„Kad pomislim da ga ostavim, osjećam se kao da gubim nešto najvažnije u životu. Povrijedio me toliko puta da to više ne mogu ni nabrojati.. A onda se promijeni, postane nježan, kaže da me voli i ja ponovno povjerujem da možemo uspjeti.“
Zamislite ženu koja izgovara ove riječi. Umorna je od veze koja joj oduzima mir, ali pomisao na prekid boli gotovo jednako kao i ostanak. Nakon svađa preispituje razgovore, traži objašnjenja i pita se je li mogla postupiti drukčije. A onda stigne poruka, isprika ili zagrljaj. Partner ponovno postaje nježan, napetost popušta i vraća se nada da se stvari ipak mogu promijeniti.
„Ako me toliko boli, kako je moguće da ga toliko volim?“ Ovo je ilustrativan primjer i ne opisuje konkretan slučaj, već prikazuje iskustvo koje se može javiti u vezi obilježenoj emocionalnim povređivanjem.
Teško mi je, a ipak ostajem u toksičnom odnosu
Izvana se može činiti jednostavnim pitati zašto netko ostaje uz osobu uz koju se više ne osjeća dobro. Odgovor je često mnogo složeniji. Iako je navedeni primjer prikazan kroz iskustvo žene, traumatska emocionalna vezanost može se itekako razviti i kod muškaraca koji se nalaze u odnosima obilježenima zlostavljanjem, manipulacijom ili emocionalnim povređivanjem. I muškarci mogu teško napuštati takve odnose, osjećati sram zbog onoga što proživljavaju ili se nadati da će se partnerica promijeniti.
U svom radu susretala sam se i sa ženama i s muškarcima koji se teško odvajaju od odnosa koji ih povrjeđuju. Ta su mi iskustva pokazala koliko je složeno istodobno voljeti nekoga i osjećati da nas bliskost s tom osobom iscrpljuje. Zato mislim da nije dovoljno samo savjetovati nekome da ode, već prije svega razumjeti što ga zadržava, čega se boji i čemu se još nada.
Kada bol i bliskost postanu dio istog odnosa
Jedan od pojmova koji nam pomaže razumjeti zašto se teško odvojiti od osobe koja nas povređuje jest trauma bonding, odnosno traumatska emocionalna vezanost. Riječ je o snažnoj emocionalnoj povezanosti koja se može razviti u odnosima obilježenima zlostavljanjem, manipulacijom ili neravnotežom moći. Pritom znakovi emocionalnog zlostavljanja i drugih oblika nasilja ne moraju biti očiti od samog početka odnosa. Posebno je teško prepoznati što se događa kada se povređivanje izmjenjuje s nježnošću, pomirenjem i obećanjima da će se partner promijeniti. Osoba koja uzrokuje bol tako povremeno postaje i izvor utjehe, što odvajanje može učiniti posebno teškim.
Zbunjujuće je to što takav odnos ne donosi samo bol nego i trenutke zbog kojih želiš ostati. Drugim riječima, nakon svađe partner se može ispričati, pokazati nježnost i obećati da se to više neće ponoviti. Možda će nekoliko dana sve doista biti drukčije. Ponovno se smiješ, osjećaš bliskost i prepoznaješ osobu u koju si se zaljubila. Ne vidiš samo ono što se događa nego i ono čemu se nadaš, a to je da je teško razdoblje napokon iza vas.
U cijeloj je priči jako važno razlikovati traumatsku emocionalnu vezanost od uobičajenih teškoća u vezi. Sukobi i nesavršenosti sami po sebi ne znače da je veza štetna. Ključno je obratiti pozornost na to ponavlja li se ciklus povređivanja, pomirenja i novih obećanja, dok tvoj osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti postupno slabi. Upravo izmjena boli i nježnosti može dodatno učvrstiti emocionalnu vezanost. Kada ne znaš hoće li se partner povući, povrijediti te ili ti ponovno pokazati ljubav, trenuci bliskosti mogu postati posebno dragocjeni. Olakšanje koje osjećaš kada se partner ponovno približi može dodatno pojačati nadu da će se odnos promijeniti, čak i kada se isti bolni obrasci nastavljaju.
Zašto nakon boli i najmanja nježnost znači toliko mnogo?
Jedan od mehanizama koji može pridonijeti održavanju takve povezanosti jest takozvano povremeno potkrepljivanje. Taj pojam opisuje situaciju u kojoj se nagrada pojavljuje nepredvidivo. U partnerskoj vezi to može značiti da se pažnja i nježnost izmjenjuju s razdobljima odbacivanja, napetosti ili povređivanja. Kada se partner ponovno približi, možete početi pridavati iznimno veliku važnost trenucima njegove pažnje.
Nije riječ samo o tome da čekate da vas partner ponovno voli, već da napetost prestane, da ponovno osjetite bliskost i dobijete potvrdu da ono što imate nije izgubljeno. Nakon dana nesigurnosti jedna poruka može donijeti golemo olakšanje, a jedan zagrljaj ponovno probuditi nadu koju ste pokušavali napustiti.
