Osuđene trpjeti periodične i cikličke bolove tijekom menstrualnog krvarenja, žene su jednom mjesečno onemogućene u dnevnim aktivnostima i obvezama, izostaju iz škole ili s radnog mjesta, a bolne menstruacije ili dismenoreje smanjuju im kvalitetu života.
Rizični čimbenici
Liječnici razlikuju primarnu i sekundarnu dismenoreju, a u oba slučaja klinička slika se opisuje bolovima u donjem dijelu abdomena koji počinju nekoliko sati prije nastupa menstrualnog krvarenja i traju sljedećih 1-3 dana. Bol u trbuhu često bude praćena mučninom, povraćanjem, proljevom, glavoboljom, vrtoglavicom i bolovima u predjelu leđa.
I dok sekundarna dismenoreja u pozadini sadrži patologiju ženskog spolnog sustava, najčešće endometriozu, adenomiozu, zdjeličnu upalnu bolest ili dobroćudni tumor (miom) maternice, a pojavljuje se pretežno u žena u četvrtom i petom desetljeću života, primarna dismenoreja kao podlogu nema prepoznatu patologiju i najčešći je ginekološki problem djevojaka adolescentne dobi.
„Uzrok dismenoreje leži u pretjeranoj produkciji kemijskih spojeva prostaglandina u sluznici maternice. Prostaglandini uzrokuju kontrakcije mišića maternice i povišeni bazalni tonus, a rezultiraju visokim tlakom unutar maternice. Kada taj tlak prevlada arterijski tlak u krvnim žilama maternice, dolazi do poremećaja cirkulacije i posljedičnog nakupljanja produkata metabolizma koji podražajem živčanih okončina izazivaju bol. Isti metaboliti, kada podražuju živčane okončine u probavnom sustavu, izazivaju mučninu, povraćanje i proljev“, objasnio je ginekolog dr. Mislav Herman.
U velikom istraživanju provedenom prije nekoliko godina na uzorku od nekoliko tisuća žena, kao rizični čimbenici za primarnu dismenoreju navedeni su dob ispod 30 godina, obiteljska sklonost, niska tjelesna težina, pušenje, prva menstruacija prije 12. godine života, produljeni menstruacijski ciklusi, produljeno vrijeme krvarenja, kao i neredovite i obilne menstruacije. Mlađa dob majčinstva i tri ili više porođaja povezuju se sa smanjenim rizikom za dismenoreju.
Otklonite bol
Ginekolog dr. Mislav Herman kaže da se dismenoreja u najvećem broju slučajeva dijagnosticira na temelju periodične i cikličke boli koja prati menstrualno krvarenje. Zbog isključenja sekundarne dismenoreje, odnosno nekog oblika patologije, najčešće se još primjenjuje ginekološki i ultrazvučni pregled.
Bez obzira je li riječ o primarnoj ili sekundarnoj dismenoreji, postoji nekoliko linija liječenja menstrualne boli koju nijedna žena više ne mora trpjeti.
„U prvoj su liniji nesteroidni protuupalni antireumatici, među kojima se posebno učinkovitim pokazao ibuprofen u obliku šumećih granula koje zbog brze apsorpcije vrlo brzo počinju djelovati, što je važno kod menstrualne boli.
Studije pokazuju kako do 100 posto žena navodi značajno smanjenje bolova uz terapiju ibuprofenom u dozi od 400 mg svakih četiri do šest sati. Djeluju tako da sprječavaju sintezu prostaglandina u sluznici maternice. Kod izraženije kliničke slike početak terapije može se pomaknuti i na dan-dva prije očekivanog početka krvarenja“, objasnio je dr. Herman.
Peroralni hormonski kontraceptivi su u drugoj liniji liječenja, a djeluju tako da sprječavaju ovulaciju. Zbog svoga kontraceptivnog učinka, prvenstveno su namijenjeni ženama koje ne planiraju trudnoću. Peroralne hormonske kontraceptive propisuje liječnik.
Od ostalih metoda liječenja danas su u uporabi: hormonski intrauterini ulošci (spirale), topli oblozi, modifikacije prehrane, vitamini, različiti biljni pripravci, fizička aktivnost i vježbanje, transkutane električne stimulacije živaca (TENS), kao i neke kirurške tehnike usmjerene na prekidanje ili uništavanje živčanih okončina maternice.