Vjerojatno poznajete osobu koja svoju odjeću slaže po bojama ili nekog kome u domu svi predmeti u svakom trenutku moraju biti na pravom mjestu. Obično im ljudi govore da imaju OKP, opsesivno-kompulzivni poremećaj. No, takve čudne stvari nisu nužno znak ove vrste anksioznog poremećaja.
- Ljudi, zapravo, ne shvaćaju - rekla je Alison Dotson, predsjednica OCD Twin Cities, podružnice Međunarodne zaklade za OKP u Minneapolisu i autorica knjige "Being Me With OCD: How I Learned to Obsess Less and Live My Life".
Dodaje kako većina ljudi ima dobru namjeru i želi pomoći, ali jednostavno ne razumiju što taj poremećaj znači.
OKP je ozbiljni mentalni poremećaj
Ljudi koji imaju OKP doživljavaju ponavljajuće, neželjene misli, ideje ili senzacije (opsesije) zbog kojih osjećaju da moraju izvesti neku ponavljajuću radnju (kompulziju), objašnjava Američka psihijatrijska udruga. Takvo ponavljajuće ponašanje može značajno ometati nečije dnevne i društvene aktivnosti.
Opsesije su uporne misli, porivi ili impulsi koje ljudi pokušavaju, ali često neuspješno, ignorirati ili potisnuti. Kompulzije su ponavljajuća ponašanja ili mentalne radnje koje ljudi s OKP-om osjećaju prisiljenima izvesti. Ako ih ne izvedu, mogu doživjeti osjećaj tjeskobe i straha.
- OKP je poremećaj pretjerane reakcije na normalne misli - rekao je Jim Claiborn, psiholog iz South Portlanda, koji se specijalizirao za liječenje ljudi s OKP-om.
Na primjer, netko s ovim poremećajem može se vratiti kući provjeriti i ponovno provjeriti je li zaključao vrata, zbog čega kasni većinu dana. U ekstremnom slučaju, možda nikada neće izaći iz kuće jer satima zaglave provjeravajući bravu i ispitujući jesu li je zaključali ili otključali.
Rijedak je
Relativno je dobro poznat i prepoznatljiv, prisutan u medijima, zbog svoje neobičnosti i upadljivosti zanimljiv i popularnoj kulturi, pa bi se moglo pomisliti da je dosta čest, no smatra se da se učestalost u općoj populaciji kreće od 0,05 do jedan posto.
Znakovi i simptomi
Ovaj poremećaj nije šala. Neki ljudi, nažalost, smatraju da je OKP osobina, primjerice osoba koja voli čistiti (Monica iz serije "Prijatelji"). Oni možda opsesivno-kompulzivni poremećaj tretiraju kao simpatičnu osobinu što je daleko od istine.
U romantičnoj komediji iz 1997. godine "Bolje ne može" (As Good As It Gets), Jack Nicholson igra opsesivno-kompluzivnog pisca koji izbjegava hodati po pukotinama na nogostopu. No, ono što nedostaje ovoj šarmantnoj priči je tamnija strana života koju prolaze osobe s ovim poremećajem.
- To je poremećaj i vrlo je uznemirujući za ljude koji ga imaju - kaže Davey.
To je vrsta tjeskobe, ne psihoze
Iako imaju kompulzivne misli, osobe s OKP-om ne gube dodir sa stvarnošću, kao što se to događa ljudima sa shizofrenijom.
Ethan Smith, scenarist, redatelj i producent iz Los Angelesa, godinama se borio s ovom vrstom poremećaja. Njegove nekontrolirane misli i strahovi od ozljeđivanja doveli su ga do psihijatrijske hospitalizacije tri puta. Smith se bojao da će si, na primjer, impulzivno početi razbijati glavu. Jednom je, kaže, bio toliko loše da su liječnici mislili da je u pitanju psihoza. No, on je zna da nije riječ o tome.
- Zdravi dio mog mozga zna da je OKP, što god vam govori, koja god misao bila, potpuno iracionalan - kaže Smith.
To je više od straha od mikroba...
Osobe koje imaju ovaj poremećaj imaju različite vrste opsesija, navodi Američka psihijatrijska udruga. Neki ljudi ne vole bakterije i tjelesne tekućine pa se mogu osjećati prisiljenima oprati ruke ili se često kupati. Drugi razmišljaju o gubitku kontrole, ozljeđivanju drugih ljudi ili dobivanju bolesti. Neke opsesije se odnose na perfekcionizam, sve mora biti ravnomjerno ili točno. Neki ljudi su praznovjerni. Druge muče neželjene seksualne misli ili vjerske brige.
Smith je rekao da su njegove opsesije počele kad je bio dijete sa strahom od gušenja. Kad je bio u svojoj najgoroj fazi, jeo je samo pileću juhu i pire krumpir. Kao odrastao, kaže, razvio je strah da se ne ozlijedi pa je bacao hranu koju je upravo pripremio zbog straha da ju je otrovao.
To ga je, ističe, dovelo do toga da je ležao u krevet iscrpljen doslovno kao netko s rakom u zadnjem stadiju.
...i čestog pranja ruku
Kao što smo već naglasili, osobe s ovim poremećaj se osjećaju prisiljeno ponavljati određene misli ili radnje kako bi se suprotstavili svojim opsesijama. Na primjer, često pranje ruku može pružiti privremeni bijeg od mučnih briga oko čistoće. Neki ljudi razvijaju rituale koji uključuju ponavljanje nekih radnjih.
