nego vlastitom mozgu.

Upravo zato posljednjih se tjedana internetom šire dramatična upozorenja da bi preveliko oslanjanje na ovakve moglo oslabiti naše pamćenje, smanjiti sposobnost razmišljanja pa čak i povećati rizik od demencije. Zvuči zabrinjavajuće, ali koliko je u tome zapravo istine, a koliko pretjerivanja?

Trenutačni znanstveni dokazi ne pokazuju da ChatGPT uzrokuje demenciju niti da trajno oštećuje mozak. Istodobno, sve je više istraživanja koja upozoravaju da bismo mogli izgubiti ono što prestanemo redovito koristiti.

Gdje je onda granica između korisnog digitalnog asistenta i trenutka kada tehnologija počinje razmišljati umjesto nas? Može li umjetna inteligencija zapravo pomoći da budemo pametniji ako je koristimo na pravi način? Što je kognitivna rezerva o kojoj neurolozi toliko govore i kako je možemo graditi u eri umjetne inteligencije?

O tome smo razgovarali s doc. dr. sc. Jelenom Šarić Jurić, dr. med., specijalisticom neurologije i subspecijalisticom epileptologije, koja objašnjava zašto pitanje nije čini li nas ChatGPT glupljima, nego - kako ga koristimo. Prema njezinim riječima, umjetna inteligencija može biti jedan od najboljih učitelja koje smo ikada imali, ali samo ako i dalje najveći dio posla odrađuje naš vlastiti mozak.

Posljednjih se dana puno govori o tome da bi pretjerano korištenje alata poput ChatGPT-a moglo oslabiti naše kognitivne sposobnosti. Koliko u tim upozorenjima ima znanstvenog uporišta?

Mislim da je važno izbjeći krajnosti. Trenutačno ne postoje čvrsti znanstveni dokazi da ChatGPT "oštećuje mozak" ili trajno smanjuje inteligenciju. Međutim, postoji sve više istraživanja koja upozoravaju na to da ako umjetnu inteligenciju koristimo tako da umjesto nas razmišlja, a ne s nama, može doći do slabijeg angažmana kognitivnih procesa poput pamćenja, kritičkog promišljanja i učenja. U studiji Andréa Barcauija, objavljenoj 2025. godine, na 120 studenata je pokazana statistički značajna razlika između studenata koji su tradicionalno učili za razliku od ChatGPT skupine učenika. Problem nije ChatGPT, nego kada prepustimo njemu razmišljanje umjesto da ga koristimo kao pomoć u učenju. Drugim riječima, pitanje nije čini li nas ChatGPT manje pametnima, nego kako ga koristimo. Ako služi kao zamjena za razmišljanje, može oslabiti vještine koje ne vježbamo. Ako ga koristimo kao alat koji potiče analizu, propitivanje i učenje, može biti vrijedan pomoćnik, a ne prijetnja našim kognitivnim sposobnostima.

Sve se češće spominje pojam "cognitive offloading", odnosno prebacivanje mentalnih zadataka na tehnologiju. Što taj pojam zapravo znači i događa li nam se to već svakodnevno?

Pojam cognitive offloading označava prebacivanje dijela mentalnog rada na vanjske alate. Nekada su to bili papir, kalkulator ili GPS, a danas sve češće pametni telefoni i generativna umjetna inteligencija poput ChatGPT-a. Sam koncept nije nov niti je sam po sebi loš; naprotiv, omogućuje nam da oslobodimo mentalne resurse za složenije zadatke. Jedan noviji pregledni rad objavljen u časopisu Nature 2026. godine pokazuje da cognitive offloading nije neprijatelj našeg mozga. Međutim, ako tehnologiju počnemo koristiti kao zamjenu za vlastito razmišljanje umjesto kao njegovu potporu, dugoročno riskiramo slabljenje upravo onih kognitivnih sposobnosti koje više ne vježbamo. Zato pitanje nije trebamo li koristiti umjetnu inteligenciju, nego kada je koristiti, a kada svjesno razmišljati sami.

Ako ChatGPT koristimo za pisanje e-mailova, sažimanje tekstova, planiranje ili donošenje odluka, trenira li naš mozak manje nego prije? Što se pritom događa s pamćenjem i sposobnošću razmišljanja?

Mozak funkcionira po načelu ‘koristi ili izgubi‘. Ako ChatGPT koristimo za rutinske zadatke poput oblikovanja e-mailova ili organizacije informacija, možemo osloboditi mentalne resurse za složenije razmišljanje i kreativnost. Međutim, ako umjetnoj inteligenciji redovito prepuštamo procese koje bismo trebali sami odraditi, kao što su prisjećanje činjenica, kritička analiza ili donošenje zaključaka, tada manje aktiviramo neuronske mreže odgovorne za pamćenje i izvršne funkcije. Dosadašnja istraživanja pokazuju da takvo ‘kognitivno rasterećenje‘ može smanjiti dugoročno zadržavanje znanja, ali ne zato što AI oštećuje mozak, nego zato što manje vježbamo određene kognitivne sposobnosti.

