Kad je 2008. preko tvrtke u kojoj radi otišla na redoviti sistematski pregled, Tea Ščetarić Jasek (44) saznala je da s njezinom štitnjačom nešto nije u redu. Iako su joj nalazi hormona bili uredni, liječnici se činilo da ima zadebljanje na vratu pa joj je predložila da doplati dodatnu analizu anti-TPO. Nalaz je pokazao da su antitijela bila na 366,6, a dopušteno je do 50.
- S time sam otišla svojoj liječnici rekavši joj kako je na sistematskom utvrđeno da imam kroničnu upalu štitnjače, no ona je rekla da ćemo kontrolirati. I tako sam otada jednom godišnje vadila hormone štitnjače, ali ne i antitijela - priča Tea, kojoj se stanje naglo pogoršalo 2013. godine zbog niza stresnih situacija na poslu.
Otišla je svojoj liječnici obiteljske medicine i požalila se da nije dobro, da je kronično umorna, da pada s nogu i deblja se, iako je cijeli život bila mršava. Najgore od svega, rekla joj je, bilo je to što je stalno imala osjećaj da joj se sve u grlu steže, kao da guta knedle. Iako svoju liječnicu ne želi okrivljavati ni za što, smatra da je tada nije shvatila dovoljno ozbiljno. - Rekla mi je neka se počnem zdravo hraniti i jesti ribu, neka idem na jogu, šećem... Čak je rekla da će netko nju prozivati zašto me šalje svakih šest mjeseci na vađenje hormona, iako je i nalaz hormona tada već bio loš. Uglavnom, nije poduzela ništa i, moram priznati, to me jako povrijedilo jer nikada nisam bila sklona ići doktoru zbog svake sitnice i to je bilo prvi put da sam stvarno imala zdravstveni problem - kaže Tea.
Dijagnoza i trudnoća
Najveća je ironija što je ginekolog, kojem je otišla krajem godine, par mjeseci kasnije, jer je planirala trudnoću, čim ju je vidio, shvatio da ima ozbiljan problem sa štitnjačom. - Primio me za ruku i rekao: "Dijete drago, pa ti imaš gušu, vidi ti se na vratu, daj to prvo riješi". Pitao me jesam li vadila antitijela, jesam li bila na ultrazvuku, pregledala funkciju štitnjače, a onda me pitao i kako to nije primijetila moja liječnica obiteljske medicine. Nakon toga sam od svoje liječnice zatražila uputnicu za antitijela i hormone, otišla u bolnicu napraviti pretrage i kad sam se vratila k njoj s nalazima, tek tada se zabrinula. Stavila me na ultrazvuk i odmah utvrdila da je riječ o Hashimotu - prisjeća se Tea, kojoj je taj pregled donio još jedno iznenađenje.
Naime, doktorica je odlučila napraviti i ultrazvuk trbuha i tada joj je otkrila da je trudna. Tada se moja liječnica malo uspaničila i uputila me svojoj prijateljici endokrinologinji jer, kad je štitnjača upaljena u trudnoći i kad su hormoni jako visoki, može doći do oštećenja ploda. Budući da su hormoni štitnjače ključni za razvoj mozga i živčanog sustava fetusa, osobito u prvom tromjesečju, važno je da razina hormona tijekom trudnoće bude dobro regulirana. Tako smo odmah pristupili liječenju levotiroksinom i, hvala Bogu, za mjesec dana hormon mi je već pao na 2,5 - priča Tea, koja je uz terapiju uspješno iznijela trudnoću i rodila zdravo dijete, svog Andriju koji danas ima 11 godina.
Vrtlog stresa i emocija
Štitnjača je, kaže Tea, jako zeznuta žlijezda i ako je netko emocionalno preosjetljiv, to ga sve ubije. - Ja sam oduvijek bila jako emotivna, ali s tom bolešću to se samo još više potenciralo. Neke situacije te guše, umaraju. Najgori je taj umor. Svi govore da bi žene morale šetati, vježbati, ali žene idu na posao, imaju djecu, imaju obaveze i teško nađu vrijeme za sebe. Evo, ja sam tek prije tri mjeseca krenula na jogu i rekla sam sebi da će ta dva sata tjedno biti vrijeme za mene. Tamo nam trenerica kaže da sve izbacimo iz glave, da ne razmišljamo o tome gdje su djeca, što će biti sutra za ručak, nego da se koncentriramo na sebe i razmišljamo o sebi. Moram priznati da to stvarno pomaže da se smiriš i opustiš, ali i za tjelesnu formu - zadovoljna je Tea, koja je zbog štitnjače imala još jedan problem, a to je promuklost, no i tu je doživjela nerazumijevanje pa joj je tako otorinolaringologinja u bolnici u Koprivnici rekla da joj se kosa diže na glavi kad joj netko kaže da je promukao zbog štitnjače.
- Ali žene zaista jesu promukle zbog toga i to nije glupost, no liječnici to nedovoljno prepoznaju i ne pridaju tome važnost - tvrdi Tea, koja sada već dosta zna o svojoj autoimunoj bolesti zbog koje njezin organizam prepoznaje štitnjaču kao strano tijelo.
