Piše: Goranka Jelinčić
Iskustvo lažiranja orgazma tijekom seksa je nešto s čim se može povezati većina žena. Zapravo, u jednoj od najpoznatijih epizoda Seinfelda svih vremena, 'The Mango', Elaine priznaje da je glumila orgazam kad su ona i Jerry imali spolni odnos. Ova nagrađivana epizoda, gledana na 29% svih američkih televizija, očito je odjeknula milijunima žena. Više od 20 godina kasnije, sa svim promjenama koje su se dogodile u prihvaćanju ženske seksualnosti u društvu, je li lažni orgazam još uvijek uobičajen među ženama?
Stavljeno na test
Prema psiholozima Claire Salisbury i Williamu Fisheru, čini se da je odgovor "da". Pokazalo se da većina žena (70%) ne doživi orgazam tijekom odnosa, u usporedbi s velikom većinom muškaraca (90%) koji to dožive Očigledno je potrebno da žene (i njihovi partneri) shvate čarobnu formulu za poticanje žene na orgazam tijekom muško-ženskog odnosa.
Ova situacija predstavlja dilemu za prosječne žene, opet, posebno za mlađe žene. Romantični prikazi heteroseksualnih odnosa dosljedno ističu važnost muškarca i žene koji imaju orgazam ne samo tijekom iste interakcije, već i gotovo u isto vrijeme. Doista, što prije žena može završiti, to je bolje za sve zainteresirane. Kao što se danas prikazuje u popularnim emisijama, poput "Skandala", muško-ženske seksualne scene rezultiraju gotovo trenutnim orgazmom za oba partnera, unatoč nedostatku predigre ili čak uklanjanju puno odjeće. Izložena ovim prikazima, žena koja orgazam ne doživi tako lako, ili čak uopće, može osjećati da nema drugog izbora nego odglumiti ga.
Prikazi žena u medijima mogli bi doprinijeti vjerojatnosti da žene lažiraju orgazam, ali Salisbury i Fisher odlučili su to pitanje staviti na test. Istraživači su osnovali male fokusne grupe obrazovanih žena i zamolili ih da razgovaraju o svojim uvjerenjima i iskustvima u vezi s nedostatkom ženskog orgazma. U grupi je bilo maksimalno pet sudionika, pa je svaki član imao priliku zastupati svoje stavove.
Metoda fokusne skupine daje veliku količinu kvalitativnih podataka koji nisu tako lako podvrgnuti statističkoj analizi kao ankete ili čak strukturirani intervjui. Posao Salisburyja i Fishera bio je snimiti doslovne snimke sesija.
Ovo je 6 istaknutih tema koje su identificirali među odgovorima žena, zajedno s objašnjenjima svake od njih:
1. Žene su odgovorne za psihološku pripremu za orgazam. Prema članovima fokus grupe, muškarci su odgovorni za fizičku stimulaciju, ali žene trebaju postići orgazam. Pitanje je je li bolje nositi fizički ili psihološki teret. Međutim, budući da je njihova odgovornost da dođu u ispravan mentalni okvir (usredotočena pažnja, prijemčiva na muškarčeve postupke), ako žene ne postignu orgazam, to se može smatrati nedostatkom emocionalne predanosti.
2. Ženski orgazam nije potreban da bi žena bila seksualno zadovoljna tijekom seksa. Da bi seksualni susret muškarca i žene završio "uspješno", tako su sudionici mislili, samo muškarac treba postići orgazam. To je "bonus" ako to učini i žena. Prema jednom sudioniku, „Orgazam bi bio šlag na torti“
3. Žene trebaju pojačati muški ego tijekom seksa. Paradoksalno, iako bi orgazam očito bio ugodan za ženu, ovi sudionici vjerovali su da muškarac ima više koristi od postizanja vrhunca tijekom seksa nego ona sama. Ako žena nema orgazam, povrijeđen je ego njezinog muškog partnera. Žene se, umjesto da se usredotoče na vlastiti užitak, pitaju hoće li uspjeti zadovoljiti svoje partnere pokazujući "pravi" odgovor. Kao što je jedna žena izjavila: "Ponekad morate [lažirati orgazam] jer ćete partnera uznemiriti."
4. Žene pretpostavljaju da ih muškarac osuđuje, ali rijetko prenose tu zabrinutost. Previše posramljene ili nesigurne u sebe, žene izbjegavaju davati do znanja svojim muškim partnerima da je "propao". Zanimljivo je da su muškarci iz vlastitih fokus grupa izvijestili da im je komunikacija o seksualnom iskustvu važna, iako samo u stalnim (nasuprot povremenim) vezama. Žene se tada mogu iznenaditi kad saznaju da je muškarac do kojeg im je stalo također stalo do njihovog seksualnog zadovoljstva.
5. Žene više cijene muškarčevo zadovoljstvo nego svoje. Budući da ne žele modrice na partnerovom egu, ženama je zabranjeno da djeluju prema vlastitim željama kako bi ih se stimuliralo na orgazam na druge načine osim odnosa. To možemo vidjeti kao funkciju njihove dobi i relativnog neiskustva, ali barem za žene u ovom uzorku dodiplomskih studija čini se da zahtjev za praćenjem seksualnog odnosa s ručnom stimulacijom može biti "poguban za čovjekovo samopoštovanje".
6. Prihvatljivije je lažirati orgazam u slučajnom susretu. Žene, poput muškaraca, cijene komunikaciju o seksualnosti u predanoj i ležernoj vezi. Glumljenje orgazma, vjerovali su, nije prihvatljivo u predanoj vezi. Međutim, ženama je još uvijek teško prenijeti svoju zabrinutost svojim bliskim muškim partnerima.
Žene se više brinu zbog toga da se partneri osjećaju neadekvatno, nego zbog vlastitog seksualnog zadovoljstva.
Ironično, kad bi muškarci shvatili da žene na orgazam gledaju kao na šlag na torti, a ne na samoj torti, to bi skinulo pritisak s njih i, u konačnici, s njihovih partnerica. Kao rezultat toga, oba bi partnera mogla postati pažljivija i prisutnija u trenutku, umjesto da se odmjeravaju očekivanjima i strahovima.
Drugi izvor ironije u muško-ženskim seksualnim interakcijama je vjerovanje žene da je njezin partner neće htjeti stimulirati na orgazam. Muškarci iz uzorka Salisburyja i Fishera izjavili su da su bili "uključeni" kad su im bili partneri, bez obzira na to kako su se njihovi partneri uzbuđivali do vrhunca.
Ukratko, žena se pretvara da ima orgazam kako bi sačuvala osjećaje svog partnera i, vrlo vjerojatno, vezu. Međutim, studija sugerira da put do očuvanja osjećaja oba partnera i veze ne leži u lažiranju već u uspostavljanju iskrene i otvorene komunikacije. S obzirom na dodana značenja koja pripisujemo seksualnosti, takva komunikacija može biti teška, ali dugoročno će promicati trajno emocionalno kao i seksualno ispunjenje.