Kad bih morala izdvojiti samo jedan savjet, bio bi vrlo jednostavan: svaki dan učinite nešto što od vas zahtijeva mentalni napor, kaže neurologinja

MARIN FRANOV CROPIX

Može li dugotrajno oslanjanje na umjetnu inteligenciju povećati rizik od kognitivnog pada ili demencije ili je takva tvrdnja ipak pretjerana?

Takva je tvrdnja zasad pretjerana. Trenutačno nemamo longitudinalnih istraživanja koja bi pokazala da dugotrajno korištenje ChatGPT-a ili drugih sustava umjetne inteligencije povećava rizik od Alzheimerove bolesti ili drugih oblika demencije. Postoje dokazi da pretjerano prepuštanje pamćenja, analiziranja i donošenja zaključaka tehnologiji može smanjiti mentalni napor, dovesti do pliće obrade informacija i slabijeg dugoročnog zadržavanja naučenog, ali to nije isto što i kognitivni pad uzrokovan neurodegenerativnom bolešću. Velika metaanaliza objavljena 2025. godine, koja je obuhvatila 57 studija i više od 411.000 osoba starijih od 50 godina, čak je pokazala da je korištenje digitalne tehnologije bilo povezano s manjom učestalošću kognitivnog oštećenja i sporijim kognitivnim padom. Ipak, riječ je uglavnom o opservacijskim istraživanjima, pa ne možemo zaključiti da tehnologija izravno štiti mozak - moguće je i da osobe s bolje očuvanim kognitivnim sposobnostima jednostavno više koriste digitalne alate.

Neuroznanstvenici često govore o važnosti stvaranja kognitivne rezerve. Što je zapravo kognitivna rezerva i zašto je važna za zdravlje mozga, osobito u starijoj dobi?

Kognitivna rezerva predstavlja sposobnost mozga da se prilagodi promjenama i nadoknadi oštećenja koristeći postojeće ili alternativne neuronske mreže. Drugim riječima, osobe s većom kognitivnom rezervom mogu dulje održati normalno pamćenje, pažnju i druge kognitivne funkcije unatoč starenju ili čak prisutnim patološkim promjenama u mozgu. Upravo zato dvije osobe mogu imati jednaku količinu promjena karakterističnih za Alzheimerovu bolest, a da jedna nema gotovo nikakve simptome, dok druga razvije demenciju. Na kognitivnu rezervu ne utječe samo obrazovanje, nego i cjeloživotno učenje, intelektualno zahtjevni poslovi, čitanje, rješavanje problema, društvena aktivnost, redovita tjelesna aktivnost, kvalitetno spavanje te dobra kontrola čimbenika poput hipertenzije, šećerne bolesti, hiperlipidemije... Danas znamo da je kognitivna rezerva jedan od najvažnijih zaštitnih čimbenika zdravog starenja mozga. U tom kontekstu umjetna inteligencija može biti i saveznik i izazov. Ako je koristimo kao alat koji nam pomaže učiti, analizirati informacije i razvijati nove vještine, ona može poticati mentalnu aktivnost. Međutim, ako joj prepustimo razmišljanje, prisjećanje i donošenje zaključaka umjesto da te procese sami vježbamo, propuštamo aktivnosti koje doprinose izgradnji kognitivne rezerve. Zato cilj nije izbjegavati umjetnu inteligenciju, nego koristiti je na način koji potiče, a ne zamjenjuje aktivan rad našeg mozga. Kognitivna rezerva nije nešto s čime se rađamo, ona se gradi cijeli život, a svaki put kada učimo, razmišljamo i rješavamo probleme doslovno ulažemo u otpornost vlastitog mozga.

Može li umjetna inteligencija smanjiti našu znatiželju, kreativnost i sposobnost samostalnog zaključivanja ako joj prepustimo previše svakodnevnih zadataka?

Može, ali ne zbog same umjetne inteligencije, nego zbog načina na koji je koristimo. Znatiželja, kreativnost i kritičko razmišljanje razvijaju se kroz postavljanje pitanja, traženje rješenja i povezivanje informacija. Ako te zadatke redovito prepuštamo AI-u, manje vježbamo vlastite kognitivne sposobnosti. To je slično GPS-u. Kada ga koristimo u nepoznatom gradu, on nam štedi vrijeme i olakšava snalaženje. Ali ako ga uključujemo i za put do mjesta koja dobro poznajemo, s vremenom se sve manje oslanjamo na vlastiti osjećaj za prostor. S umjetnom inteligencijom vrijedi isto, odnosno najveća je korist kada proširuje naše mogućnosti, a ne kada preuzima razmišljanje umjesto nas.

