Je li ljubomora znak da je nekome stvarno stalo ili je riječ o problemu koji dugoročno može uništiti odnos? Moja prijateljica je u vezi s ljubomornim muškarcem kojeg brani time da ju on samo jako voli i brine se za nju, no zbog tog muškarca se sve više udaljava od svoje obitelji i nas, prijatelja. Primjećujem na njemu da je strašno ljubomoran, a i ona se potpuno promijenila. Ako je u pitanju ljubomora, mogu li joj ikako pomoći? Toliko se piše o femicidu u posljednje vrijeme da me je iskreno strah da je ovo samo uvod u neku tragediju.
Zabrinuta čitateljica
Odgovara Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu, PetraLoveFormula
Draga čitateljice,
divno je što se toliko brinete za prijateljicu. I s razlogom. Zato kratko i jasno: ljubomora nije ljubav. Iako se često pokušava prikazati kao dokaz privrženosti, istina je upravo suprotna.
Ljubomora je slabost. Ljubomora je nesigurnost. Ljubomora je manjak samopouzdanja. Ljubomora je strah od gubitka. Ljubomora je potreba za kontrolom. Ljubomora je nemogućnost regulacije vlastitih emocija.
Osoba koja je sigurna u sebe, u svoju vrijednost i u odnos u kojem se nalazi, nema potrebu kontrolirati, provjeravati, ispitivati, ograničavati partnera i sumnjati u njega. Sigurnost ne traži dokaze. Za razliku od nesigurnosti, koja ih stalno traži.
Strah da nismo dovoljni
Danas živimo u vremenu u kojem se nesigurnost masovno proizvodi. Online dopisivanje, komentiranje iza skrivenih, lažnih profila, aplikacije za upoznavanje, društvene mreže i virtualni kontakti zamijenili su stvarne odnose. Ljudi se manje druže, manje razgovaraju uživo, manje su u kontaktu sa sobom i drugima. U takvom okruženju rastu osjećaji zamjenjivosti, uspoređivanja i straha da nismo dovoljni. A prividna ideja konkurencije sveopće dostupnosti u virtualnom svijetu sve je izraženija.
Upravo tu se ukorjenjuje ljubomora. Ne kao znak ljubavi, već kao odgovor na unutarnju prazninu i nesigurnost. Rečenice poput "malo ljubomore je zdravo" ili "ako nije ljubomoran, znači da mu nije stalo" samo su pokušaji normalizacije problema. Ponavljam: pokušaji. I tako po onoj staroj narodnoj: laž koja se ponovi 50 puta postaje istina. To je davanje alibija nečijoj nesigurnosti. Time ne gradimo odnos, nego ga polako nagrizamo i stvaramo suovisnost u obrascu žrtve i zlostavljača, s psihološkim mehanizmima vrlo sličnima stockholmskom sindromu. Ljubomorna osoba ne pati sama, pati i osoba koja s njom živi. Život s ljubomorom znači stalno objašnjavanje, opravdavanje, prilagođavanje i sužavanje vlastitog prostora. Dugoročno, to guši odnos i uništava emocionalnu bliskost.
Unutarnji problem
Iz mog profesionalnog iskustva rada s ljubomornim osobama, mogu reći sljedeće: razgovori, edukacije, vježbe i rad na povjerenju donekle pomažu, ali često ostaju na razini razuma. I nisu to promjene koje su doista konkretne i trajne. Prava promjena događa se tek kada dođemo do uzroka.
Hipnoterapija omogućuje upravo to, dolazak do korijena problema. Do djetinjstva. Do straha od napuštanja, osjećaja da nismo dovoljno voljeni, viđeni ili prihvaćeni. Premalo topline, premalo sigurnosti, emocionalno hladno ili strogo roditeljstvo često su temelj na kojem kasnije nastaje ljubomora koju osoba unosi u vezu - iz strahova i nesigurnosti.
Kada osoba to osvijesti na dubinskoj razini, prestaje se boriti s partnerom i počinje se baviti sobom. Tada ljubomora gubi snagu. Jer ljubomora nije problem odnosa, ona je unutarnji problem koji se samo projicira na odnos. A ono što dolazi iznutra, iznutra se i rješava.
Kako prepoznati ljubomoru prije nego što uništi odnos ili samopouzdanje osobe na koju se projicira? Ona se gotovo uvijek pojavljuje postupno, tiho i pod krinkom brige. Upravo zato je toliko opasna. Jedan od prvih znakova ljubomore nije zabrana, već ispitivanje. "S kim si bila?", "Zašto mu baš ti pišeš?", "Zašto si se tako obukla?", ta pitanja često zvuče bezazleno, ali njihov ton i učestalost otkrivaju bit: ne radi se o interesu, nego o potrebi za kontrolom.
Sljedeći korak je sumnja bez realnog povoda. Partner počinje čitati značenja ondje gdje ih nema, povezivati nepovezivo, tražiti skrivene motive u svakom ponašanju. Osoba na koju se ljubomora projicira s vremenom se počinje opravdavati i kada nema zašto.
Tu se događa opasan prijelaz: ljubomora se seli iz problema jedne osobe u problem cijelog odnosa. Vrlo čest znak je i umanjivanje. Ljubomorna osoba, svjesno ili nesvjesno, pokušava sniziti partnerovo samopouzdanje: komentarima o izgledu, ironijom, uspoređivanjem s drugima, pasivno-agresivnim opaskama... Cilj nije nužno povrijediti, već zadržati kontrolu kroz osjećaj manje vrijednosti druge osobe.
Još jedan jasan signal je izolacija. "Ne volim tvoje prijatelje", "Tvoja obitelj se previše miješa", "Bolje nam je kad smo sami".
Osoba koja je objekt ljubomore postupno se povlači iz svog društvenog života kako bi izbjegla konflikte. Time gubi vanjske izvore potvrde i oslonca, a odnos postaje jedino emocionalno uporište, što dodatno pojačava neravnotežu moći.
Kako do rješenja?
Važno je naglasiti da ljubomora gotovo nikada nema veze s ponašanjem osobe na koju se projicira. Ona govori isključivo o unutarnjem svijetu osobe koja je osjeća. U svojoj praksi vidim isto iznova: ljubomorne osobe ne pate zato što je partner nepouzdan, nego zato što je njihov unutarnji osjećaj sigurnosti krhak. Njihov najveći strah nije izdaja, nego napuštanje.
Zato je ključno reagirati na vrijeme. Ne opravdavati se. Ne umanjivati. Ne normalizirati. Ne davati podršku tuđoj slabosti. Ljubomora se mora rješavati, korigirati. Jer osoba koja dugo živi pod projekcijom tuđe ljubomore s vremenom počinje sumnjati u sebe, gubi spontanost, slobodu i povjerenje u vlastiti osjećaj ispravnog.
Ljubomora ne uništava samo odnose, ona uništava identitet! Upravo zato u rješavanju ljubomore nije dovoljno raditi samo na komunikaciji i povjerenju. Potrebno je ići dublje - do samog izvora straha. Hipnoterapija tu ima iznimno snažan učinak jer omogućuje pristup iskustvima i emocionalnim zapisima koji su nastali puno prije partnerskog odnosa. Najčešće u djetinjstvu. Kada se taj uzrok osvijesti i razriješi, ljubomora prestaje biti potreba. A odnos konačno dobiva prostor za slobodu, zrelost i stvarnu bliskost.
Petru Pinjuh možete pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i TikTok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....