Ugrizi otrovnih zmija mogu uzrokovati životno ugrožavajuće poremećaje - zmijski otrov koji se oslobađa pri ugrizu sadrži toksine. Zmijski otrov je složena smjesa koja sadrži mnogo bjelančevina odgovornih za nastanak štetne reakcije. Može neposredno ili posredno djelovati na svaki važniji organski sustav u tijelu čovjeka. Na sreću, ugriz otrovne zmije ne dovodi uvijek i do otrovanja zmijskim otrovom.
U Hrvatskoj žive tri zmije otrovnice koje ugrizom kod čovjeka mogu uzrokovati zdravstvene probleme: poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i planinski žutokrug (Vipera ursinii).
U zadnjih skoro 20 godina zabilježena su samo 3 smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj i to 2006., 2007. i 2013. godine. Zabilježeni slučajevi javljaju se sporadično s prosječnim brojem slučajeva od 0,2 godišnje za analizirani period. Županije u kojima su se dogodili slučajevi bile su: Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Ličko-senjska županija.
Većina žrtava koje su smrtno stradale od ugriza zmija u Hrvatskoj bile su odrasle osobe. Apsolutni broj zabilježenih smrti od ovog uzroka je malen pa se može zaključiti jedino da su slučajevi smrti od ugriza zmija rijetki.
U Europi, ugriz zmije relativno je rijetka pojava, ali može biti kobna. Incidencija se danas sve više pridaje rekreacijskim i turističkim aktivnostima u ruralnim područjima.
Muškarci su, u odnosu na žene, češće žrtve ugriza zmija. Najviše je zabilježeno ugriza otrovnice riđovke (Vipera berus), koja je i najraširenija otrovnica u Europi.
Mjere opreza
Postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti vjerojatnost ugriza zmije. Prije svega, zmije nikada ne treba uznemiravati. Mnogi ljudi dožive ugriz kada pokušaju zmiju ubiti ili joj se što više približiti. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju. Nadalje, treba uvijek izbjegavati visoku travu, pogotovo ako osoba ne nosi prikladnu obuću te se u prirodi treba kretati postojećim stazama. Ruke i noge ne bi trebalo stavljati na mjesta koja nisu pregledna (u grm ili iza kamena). Također, treba izbjegavati podizanje kamenja ili komade drva ako osoba nije na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije. Uvijek treba biti posebno oprezan i pripravan kod penjanja po stijenama.
U konačnici, lokalno stanovništvo i turiste koji se nalaze na područjima na kojima obitavaju zmije otrovnice trebalo bi podučiti što napraviti u slučaju ugriza i podsjetiti da uz sebe uvijek imaju neko sredstvo komunikacije kako bi ih se moglo locirati, osobito ako su sami u polju ili u prirodi.
Izvor: HZJZ