Je li usporedba AI-a s GPS-om opravdana ili je utjecaj umjetne inteligencije na mozak ipak mnogo veći?

Usporedba s GPS-om zapravo je vrlo dobra jer ilustrira osnovni princip cognitive offloadinga. Kao što zbog navigacije manje pamtimo rute, tako i uz umjetnu inteligenciju možemo manje pamtiti informacije ili rjeđe samostalno dolaziti do zaključaka. Međutim, AI ide korak dalje od GPS-a. Dok navigacija preuzima uglavnom prostornu orijentaciju, generativna umjetna inteligencija može preuzeti i složenije kognitivne procese poput sažimanja, analiziranja, pisanja ili donošenja prijedloga. Zato njezin potencijalni utjecaj može biti širi. Ipak, ne treba zaboraviti da tehnologija sama po sebi nije problem. Ako AI koristimo za rutinske zadatke, možemo više vremena posvetiti kreativnosti, učenju i rješavanju složenih problema. Rizik nastaje tek kada prestanemo aktivno razmišljati i nekritički prihvaćamo odgovore koje nam nudi.

Postoje li razlike između mlađih i starijih korisnika? Tko bi mogao biti osjetljiviji na pretjerano oslanjanje na AI?

Vjerojatno postoje razlike, ali znanost još nema konačan odgovor. Djeca i adolescenti mogli bi biti osjetljiviji jer se njihove izvršne funkcije kao što su planiranje, kritičko razmišljanje i donošenje odluka još razvijaju. Kada smo mi bili učenici, morali smo sami pronaći informacije, procijeniti njihovu vjerodostojnost i povezati ih u smislenu cjelinu. Danas je moguće u nekoliko sekundi dobiti gotov odgovor. To štedi vrijeme, ali otvara pitanje gubimo li pritom dio mentalnog treninga koji je važan za razvoj mozga. Upravo zato pojedini autori govore o "paradoksu kognitivnog rasterećenja", odnosno AI najbolje obavlja upravo one zadatke koji razvijaju izvršne funkcije, iako je za sada riječ o hipotezi koju tek treba potvrditi dugoročnim istraživanjima. S druge strane, istraživanja pokazuju da AI može biti izvrstan alat kada potiče razmišljanje, umjesto da daje gotova rješenja. To vrijedi jednako za mlade i za starije. Ni u starijoj dobi nije dovoljno osloniti se na tehnologiju. Kognitivna rezerva gradi se cijeli život učenjem, rješavanjem problema, društvenom aktivnošću i novim iskustvima. Umjetna inteligencija može biti koristan partner u tom procesu, ali ne može zamijeniti svakodnevni mentalni trening.

Može li se umjetna inteligencija koristiti na način koji zapravo potiče rad mozga? Primjerice, da nam postavlja pitanja, izaziva naše zaključke ili objašnjava kompleksne teme umjesto da odmah daje gotove odgovore?

Apsolutno, i upravo u tome mnogi stručnjaci vide najveći potencijal umjetne inteligencije u obrazovanju. Sve je više istraživanja koja pokazuju da AI može poboljšati učenje kada djeluje kao mentor, a ne kao autor gotovih rješenja. Umjesto da napiše odgovor, može postaviti pitanje, ukazati na nelogičnost u razmišljanju ili objasniti složen koncept na način prilagođen korisniku. Koliko se način učenja promijenio pokazuje i jedan osobni primjer. Kada sam prije osam godina polagala specijalistički ispit, učila sam iz brojnih udžbenika, članaka i vlastitih bilješki te sam sama morala povezivati informacije iz različitih izvora. Nedavno mi je kolegica, koja je polagala isti ispit, ispričala da je učila tako da joj je umjetna inteligencija postavljala pitanja, tražila da obrazloži svoje odgovore i potom s njom raspravljala o onome što je dobro odgovorila, a što treba doraditi. Razlika između naših specijalističkih ispita bila je svega osam godina, ali način učenja potpuno je drukčiji. Po mom mišljenju, upravo je to primjer kako umjetna inteligencija može biti izvrstan alat. Ona nije dala gotove odgovore niti je učila umjesto nje, nego ju je poticala na aktivno prisjećanje, argumentiranje i objašnjavanje, a upravo su to metode za koje znamo da najviše pridonose dugoročnom učenju. Budućnost umjetne inteligencije zato ne vidim u tome da daje sve odgovore, nego da postavlja bolja pitanja.

Trenutačno nemamo longitudinalnih istraživanja koja bi pokazala da dugotrajno korištenje ChatGPT-a ili drugih sustava umjetne inteligencije povećava rizik od Alzheimerove bolesti ili drugih oblika demencije

SomYuZu/Shutterstock

Što biste savjetovali ljudima koji svakodnevno koriste ChatGPT na poslu ili kod kuće? Gdje je granica između korisnog digitalnog asistenta i trenutka kada tehnologija počinje "razmišljati umjesto nas"?

