‘Spavam s mužem iz dužnosti, volim ga, ali nemam želje i mrzim samu sebe. Što da radim?‘

Imam 58 godina i moram to napokon izgovoriti bez uljepšavanja: spavam s mužem iz dužnosti. I mrzim samu sebe zbog toga. Nije da ga ne volim. Nije da mi je odbojan. Ali u meni nema želje. Nema topline. Nema „da“. Samo ono: ajde, da bude mir u kući. I onda se poslije osjećam loše, prazno i ljuto na njega, ali u zadnje vrijeme se najviše ljutim na sebe. Uvjerena sam da se muškarca mora držati zadovoljnim jer inače ode prvoj koja će mu dati. I ja sam to progutala kao istinu, ali tijelo mi govori dosta. Što da radim kad želim sačuvati brak, ali više ne želim tjerati samu sebe?

• Umorna

Draga Umorna,

Prvo i najvažnije: s vama nije ništa pogrešno. Drugo: mržnja prema sebi je logična posljedica jer ste godinama radili nešto što izgleda ‘normalno‘, ali vaše tijelo i podsvjesni um to doživljavaju kao izdaju. Vi imate 58 godina i vaše generacije su odrastale uz „savjete“ koji su se u vašoj mladosti prodavali kao mudrost, a danas se jasno vidi koliko su bili skupi. U njima je žena često bila projekt/usluga: "pazi ga, njeguj ga, dobro kuhaj i ne zaboravi na redovit seks", kao da je to servis, a ne odnos.

U drugim verzijama poruka je bila još grublja: seks je alat da se muškarca zadrži, činjenica da je to ‘prostor‘ u kojem se žena osjeća sigurno i željeno nikada nije vidjela svjetlo dana, ponegdje i ponekad se šaputala među ženama, probuđena revolucionarnom knjigom "Vaginini monolozi" ili čak knjigom prije nje, "Ljubavnik lady Chatterley".

I tu nastaje tragedija: žena nauči da je „dobra žena“ kada se umanji i zanemari svoje potrebe. Zato ću biti brutalno jasna: seks iz dužnosti nije intimnost. I time se našoj podsvijesti šalje poruka: nisi bitna.

Kad tijelo dugo pristaje na ono što ne želi, ulazi u (tihi) konflikt i počne se gasiti. Želja ne nestaje zato što ste vi hladni ili nezahvalni. Želja nestaje jer se nikada nije niti njegovala. I budimo realni, na našim prostorima žene su pravo glasa dobile tek 1945. godine. To znači da su naše bake odrasle bez političkog glasa, naše majke uz poruku da budu tiše kao građani drugog reda, a mi danas još uvijek pokušavamo govoriti o seksu bez srama. To nije mala stvar.

Petra Pinjuh je savjetnica za partnerske odnose i intimu te hipnoterapeutkinja

Foto: Lucija Očko/CROPIX

Generacije prije vas nisu učene da je ženska želja važna. Učene su da je stabilnost važna. Brak važan. Obitelj važna. Reputacija važna. Ženska želja? Ona je bila luksuz. Zato nemojte podcjenjivati koliko su obrasci duboki. Ako ste odrastali uz rečenice poput: "muškarac ima potrebe", "nemoj ga odbijati", "šuti i čuvaj brak", tada nije čudno što vam je danas teško reći: „Ne želim/ne mogu ovako.“ Vi ne nosite samo svoj brak. Nosite i odgoj, kulturu, povijest i neizgovorene poruke koje su se prenosile s koljena na koljeno.

Ali evo gdje dolazi prava snaga: Prva generacija koja ima pravo glasa - mora ga naučiti koristiti. I pričati o tome, poticati na promjene u društvu. I to ne samo u politici. Nego u vlastitoj spavaćoj sobi.

