Kako bi se zaštitila djeca od mogućih štetnih posljedica korištenja društvenih mreža, često se predlaže zabrana društvenih mreža za mlade ili odgoda dobi u kojoj ih koriste. Jedan stručnjak ima još jedno rješenje: naučiti djecu kritičkom razmišljanju kako bi znala biti sigurna na internetu.
Nedostatak kritičkog razmišljanja može djecu učiniti ranjivom na dezinformacije, prijevare i druge opasnosti na internetu. U svojoj novoj knjizi „Poučavanje tinejdžera kritičkom razmišljanju”, dr. Maree Davies, stručnjakinja za obrazovanje i socijalne prakse na Sveučilištu u Aucklandu, objašnjava kako roditelji mogu djeci pružiti zaštitu od umjetne inteligencije, algoritama, lažnih vijesti i društvenih mreža.
- Kritičko razmišljanje je sposobnost pažljivog propitivanja, analiziranja i vrednovanja informacija ili djela prije nego što se odluči u što vjerovati ili što učiniti. Često uključuje razmatranje protuargumenata i vaganje dokaza kako bi se utvrdilo koja je tvrdnja ili argument najjači. To je ujedno i najvažnija stvar kojoj možemo naučiti djecu kako bismo ih zaštitili na društvenim mrežama i od online prijetnji općenito. Ako kritički razmišljate, onda kad vidite nešto na internetu, vaš um automatski pomisli: „Čekaj malo, je li tako? Možda bih trebao pronaći dodatne informacije. Je li to istina i vrijedi li baš za sve?” – kaže Davies. Ističe da je učiti tinejdžere da to rade (ali i mlađu djecu) o bilo čemu, ne samo o društvenim mrežama, bolje od zabrane istih.
Zabrane ne funkcioniraju
- Ako im zabranimo društvene mreže, nije kao da će se na svoj 18. rođendan probuditi i odjednom postati vrlo pametni u korištenju društvenih mreža i razumijevanju kako algoritmi funkcioniraju. Dakle, umjesto da svi viču na njih kako provode previše vremena pred ekranima, ključ je usađivanje samopouzdanja. Ako razumijete kako funkcioniraju različite platforme i algoritmi, bit ćete pametniji u njihovom korištenju. Mislim da to može u nekoj mjeri pomoći i kod anksioznosti. Ona se javlja zbog nedostatka kontrole, a ako znate kritičko razmišljanje, onda imate i alat za kontrolu – tvrdi Davies koja nudi i jednostavne primjere kako u praksi potaknuti znatiželju i kritičko mišljenje kod djece.
- Možete reći nešto poput: „Upravo sam pročitao to i to u vijestima. Zvuči nevjerojatno, idemo pokušati saznati više.” Tako dajete primjer i modelirate ponašanje saznavanja više informacija, pretraživanja drugih izvora, znatiželje i zainteresiranosti za svijet. Jako je važno da roditelji koriste „mi” i kažu „Idemo to zajedno provjeriti.” Dobro je i da priznaju da je svima nama teško. Svi smo žrtve algoritama. Dakle, zajedno smo u tome. Važno je da se djeca ne osjećaju usamljeno – ističe Davies.
Naučite ih promijeniti mišljenje i razgovarati
Promjena mišljenja u svjetlu dokaza je vrlo, vrlo važna, smatra stručnjakinja te potiče roditelje da uvijek modeliraju ponašanje koje žele.
- Primjerice, ako govorite o biciklističkim stazama, rekli biste nešto poput: „Prije sam mislio da ne želim biciklističku stazu u toj ulici jer onda tamo ne mogu parkirati, ali zapravo sam promijenio mišljenje. Sada shvaćam da je to fantastično jer znači da se biciklistička staza spaja s onima iz drugih ulica i vidim da je mnogo ljudi koristi” – daje primjer Davies, te dodaje da je jako važno djecu učiti razgovarati.
- Često se od tinejdžera traži da govore u školi, vezano uz zadatke. No, da bi imali bogate razgovore, bilo online ili licem u lice, potrebno ih je naučiti vještinama postavljanja pitanja na visokoj razini. U suprotnom, skloni su korištenju preemotivnog jezika ili jednostavno improviziraju. Jedna od najboljih vještina koju svatko može steći jest jednostavno reći: „Možete li mi dati primjer toga?”. Tada sugovornik mora dublje razmisliti da bi dao primjer i dodatno opravdao svoje mišljenje – pojašnjava Davies.
„Iskoristi ili izgubi”
Stručnjakinja ističe da su rane tinejdžerske godine vrijeme kada se vještine razvijaju po principu „iskoristi ili izgubi”.
- Oko 11. godine za djevojčice i 12. za dječake, dolazi do neuroloških promjena. Siva tvar u našem mozgu u ranoj tinejdžerskoj dobi zapravo je najgušća u našem životu. Dakle, ako dosljedno ponavljate aktivnosti, primjerice da učite tenis i svaki dan ste na terenu, veze će se ojačati. Ako nikada nešto ne učinite, nećete razviti te veze. Veze se doslovno prekidaju ako ih ne koristimo, ali se trajno učvršćuju ako ih koristimo – pojašnjava Davies.
Zaštitite ih redovitim brbljanjem s njima
Još jedan važan korak za zaštitu djece od online prijetnji je nešto vrlo jednostavno, ali ipak to mnogi roditelji preskaču. Davies ističe da je dijeljenje priča i iskustava ključno.
- Razumljivo je da su roditelji zauzeti, ali ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno pronaći vremena i samo sjediti i razgovarati s tinejdžerima. Neka vas ne obeshrabri zalupljivanje vratima. Takvo ponašanje apsolutno je tipično. Odguruju vas, ali zapravo traže bliskost. Možda izgledaju kao odrasli i odijevaju se kao odrasli, ali nisu. Oni su tinejdžeri i žele vaše vrijeme. Kad osjete da imate takav odnos s njima, puno je vjerojatnije da će vam se obratiti ako se zateknu u problemima u virtualnom svijetu – poručuje Davies.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....