U medicini često kažemo da liječenje počinje dobrim pitanjem. Isto vrijedi i za umjetnu inteligenciju jer kvaliteta odgovora uvelike ovisi o kvaliteti pitanja koje postavimo. Savjetovala bih da umjetnu inteligenciju koriste kao kolegu za raspravu, a ne kao zamjenu za vlastiti mozak. Neka im pomogne organizirati informacije, objasniti težak koncept, predloži drugačije gledište ili postavi pitanja koja će ih potaknuti na razmišljanje. Ali konačni zaključak uvijek treba biti njihov. I sama gotovo svakodnevno koristim ChatGPT, primjerice za organizaciju ideja, izradu koncepta predavanja ili prezentacija i strukturiranje teksta. Međutim, stručnu literaturu i dalje sama pretražujem, čitam izvorne znanstvene radove, kritički procjenjujem kvalitetu dokaza i donosim vlastite zaključke. Upravo u tome vidim najveću vrijednost umjetne inteligencije: ona može ubrzati proces rada, ali ne može zamijeniti stručnu prosudbu. Postoji i jednostavan test. Ako nakon razgovora s umjetnom inteligencijom možete vlastitim riječima objasniti zašto je odgovor točan, vjerojatno ste je koristili na dobar način. Ako ste samo kopirali odgovor i ne možete obrazložiti kako ste do njega došli, tada je AI već počeo razmišljati umjesto vas. Mislim da će upravo to biti jedna od najvažnijih vještina budućnosti - ne znati postaviti pitanje kako bismo dobili gotov odgovor, nego postaviti pitanje koje će nas potaknuti da sami dođemo do boljeg odgovora.

Koje su navike i aktivnosti i dalje najbolji "trening" za mozak u eri umjetne inteligencije? Što bismo trebali raditi svaki dan kako bismo očuvali pamćenje, koncentraciju i kognitivne sposobnosti?

Naš mozak i danas najbolje "treniraju" iste stvari koje su ga razvijale i prije pojave umjetne inteligencije, a to su redovita tjelesna aktivnost, kvalitetno spavanje, čitanje, učenje novih vještina, razgovori s drugim ljudima, rješavanje problema i intelektualna znatiželja. Upravo takve aktivnosti tijekom cijelog života grade kognitivnu rezervu. Umjetna inteligencija ne bi trebala zamijeniti te navike, nego ih nadopuniti. Koristite je da vam objasni ono što ne razumijete, izazove vaše mišljenje ili postavi pitanje koje će vas potaknuti na razmišljanje. Ali nemojte joj prepustiti cijeli proces učenja. Naši roditelji, bake i djedovi često će posegnuti za križaljkom ili sudokuom, i to je svakako bolje nego pasivno provođenje vremena. No mozak najviše napreduje kada ga izložimo nečemu novom, primjerice učenju stranog jezika, sviranju instrumenta, usvajanju nove digitalne vještine ili raspravi koja nas tjera da preispitamo vlastite stavove.

Kad bih morala izdvojiti samo jedan savjet, bio bi vrlo jednostavan: svaki dan učinite nešto što od vas zahtijeva mentalni napor. Pokušajte najprije sami riješiti problem, pročitajte nekoliko stranica knjige ili naučite nešto novo prije nego što potražite odgovor od ChatGPT-a. Umjetna inteligencija može biti izvrstan učitelj, ali najvažniji dio učenja i dalje mora odraditi naš mozak.

Hoće li generacije koje danas odrastaju uz umjetnu inteligenciju imati drugačiji mozak od nas? Mislite li da će AI dugoročno promijeniti način na koji ljudi uče, pamte i razmišljaju?

Vjerojatno neće imati "drugačiji mozak" u biološkom smislu, ali će gotovo sigurno razviti drugačije navike učenja i obrade informacija. Svaka tehnologija u povijesti promijenila je način na koji koristimo mozak, ali nijedna nije ukinula potrebu da mislimo. Ne vjerujem da će to učiniti ni umjetna inteligencija. Mislim da će buduće generacije manje pamtiti pojedinačne činjenice, a više će se usredotočiti na razumijevanje, povezivanje i kritičku procjenu informacija. Umjetna inteligencija ne stvara znanje iz vlastitog iskustva niti razumije svijet na način na koji to čini čovjek. Ona prepoznaje obrasce u postojećim podacima i na temelju njih generira odgovore. Upravo zato najveće inovacije i dalje nastaju iz ljudske znatiželje, iskustva, intuicije i sposobnosti da postavimo pitanje koje nitko prije nije postavio. Jer upravo je ljudska znatiželja oduvijek bila pokretač svih velikih otkrića.