Postupno se možete početi prilagođavati njegovu raspoloženju, pažljivo birati riječi i zanemarivati vlastite potrebe kako biste izbjegli novi sukob. Kada se nježnost vrati, možete osjetiti olakšanje i pomisliti da se sav vaš trud napokon isplatio. Možda samo pokušavate sačuvati bliskost s osobom koju volite i pronaći sigurnost u vezi u kojoj se bol i nježnost neprestano izmjenjuju. Ipak, takva nepredvidljivost može otežati odvajanje i održavati lažnu nadu da će se stvari napokon promijeniti.
Kada počnete osluškivati svaki njegov pokret
U vezi u kojoj ne znate kakvo vas raspoloženje čeka, možete postati izrazito usmjereni na partnerove reakcije. Primjećujete promjenu tona glasa, izraz lica ili tišinu koja traje malo dulje nego inače. Pokušavate predvidjeti što slijedi i pronaći način da spriječite novu svađu.
Takva stalna pripravnost može pridonijeti iscrpljenosti, problemima sa spavanjem i teškoćama s koncentracijom. Kada napetost napokon popusti, olakšanje može biti toliko snažno da ga zamijenite za osjećaj duboke povezanosti. Ponekad se iza misli „Nitko me ne može usrećiti kao on“ krije i nešto drugo: koliko vam znači olakšanje kada osoba uz koju ste bili napeti ponovno postane nježna. To ne znači da su vaši osjećaji nestvarni. Dugotrajna neizvjesnost može utjecati na način na koji doživljavate bliskost i sigurnost. Zato možete jasno vidjeti da vam veza šteti, a istodobno osjećati snažnu čežnju da joj se vratite.
„Ali on zna biti divan“ – i upravo je zato tako teško
Jedna od rečenica koje se mogu javiti u ovakvim vezama jest: „Ali nije uvijek takav.“ I to doista može biti tako – partner koji povređuje ne mora u svakom trenutku biti grub ili hladan. Može biti pažljiv, duhovit, nježan i sposoban za bliskost. Možda ste zajedno doživjeli trenutke koji su vam bili istinski lijepi i koje ne želite obezvrijediti.
Ne morate poricati te trenutke da biste priznali ono što vas boli, niti zaključiti da je sve bilo lažno kako biste prepoznali da veza nije dobra za vas. Važno je, međutim, uz lijepe uspomene sagledati i širu sliku. Pitanje nije samo kakav je partner kada je nježan nego i kako se ponaša kada ste povrijeđeni, kada kažete ne ili kada se ne slažete s njim. Lijepi trenuci ne poništavaju obrazac povređivanja, a obećanje o promjeni nije isto što i promjena koja se održava kroz vrijeme.
Kada više ne vjerujete vlastitom osjećaju
Ako partner umanjuje vašu bol, poriče ono što se dogodilo ili odgovornost za svoje postupke prebacuje na vas, s vremenom možete početi sumnjati u vlastitu procjenu. Pitate se pretjerujete li, jeste li preosjetljivi ili ste ga nečime izazvali. Možda sve manje govorite prijateljima i obitelji o problemima jer se bojite da vas neće razumjeti. Možda pred drugima branite partnera, dok u samoći pokušavate pomiriti ono što osjećate s onim što mislite da biste trebali osjećati.
Tako se možete postupno udaljiti ne samo od ljudi koji vam mogu pružiti podršku nego i od vlastitog unutarnjeg kompasa. Stoga je važan korak prema oporavku ponovno razmotriti i razumjeti vlastita opažanja. Ne morate odmah imati sve odgovore niti savršeno razumjeti svaku situaciju. Imate pravo priznati da vas nešto boli, zapitati se zašto se određeni obrazac ponavlja i potražiti pomoć. Odgovornost za zlostavljanje pripada osobi koja ga čini, a ne osobi koja ga trpi. Istodobno, osoba koja proživljava takav odnos ima odgovornost prema sebi, a to znači prepoznati štetne obrasce, potražiti podršku i, u skladu sa svojim mogućnostima i sigurnosnim okolnostima, poduzimati korake prema zaštiti sebe i promjeni situacije.
Zašto prekid ne znači da će bol odmah prestati
Izvana se može činiti da je odlazak jednostavna odluka: ako znate da vam veza šteti, zašto ne odete? No takvo pitanje zanemaruje emocionalne, praktične i sigurnosne okolnosti koje mogu otežati prekid.
Možda se bojite partnerove reakcije, financijski ovisite o njemu, imate djecu ili nemate sigurno mjesto na koje možete otići. Čak i kada su praktične prepreke rješive, emocionalna vezanost ne nestaje onoga trenutka kada odlučite prekinuti vezu.
Mogu se pojaviti praznina, tjeskoba i čežnja. Možete se prisjećati lijepih trenutaka, preispitivati svoju odluku ili poželjeti ponovno uspostaviti kontakt. Ako partner tada obeća promjenu, nada se može vratiti.
