S prvim lijepim danima i oskudnijom odjećom koja otkriva veći dio tijela, cvate i promet u salonima za tetovaže jer danas gotovo svatko želi ukrasiti kožu cvjetićem, leptirićem, nekim zagonetnim plemenskim simbolom ili pak zahtjevnijom slikom izrađenom na ramenu, bicepsima ili donjem dijelu leđa.
Naravno, svim ljubiteljima tetovaža i onima koji se tek žele pridružiti vojsci oslikanih tijela uvijek se savjetuje da takve usluge traže samo u profesionalnim studijima, kod majstora tetovaže koji poštuju sve mjere higijene.
Zahvaljujući tome ljudi danas sve rjeđe završe u nestručnim rukama osoba koje ne poštuju ni osnovne mjere prevencije kao što je upotreba sterilnih igala za jednokratnu uporabu kako bi se spriječila eventualna zaraza, primjerice virusom hepatitsa C ili HIV-om.
Tetoviranje bojom za kosu
Ipak, s tim mjerama opreza potencijalne opasnosti tetoviranja ne prestaju. Naime, u posljednje vrijeme u svijetu se sve više upozorava na skrivene opasnosti, čak i kod takozvanih privremenih tetovaža koje traju od tri dana do nekoliko tjedana, a za koje su se mnogi odlučili upravo zato što je uvriježeno mišljenje da je to sigurnija varijanta. U mnogim slučajevima boje za privremene tetovaže dostupne na tržištu zapravo su mješavina kane i nekih drugih sastojaka kao što su kemikalija para-fenilendiamin (PPD).
Taj spoj može izazvati snažne alergijske reakcije te hiperosjetljivost koja toj osobi može trajno onemogućiti uporabu lijekova iz skupine sulfanomida, proizvoda za sunčanje koji sadrže takozvane PABA (para-amino-benzojeva kiselina) UV filtre, benzokain i druge anestetike te boje za kosu. Kad smo već kod boja za kosu, treba spomenuti i da je analizom boja za tetoviranje na bazi kane kod osoba koje su prijavile alergijske reakcije utvrđeno da u njima, osim PPD-a, ima i niz drugih toksičnih kemikalija, pogotovo onih koje su inače sastavni dio boja za kosu i tekstil. U najgorim slučajevima koriste se doslovno boje za kosu, a cilj je, naravno, imati što tamniju i što postojaniju i dugotrajniju tetovažu. A sve to izaziva i nuspojave, pa je tako nedavno Američka agencija za lijekove i hranu (FDA) izdala upozorenje zbog sve većeg broja zabilježenih slučajeva vrlo ozbiljnih reakcija nakon izrada tetovaža.
Spektar zdravstvenih problema koji se javljaju je širok i kreće se od crvenila i mjehura do rana, gubitka pigmentacije, povećane osjetljivosti na izlaganje suncu pa čak i do trajnih oštećenja kože.
Od alergijskih reakcija do raka i sarkoidoze
Zamijećena je i pojava sve većeg broja alergijskih reakcija, teških infekcija i neobičnih reakcija kože uzrokovanih novim vrstama boja za izradu tetovaža. Moderne boje sadrže azo bojila, ista ona koja se koriste u tekstilnoj industriji, tiskarstvu i lakovima za automobile, a riječ je o bojilima koja sadrže sintetičke i vrlo intenzivne sastojke, pigmente dobivene iz plastike, ali i neke sporne i dokazano štetne sastojke koji mogu izazvati rak. Ti se spojevi nalaze u sjajnim koraljno crvenim i žutim bojama. Uočena je i povezanost sa sarkoidozom, autoimunom bolešću koja se očituje granulomima, a može se razviti i u unutrašnjim organima. Reakcije kože mogu se zamijeniti i za skvamozni rak kože (karcinom pločastih stanica), a mogu i prikrivati melanom, što donosi rizik od kasnog otkrivanja i postavljanja dijagnoze te teške i često smrtonosne bolesti.
Tetovaže su već dugo popularan ukras na tijelu, no prije nego se na nju odlučite, dobro se raspitajte tko će vam je i s čim napraviti.
Što formaldehid i antifriz 'rade'?
Za razliku od plemenskih tetovaža naših dalekih predaka koje su bile rađene bojama dobivenim iz njihova prirodnog okoliša, većina današnjih tetovaža sadrži još uvijek nepoznat konglomerat metalnih soli (oksida, sulfida i selenida) u koje se ubrajaju i antifriz i formaldehid, organske boje ili pak plastiku povezanu s nosećom otopinom.
U izvještaju Europske komisije o zdravstvenim rizicima tetoviranja upozoreno je da čak 40 posto organskih bojila koja se koriste za trajne tetovaže u Europi nije odobreno čak ni za nanošenje na kožu kao sastojak kozmetičkih preparata, a nešto manje od 20 posto ispitivanih bojila sadrži kancerogene aromatske amine koji se inače naširoko koriste u industriji za dobivanje sintetskih boja i pigmenata.
Mnoge od kemikalija pronađenih u bojama za tetoviranje prvobitno su zapravo namijenjene za izradu boja za pisanje i printanje te za automobilske boje. I one se pri izradi tetovaža injiciraju tako duboko u kožu da tetovaže često ne mogu uništiti čak ni ozbiljne opekline tih tijelova kože.
