Jednostavan test pomaže predvidjeti kada će nastupiti posljednja 24 sata smrtno bolesnih pacijenata

Pacijenti koji su na samrti gube kornealni refleks, odnosno obrambeni, nevoljni refleks zatvaranja vjeđa pri dodiru rožnice, što je davno primijećeno. Južnokorejski liječnik, dr. Jung Hun Kang, ravnatelj hospicijskog centra pri Nacionalnoj sveučilišnoj bolnici Gyeongsang, odlučio je istražiti tu pojavu kako bi obiteljima terminalno bolesnih osoba mogao dati odgovor na pitanje ‘koliko još?‘ i kako bi im omogućio oproštaj od drage osobe.

U istraživanju koje je objavio u publikaciji BMJ Supportive and Palliative Care, sugerira da gubitak nevoljnog refleksa treptanja može predvidjeti smrt unutar 24 sata. Kornealni refleks već se dugo u medicini koristi za potvrdu moždane smrti kod pacijenata u komi, a ova ga studija prva sustavno povezuje s vremenom neposredne smrti. Obično kliničari za procjenu nastupanja vremena smrti prate skup znakova – predsmrtni hropac, perifernu cijanozu, mandibularno disanje – koji su visokospecifični kada su prisutni, no kod mnogih se pacijenata na samrti ne manifestiraju. Njihovo identificiranje nosi 95-postotnu vjerojatnost smrti unutar 48 sati, a Kangovo novo istraživanje sugerira da bi kornealni refleks mogao suziti taj vremenski okvir.

Reakcije kapka

Za potrebe studije medicinske sestre procjenjivale su refleks rožnice tri puta dnevno kod 112 hospicijskih pacijenata, srednje dobi 73,5 godina, s uznapredovalim rakom i očekivanim životnim vijekom od jednog do dva tjedna. Unutar sedam dana umrlo je 110 sudionika. Medicinske sestre prilazile su pacijentima sa strane kako bi izbjegle pokretanje vizualne reakcije te su nježno dodirivale rožnicu sterilnim pamučnim štapićem ili gazom. Moguće reakcije bile su:

* netaknut refleks: brzo zatvaranje kapka

* smanjen refleks: sporo ili nepotpuno zatvaranje

* odsutan refleks: nema pokreta kapka.

Asimetrični refleks, kod kojeg je jedna strana bila netaknuta, a druga smanjena, također je označen kao "smanjen". Nije bilo slučajeva s jednom stranom netaknutom, a drugom bez refleksa.

Pacijenti bez refleksa imali su 5,48 puta veću vjerojatnost smrti unutar 24 sata od onih čiji je refleks bio netaknut ili smanjen. Stopa smrtnosti u 24 sata za osobe bez refleksa bila je 70,7 posto.

Preciznija procjena

- Izostanak refleksa može snažno poduprijeti predviđanje neposredne smrti, no njegovo prisustvo to ne isključuje - rekao je Kang, ukazujući na problem „umjerene osjetljivosti” koji je svojstven mnogim pokazateljima približavanja smrti. - Gubitak kornealnog refleksa može odražavati progresivno propadanje funkcije moždanog debla kao dio prirodnog procesa umiranja. Od svih potencijalnih pokazatelja, rezultat -4 ili -5 na Richmondovoj ljestvici agitacije i sedacije (RASS) – koji ukazuje na duboku sedaciju – pokazao se najosjetljivijim, pa bi kombiniranje RASS-a i kornealnog refleksa moglo biti osobito korisno: RASS može pomoći u prepoznavanju pacijenata koji ulaze u fazu umiranja, dok kornealni refleks liječnicima može pomoći u donošenju preciznije procjene.

Među pacijentima s rezultatom -4 ili -5 na ljestvici RASS, 71,2 posto osoba kod kojih je kornealni refleks izostao preminulo je unutar 24 sata, u usporedbi s 37,1 posto onih kod kojih je refleks ostao očuvan.

Dostojanstven odlazak

Kang planira provesti multicentričnu studiju praćenja u raznolikijoj populaciji, a test kornealnog refleksa zamišlja kao potvrdni korak nakon RASS-a i periferne cijanoze. S obzirom na to da mnoge zemlje i jurisdikcije mijenjaju pravne okvire za eutanaziju i kraj života, potražnja za prognostičkim alatima uz bolesnički krevet može rasti. No, etičke prepreke i dalje postoje.

- Translacijska istraživanja u ovoj populaciji suočavaju se s jedinstvenim etičkim složenostima - rekao je. - Dostojanstvo i udobnost umirućeg pacijenta uvijek moraju imati prednost nad invazivnim uzorkovanjem ili postupcima. Nadamo se da će umjetna inteligencija pomoći u otkrivanju suptilnih obrazaca koji bi mogli promaknuti kliničarima.

Poboljšanje skrbi u posljednjim satima života jednako je važno kao i produljenje preživljavanja. Što bolje prepoznajemo neposrednu smrt, to bolje možemo podržati mirnije i dostojanstvenije iskustvo za pacijente i obitelji, dodao je Kang.