To ne znači da je vaša odluka bila pogrešna. To što vam netko nedostaje ne znači da je veza bila dobra za vas, kao što ni bol nakon prekida ne znači da se morate vratiti. Emocionalno odvajanje često traje dulje od samog prekida, a oporavak uključuje postupno vraćanje povjerenja u sebe, ponovno uspostavljanje vlastitih granica i izgradnju osjećaja sigurnosti.
Kako se početi oslobađati traumatske vezanosti? Evo što možete učiniti:
Iskreno, vjerujem da ne postoji univerzalna formula za prekid traumatske emocionalne vezanosti. Oporavak je proces u kojem postupno učite prepoznavati što vam se događa, što vam je potrebno i kako zaštititi sebe. Iako ne možete kontrolirati partnerovo ponašanje, možete početi prepoznavati obrasce koji vas povređuju i poduzimati korake prema većoj sigurnosti i dobrobiti.
- Sagledajte vezu u cjelini. Nemojte je procjenjivati samo prema najljepšim ili najtežim trenucima. Zapitajte se ponavlja li se ciklus povređivanja, isprike i obećanja te mijenja li se partnerovo ponašanje dugoročno.
- Osluškujte vlastite osjećaje. Kako se osjećate uz njega većinu vremena? Možete li izraziti neslaganje, postaviti granicu ili reći ne bez straha od posljedica? Ta vam pitanja mogu pomoći da jasnije sagledate što proživljavate i prepoznate što vam je potrebno.
- Preuzmite aktivnu ulogu u vlastitom oporavku. To ne znači da ste odgovorni za partnerovo zlostavljanje niti da morate sve riješiti sami. Znači da, u skladu sa svojim mogućnostima i okolnostima, možete početi donositi odluke koje štite vaše dostojanstvo, emocionalno zdravlje i sigurnost. Prvi korak može biti razgovor s osobom od povjerenja, bilježenje situacija koje vas povređuju ili traženje stručne pomoći.
- Nemojte ostati sami. Razgovor s osobom od povjerenja ili psihoterapeutom može vam pomoći da situaciju sagledate iz druge perspektive i smanjite osjećaj izoliranosti. Ne morate čekati da situacija postane neizdrživa kako biste potražili podršku.
- Stavite sigurnost na prvo mjesto. Ako su prisutni nasilje, prijetnje ili uhođenje, plan odlaska prilagodite svojim okolnostima. Ako je moguće, potražite podršku stručnih službi ili organizacija koje rade sa žrtvama nasilja. Nagli prekid kontakta nije uvijek najsigurnije rješenje. Ako ste u neposrednoj opasnosti, obratite se hitnim službama.
- Odustanite od samookrivljavanja. Umjesto da se pitate zašto niste ranije otišli, pokušajte razumjeti što vas je zadržavalo i što vam je tada bilo potrebno. Preuzeti odgovornost za vlastite sljedeće korake nije isto što i preuzeti krivnju za ono što vam je netko učinio. Sram ne pomaže oporavku; razumijevanje vlastitog iskustva može vam pomoći da napravite sljedeći korak.
Naučite razlikovati ljubav od emocionalne vezanosti
Prepoznati da ste snažno emocionalno vezani uz osobu koja vas povređuje važan je korak, ali osjećaji ne nestaju samim razumijevanjem onoga što se događa. Možete i dalje voljeti partnera, nadati se promjeni i osjećati snažnu potrebu za njegovom blizinom, čak i kada znate da vam taj odnos šteti.
Važan trenutak može biti kada si dopustite izgovoriti: „Mogu ga voljeti i istodobno znati da ova veza nije dobra za mene.“ Te dvije spoznaje mogu postojati istodobno, a da zbog toga ne morate sumnjati u svoje osjećaje ili vlastitu procjenu odnosa.
Oporavak od traumatske vezanosti uključuje postupno osvještavanje vlastitih potreba, uspostavljanje granica i ponovno stjecanje povjerenja u vlastitu procjenu. Možda će vam trebati vremena da se odreknete nade da će se partner promijeniti ili prihvatite da ljubav, koliko god snažna bila, sama po sebi nije dovoljna za zdrav odnos. Zdrav odnos ne znači da nema nesuglasica ili teških trenutaka. Znači da se i tijekom njih osjećate sigurno, da se vaše granice poštuju, da obje osobe preuzimaju odgovornost za svoje postupke i da ne morate trpjeti povređivanje ili neprestano zanemarivati vlastite potrebe kako biste sačuvali bliskost.
Traumatska emocionalna vezanost može biti snažna, ali ne mora određivati vašu budućnost. Uz podršku i bolje razumijevanje vlastitih iskustava moguće je postupno ponovno izgraditi povjerenje u sebe i razvijati odnose u kojima se osjećate sigurno, prihvaćeno i poštovano. Jer ljubav ne bi trebala značiti da morate trpjeti da biste nekoga zadržali.
Mirella Rasic Paolini, hipnoterapeutkinja s licencom za djelatnosti hipnoterapije i educirana praktičarka u području mentalnog zdravlja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....