Upozoravajuća istraživanja
U laboratoriju National Center for Toxicological Research (NTCR) Američke agencije za hranu i lijekove tim znanstvenika istražuje boje za tetovaže kako bi utvrdili njihov kemijski sastav i način na koji se razlažu, odnosno metaboliziraju u organizmu, njihove kratkoročne i dugoročne učinke na organizam te način na koji tijelo reagira kad boje dođu u kontakt sa svjetlom. Naime, neke tetovaže s vremenom blijede ili blijede nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti, a lasersko svjetlo se pak koristi za uklanjanje tetovaža, pa znanstvenici žele utvrditi što se tada događa s pigmentima i kamo oni u tijelu odlaze.
NTCR-ovi stručnjaci razmatraju nekoliko mogućnosti, od kojih je jedna da tjelesne stanice probavljaju i uništavaju boju, kao što to čine s bakterijama i drugim stranim tvarima braneći se od infekcija. Do te su pretpostavke došli otkrivši da žutu boju koja se koristi u bojama za tetovaže, Pigment Yellow 74, enzimi mogu rastvoriti ili pak može biti metabolizirana te izlučena iz organizma. Druga mogućnost je da sunčeva svjetlost razlaže pigmente na manje čestice te oni tako postaju manje vidljivi. Primjerice, spomenuti žuti pigment na suncu se razlaže u komponente koje su bezbojne i koje i dalje mogu biti u tijelu, samo više nisu vidljive i zasad znanstvenici još nisu utvrdili jesu li i u kojoj mjeri toksične. I treća teza je da sunčeva ili laserska svjetlost ubijaju stanice kože, a produkti koji nastaju nakon njihova razbijanja mogu se raspršiti po organizmu.
Jeste li znali?
Osim toga, istraživanja NTCR-ovih znanstvenika pokazala su i da neki pigmenti koji se koriste za tetovaže mogu migrirati s mjesta tetovaže u limfne čvorove koji su dio limfnog sustava čija je uloga da filtrira uzročnike bolesti. Zanimljivo je i da je poznati nogometaš Frederik Ljungberg zbog toga imao vrlo ozbiljne i teške alergijske reakcije na svoje tetovaže te mu je čak morala biti uklonjena štitnjača.
Gomila metala koji izazivaju alergije
Da stvar bude još gora, proizvođači tih boja nisu obavezni na njih stavljati popise sastojaka. Tako i Američka agencija za hranu i lijekove potvrđuje da ne može zahtijevati da na bojama za tetovaže budu navedene vidljive liste s popisom sastojaka jer se to smatra poslovnom tajnom proizvođača. Drugim riječima, te boje mogu sadržavati i sadrže sve moguće vrste kemikalija, uključujući i one koje su poznate kao mutagene (sposobne su izazvati mutacije gena), teratogene (mogu uzrokovati malformacije ploda) i kancerogene ili koje sudjeluju u nekim biokemijskim reakcijama u tijelu, no da bi njihov utjecaj na organizam postao vidljiv, trebaju proći desetljeća.
Moderne boje sadrže azo bojila, ista ona koja se koriste u tekstilnoj industriji, tiskarstvu i lakovima za automobile...
Primjerice, alergijske reakcije često se javljaju zbog brojnih metala koji se dodaju u boje za tetovaže, a jedan od najčešćih uzročnika je nikal. No, bilo je i dosta slučajeva reakcija na živu prisutnu u živa (II) sulfidu koji se koristi kao crveni pigment (poznat kao cinober crvena), na kobaltno plavu i na kadmij sulfid koji se koristi kao žuti pigment. Otkriveno je da neke boje imaju visoku koncentraciju olova, neke sadrže litij, a plave su često prepune bakra. Osim tih alergijskih reakcija, još nije poznat njihov dugoročan učinak na zdravlje.
Deterdženti, plastika, naftni derivati...
Bez potpunog popisa sastojaka ne može se znati što se sve nalazi u boji za tetovažu, a da problem bude veći, svaka boja svakog proizvođača ima posve drugačije sastojke, kao što je pokazalo istraživanje koje je 2005. provedeno na Sveučilištu Northern Arizona. Već i noseće otopine za pigmente mogu sadržavati štetne tvari, kao što su denaturirani alkohol, metanol, antifriz, deterdženti, formaldehid i druge visokotoksične aldehide.
Danas se u tetovažama koristi široka lepeza boja i pigmenata, od neorganskih materijala kao što su titan dioksid i željezni oksidi pa sve do azo boja, kvinolin žute (E104), ftalocijanina i naftnih derivata. Trenutačno je vrlo popularan sastojak boja za tetovažu ABS plastika (akrilonitril-butadien stirel) jer boje u tetovažama čini sjajnim.
Neki od pigmenata na bazi plastike čak i svijetle u mraku ili pod UV svjetlom, a to je moguće zato što su blago radioaktivni. Poznato je da tetovaže izrađene tim bojama mogu uzrokovati tešku osjetljivost na svjetlost, naročito sunčevu, a neki od njih se polimeriziraju, odnosno ispod kože se njihove čestice pretvaraju u krutu tvar. A što sve još čine našem organizmu, možemo samo zamišljati.
Čim primijetite reakciju, otiđite dermatologu
Ako se pojavi bilo kakva neželjena reakcija, obavezno se treba javiti na pregled dermatologu, a u međuvremenu se na problematičnu zonu može nanijeti protuupalna krema. Od pomoći mogu biti i oblozi s vodenom otopinom na bazi kamfora te bakar i cink sulfata (koju vam mogu prirediti u ljekarni). U otopinu treba namočiti čistu gazu, zatim je ocijediti i staviti na oštećenu ili nadraženu kožu: takvi oblozi ublažuju neugodne simptome i skraćuju vrijeme izlječenja. Ipak, najsigurnije i najjednostavnije rješenje je ne podleći trendu koji je, koliko god bio privlačan i lijep za oko, itekako opasan za zdravlje.