Psihološka podrška
Ono što je jako važno kod bolesti štitnjače je, kako naglašava Tea, da se naučiš nositi sa stresom. Kad se nešto dogodi, treba biti dovoljno koncentriran i reći si da nije smak svijeta, da uvijek postoji rješenje. - Ali to je jako teško, pogotovo nama ženama koje smo sklone same sebi stvarati dodatne probleme i obaveze. Samo treba razmišljati pozitivno jer su bolesti štitnjače jako povezane s emocijama i psihičkim stanjem. Osobe s bolestima štitnjače često se suočavaju s umorom, promjenama raspoloženja, razdražljivošću, tjeskobom, depresijom te poteškoćama s koncentracijom. Ovi simptomi mogu biti pogrešno shvaćeni kao lijenost, pretjerana osjetljivost ili nedostatak interesa, što dodatno opterećuje oboljelu osobu. Upravo je zato važno da obitelj razumije kako su takve promjene posljedica bolesti, a ne osobnog izbora. Ja sam, na primjer, na trajnoj terapiji i lijek mi pomaže dok se ne dogodi neki stres. Onda imam emocionalne reakcije, stanje se pogorša, to te silno umori... Teško je objasniti taj silni psihički umor. Znala sam reći svom suprugu: "Ti radiš na poslu fizički i kad se naspavaš, tvoje tijelo će se odmoriti, ali kad si psihički umoran, to je problem". Treba se posložiti u glavi i naći vremena za sebe jer puno je toga i u našoj psihi - ističe Tea, koju smo pitali ne bi li bilo logično da s obzirom na taj psihološki karakter bolesti oboljeli dobiju i psihološku podršku.
- Da, bilo bi normalno, ali baš smo o tome razgovarali u udruzi i jedna gospođa je lijepo rekla: "Žene drage, mi se sve žalimo da nas nisu poslali psihologu, a nismo to nikada ni tražile". Danas su takva vremena da sve morate sami tražiti – kaže.
Prenosi se s majke na kćer
Hashimoto je inače nasljedan po ženskoj liniji pa je tako i Teina mama imala problema sa štitnjačom, ali ipak mnogo manjih nego ona. - Mama je s godinama prestala piti levotiroksin jer su joj nalazi bili u redu. A možda je stvar u tome da se s godinama jednostavno prestala toliko brinuti oko svega i misliti da sve mora napraviti savršeno i odmah. Meni su rekli da ću morati uzimati terapiju do kraja života, no srećom nemam od nje nikakvih nuspojava pa nije tako strašno - kaže Tea, koja svima koji dobiju dijagnozu bolesti štitnjače preporučuje da se drže propisane terapije.
- Ja nisam za neka alternativna liječenja. Postoje endokrinolozi, nuklearci, dijabetolozi, nutricionisti... Ti ljudi su se školovali i educirali cijeli život da nam pomognu i mislim da trebamo imati povjerenja u njih – zaključuje.
Udruga oboljelih
Tea ima veliku podršku obitelji, ali i u Udruzi za bolesti štitnjače. Kad je dobila dijagnozu, sama je, kaže, potražila udrugu i s njom stupila u kontakt. Razgovori s drugim članicama puno joj znače.
- Sve mi imamo svoja iskustva, ali razgovor jako puno pomaže. Bilo bi super kad bi bilo mogućnosti da se, primjerice, svaka dva mjeseca održi neka psihološka radionica na kojoj bi žene mogle interaktivno sudjelovati - kaže Tea koja razmišlja o tome da pokrene udrugu za bolesti štitnjače i u Križevcima. U međuvremenu, osim joge s kojom je nedavno započela, često hoda po šumi i planinari.
- Najmlađi sin i ja često nedjeljom odemo na izlet s planinarskim društvom. Izazovno je i teško, ali je zaista poseban osjećaj kad se uspiješ popeti na vrh. To pomaže protiv stresa i da stvari staviš u drugu perspektivu - priča naša sugovornica koja se, kako se čini, cijeli život bori sa stresom, što je možda i bio okidač za Hashimoto.
- Prvo dijete rodila sam s 20 godina, drugo s 22, zaposlila se s 23, krenula studirati s 29, s 33 opet rodila, s 34 diplomirala. Radila sam, pa trčala na predavanja, cijele noći pisala seminare, radila projekte, brinula se o djeci.... Možda mi je sve to bilo previše, a da toga nisam bila ni svjesna. Možda je mom organizmu sve to bilo prenaporno, a tome je vjerojatno kumovala i ta moja emocionalna osjetljivost koja me prati odmalena - kaže Tea, napominjući da mi ljudi, a osobito žene, ne slušamo dovoljno svoje tijelo. Ona ga je odsad odlučila više slušati, odvojiti više vremena za sebe i nametati si manje ubojit tempo, a to bi preporučila svim ženama, imale bolesnu štitnjaču ili ne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....