- Kompulzija zapravo može biti izbjegavanje - rekla je Dotson, koja se s vjerskim opsjednutostima nosila tako što je puno molila, a seksualnim opsesijama izbjegavajući situacije u kojima bi nekoga mogla neprikladno dotaknuti.
Javlja se i kod djece i kod odrasli
Prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, OKP se obično dijagnosticira do 19. godine, obično ranije kod dječaka nego kod djevojčica.
- Ponekad će žene razviti OKP u kontekstu trudnoće, bilo tijekom trudnoće ili odmah nakon poroda - navodi Davey.
Iako opsesivno-kompulzivni poremećaj može utjecati i na vrlo malu djecu, Davey upozorava da ne treba donositi prebrze zaključke.
- Djeca mogu imati puno ritualnih ponašanja koja su im vrlo umirujuće, što ne znači nužno da imaju OKP - rekla je.
Životni događaji mogu biti okidač
U studiji iz 2012. objavljenoj u časopisu Psychiatry Research, istraživači su identificirali tri traumatična događaja koji su bili povezani s pojavom simptoma, posebno kod žena: hospitalizacija člana obitelji, teška osobna fizička bolest i gubitak osobno vrijednog predmeta.
Ali manje ozbiljni životni događaji također mogu izazvati rasplamsavanje. Recimo, Smith je bio u Los Angelesu na snimanju filma kada je čuo novinska izvješća o izbijanju E. coli koja je zahvatila rajčice u dijelovima zemlje, uključujući Kaliforniju.
- Danima sam bio slomljen iako nisam bio u blizini rajčica, ali to nije bilo važno - rekao je Smith.
Toliko se bojao da će se razboljeti, priča, da se skrivao u hotelskoj sobi.
Može se sakriti
Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem vrlo su vješte u skrivanju svog stanja. Zapravo, Međunarodna zaklada za OKP kaže da može proći 14 do 17 godina od pojave simptoma do toga da osobe s OKP-om dobiju odgovarajuće liječenje.
- Osjećaju se posramljeno zbog onoga što rade, misle da su jedini koji rade te stvari pa su stvarno skloni skrivati svoje simptome od svoje obitelji, od svojih kolega - objašnjava Davey.
Bilo koje ponašanje koje se čini pretjeranim, bilo da se radi o prečestom pranju ruku, tuširanju ili prekomjernoj upotrebi papirnatih ručnika, može biti znak, osobito ako se osoba čini uznemirenom, objasnila je.
Genetika može biti faktor
Ovaj poremećaj može se javiti kod više članova u obitelji.
Nacionalni institut za mentalno zdravlje kaže da je nekoliko dijelova mozga uključeno u pojavu opsesivnih misli, kompulzivnog ponašanja i strahova. Dok znanstvenici ne znaju sa sigurnošću zašto neki ljudi razvijaju OKP, smatraju da geni vjerojatno igraju ulogu.
- Upoznao sam mnoštvo obitelji u kojima ga ima dijete, mama i djed - rekao je Smith.
Može pratiti druge poremećaje
Uz ovo stanje se mogu pojaviti anksioznost, depresija i poremećaj tjelesne dismorfije, poremećaj u kojem netko pogrešno vjeruje da je dio njegovog tijela abnormalan, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje.
- Otprilike dvije trećine ljudi s OKP-om imat će barem jednu epizodu velike depresije - ističe dr. Claiborn.
Dotson je otkrila da je jednom prilikom otputovala u New York, a umjesto da se dobro zabavi, samo je željela spavati. I, na letu kući, na djelić sekunde je poželjela da se sruši avion. Na dan kada se vratila kući, tražila je pomoć.
- Plakala sam i rekla: "Depresivna sam. Moram uzeti antidepresiv ili tako nešto" - rekla je Dotson.
Uskoro joj je, kaže, dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Ne uvjeravajte ljude s OKP-om
Zvuči kontraintuitivno, ali reći nekome s OKP-om da se njegovi strahovi neće ostvariti potpuno je pogrešna stvar.
- Ako se osoba boji da će kuća izgorjeti, nemojte reći: "U redu je, dušo... Neće" Umjesto toga, mogli biste reći: "Mogla bi. Kuća bi mogla izgorjeti, ali mi smo učinili sve što smo mogli... Moramo otići sada i samo vjerovati da će sve biti u redu, a ako se to dogodi, nosit ćemo se s tim" - govori Dotson.
Moguće je voditi normalan život
- Ljudi mogu voditi vrlo produktivan život (uz liječenje) - rekao je Davey.
Dotson je priznala da je njen um bio jako zaokupljen prije dijagnoze. Ipak, nastavila je raditi kao lektorica i redaktorica. Danas osjeća da je u velikoj mjeri prevladala svoje opsesije. A kad osjeti paniku, podsjeća samu sebe da svi imaju neugodne misli i pokušava ih pustiti da prođu.
Slušajte, nemojte osuđivati
OCD je kao i svaka druga fizička ili mentalna dijagnoza. Ne možete nekome reći da jednostavno prestane s tim.
- To bi bilo kao da kažete dijabetičaru da počne proizvoditi inzulin - navodi Smith.
- Ako vam netko kaže "Imam OKP", ali tako da vam se povjeri, nemojte to ispitivati, samo slušajte - savjetuje Dotson.
Remisija je moguća
Liječnik vam može preporučiti kognitivno bihevioralnu terapiju, koja pomaže ljudima da promijene svoje razmišljanje i način na koji reagiraju na stresne situacije. Oni također mogu propisati antidepresive.
Svakako je važno potražiti stručnjake koji će vas usmjeriti.