Što sada? Svjesni ste da je odluka samo na vama. Međutim, da savjetujem svoju prijateljicu, svoju kćer, rekla bih:

1. Nemojte napraviti nagli rez, napravite pomak

Ako ste godinama pristajali na seks iz dužnosti, naglo povlačenje može partnera zbuniti ili povrijediti. Ne zato što je nužno loš čovjek, nego zato što je takav obrazac postao normalan dio vašeg odnosa. Zato promjena ne smije započeti rečenicom: „Ne želim više seks.“ Može početi puno mirnije: „Primijetila sam da smo se s godinama udaljili i da mi nedostaje drugačija bliskost među nama.“ Time ne napadate, nego otvarate prostor.

2. Prvo vratite kontakt, ne strast

Mnogi parovi pokušavaju riješiti problem kroz seks, a problem je zapravo nedostatak emocionalne povezanosti.

Zato prvi cilj nije češći seks. Prvi cilj je ponovno stvoriti osjećaj bliskosti. To može biti jednostavno: razgovor bez telefona, zajednička šetnja, razgovor o osjećajima, dodir koji nema cilj završiti u krevetu. Kad se vrati sigurnost, tijelo često prirodno ponovno počne reagirati.

3. Govorite o sebi, ne o njegovoj pogrešci

Ako muškarac godinama vjeruje da je odnos „normalan“, optužba će ga samo zatvoriti. Umjesto: „Ti me ne vidiš.“ Pokušajte: „Shvatila sam da sam se s vremenom malo izgubila u našoj dinamici i želim da ponovno pronađemo bliskost.“ To je poziv, ne optužnica.

4. Dajte promjeni vremena i upornosti

Brakovi koji su desetljećima živjeli u određenom obrascu ne mijenjaju se preko noći. I to je važno naglasiti. Promjena u intimnosti često ide ovim redoslijedom: razgovor → sigurnost → dodir → želja
Nikada ne ide obrnuto.

5. I zapamtite nešto važno

Mnogi muškarci nikada nisu učili razgovarati o intimnosti. Oni znaju kako biti odgovorni, raditi, brinuti za obitelj, ali ne i kako govoriti o ranjivosti. To ne znači da im nije stalo. Često znači samo da ne znaju drugačije. Zato ponekad treba netko treći tko će prevesti ono što partneri osjećaju, ali ne znaju izgovoriti.

Iskren razgovor u pravom trenutku o tome kako se osjećate može preokrenuti vaš odnos nabolje.

Inside Creative House/Shutterstock

Što ako baš nikada nikada niste razgovarali o seksu?

Ako je to tema koja je u vašem braku uvijek bila prešućena i tabu, onda nemojte započeti razgovor teškom rečenicom. Nemojte krenuti s: „Godinama mi je loše.“ Krenite s istinom o sebi. Samo o sebi. „Shvatila sam da često pristajem na seks jer mislim da tako treba. I osjećam da se zbog toga udaljavam od sebe. Ne želim te odbaciti. Želim da budemo iskreniji.“
To je potpuno druga energija. Možda će on biti zbunjen. Možda će reagirati obrambeno. Možda će reći da pretjerujete. Možda će biti u šoku jer ste izgovorili nešto o čemu on nikada nije razmišljao. Ali vrlo često muškarci nisu svjesni da žena pristaje bez želje. Oni to doživljavaju kao normalan dio braka.

Ako nikada niste razgovarali o seksu, onda vam prvi cilj nije „bolji seks“. Prvi cilj je sigurnost. Ne trebate postati „seksualnija“ da biste bili vrijedni. Ali ne morate ni rušiti odnos da biste se vratili sebi. Ponekad je najmudriji put onaj u kojem žena počne mijenjati dinamiku polako, ali jasno. Jer dug brak ne spašava šutnja. Ali ga ne spašava ni nagli rat. Spašava ga iskren razgovor koji dolazi u pravom trenutku i na način koji druga osoba može čuti. Iskreno koliko je moguće u ovakvim okolnostima.

Brak se ne spašava time da žena nestane. Brak se spašava time da se žena vrati sebi – i onda iz tog mjesta bira: ostajem, ali istinito.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.