‘Najvažnije da vam se dvorane sviđaju’

Objavljeno: 28.01.2009

Predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Goran Rako napisao je jedno pismo puno ogorčenja. U njemu  upozorava da se spektakularna kakofonija navijanja sudara s nijemom tišinom u kojoj su se našli idejni autori najvećeg građevinarskog posla u Hrvatskoj u posljednje vrijeme - sami arhitekti. Prozvao je da se “moglo čuti koliko je tona betona ili koliko kilometara kabela ugrađeno, ali imena autora ideja zbog kojih dvorane izgledaju baš tako kako izgledaju, zbog kojih dobivaju komplemente, nitko nije navodio, a kamoli isticao”.

Izdavanje monografije o nastanku Arene, čija je promocija uz otvorenje izložbe fotografija Jasenka Rasola održana prošli petak u galeriji Forum, manjim dijelom ispravlja taj problem. U njoj je predstavljena detaljna tehnička karta Arene, ali i Alan Leo Pleština, Nenad Borgudan, Tamara Stantić-Brčić i Berislav Medić. Oni su dio užeg tima kreativaca iz arhitektonskog studija UPI-2M, kojemu ovaj armirano-betonski koloseum ima zahvaliti za svoj izgled.

Ignoriranje nam smeta

- Dakako da nas je kao projektante sve ovo vrijeme smetalo što nas ignoriraju i mi smo na neki način to između sebe komentirali i prije nego što je Rako napisao to pismo. Nama je ipak najvažnije da smo iza sebe ostavili nešto čemu se ljudi dive - kaže Berislav Medić, iz studija UPI-2M i dodaje da ga posebno veseli što su Arenu dobro prihvatili građani i budući korisnici prostora.

Zadarski su navijači na tom tragu otišli i korak dalje. Arhitektu Marijanu Hržiću, koji je projektirao dvoranu Višnjik, članovi navijačke skupine Tornado darovali su dres s brojem 11 i njegovim imenom.

Broj od Kreše Ćosića

- Taj je broj nosio Krešimir Ćosić i zato mi je to iznimna čast. Veliki je uteg bila činjenica da je moja dvorana trebala biti supstitut za Jazine s kojima se zapravo postovjećuje zadarski sport - kaže Hržić. Dvoranu je, objašnjava Hržić, trebalo projektirati tako da ona figurira u okolišu koji nadilazi neposredni lokalitet na kojem se nalazi i svojim dimenzijama postaje zapravo gradska ikona.

Nešto manje dimenzije bile su predviđene za dvorane u Osijeku, Varaždinu i Poreču.

- Ideja je bila da se stvori jedan urbanitet, ali da se istodobno poštuje i prirodni okoliš. To je i razlog zašto smo dvoranu oblikovali vrlo jednostavnim linijama, a ne agresivnom arhitekturom, tako da priroda ‘ulazi’ u dvoranu - kaže Robert J. Loher iz studija AG Planum, koji potpisuje dvoranu u Varaždinu.

Nastavno-sportska dvorana u Osijeku, koji su projektirali arhitekti Gordana Domić i Boris Koružnjak, multifunkcionalno je zdanje potpuno prilagođeno sportašima. To je bila tema koje su se projektanti striktno držali kada su odlučili sudjelovati na natječaju još 2002. godine. Iako je zapravo namijenjena i nastavnim sadržajima, dvorana nije zahtijevala preprojektiranje, već je u potpunosti zadovoljila potrebe rukometnog prvenstva.

Urbana matrica

- Programom je bilo utvrđeno da dvorana mora udomiti što više raznorodnih sportskih sadržaja i mi smo se u potpunosti prilagodili tom zahtjevu. Zato nismo htjeli dvoranu definirati kao reper u gradskoj urbanoj matrici - kaže Domić.


Pridonose li nove dvorane gradu

Tekuće Svjetsko prvenstvo u rukometu među ostalim je usmjerilo pažnju medija i građanstva prema upravo sagrađenim sportskim i višenamjenskim dvoranama, dakle - arhitekturi. Do sada iznesene ocjene te arhitekture su prilično općenite i paušalne, a u općoj percepciji govori se o “velebnim“ gradnjama, na tragu popularne metafore hrama.

Razumljivo je zadovoljstvo novim dvoranama jer je riječ o procesu opremanja grada sadržajima koji su do sada potpuno nedostajali ili bili nedostatni. No, dok se o neizvjesnoj budućnosti višenamjenskih i sportskih dvorana dosta pisalo, njihovu užurbanu gradnju potrebno je sagledati iz šireg civilizacijskog aspekta. Važno je podsjetiti da su sve građevine, a pogotovo one velikog mjerila, dio urbane fizionomije i da utječu na dinamiku prostora u koji su smještene. Te dvorane se koriste u punom kapacitetu tek povremeno, a veliki su gutači prostora. Doista, riječ je o svojevrsnim hramovima sportskog spektakla, ali “hram“ bez trajnog i nedvosmislenog simboličkog sadržaja jest prazna forma.

Nema ništa lošeg u golemoj arhitekturi, no da bi ta golemost odgovarala suvremenom civilizacijskom trenutku, ona mora biti otvorena, višeznačna i kompleksna. Goleme gradnje moraju nuditi gradu više od same primarne namjene i “velebne“ forme. Razne su strategije postizanja kompleksnosti: od kombiniranja sadržaja, preko preklapanja otvorenih i zatvorenih prostora, do povezivanja tih ansambala sa širim urbanim kontekstom. Spektakl i konzumerizam industrije sporta ne mogu sami po sebi biti predmet “kritičke arhitekture“, ona mora krenuti od tih datosti da bi stvorila dodatnu vrijednost na korist društvene zajednice. No, ideja javnog dobra postaje anakronizam, a proizvodnja grada se odvija kaotično pa je legitimno govoriti o „krizi grada“. Budućida je urbanistička disciplina uglavnom neoperativna i birokratizirana, arhitektura, pogotovo ona golema, preuzima ulogu formiranja javnog gradskog prostora. No, za ostvarivanje takvog cilja potreba je “kumulativna inteligencija“ svih aktera koji sudjeluju u postavljanju golemih gradnji - od političara, i investitora, preko arhitekata, do samih građana. U tom lancu je potreban visok stupanj socijalne i urbane imaginacije da bi se osmislila gradnja novog tipa koja ostvaruju originalne odnose između “objekta“ i grada.

Višenamjenske i sportske dvorane su opsežni graditeljski zahvati koji zahtijevaju mobilizaciju znatnih financijskih, intelektualnih i tehničkih resursa. Zbog toga one su prilike za eksperimentalni pristup u kojem se energija potrebna za realizaciju ambicioznih zahvata može iskoristiti za sasvim originalne urbane scenarije, za stvaranje uzbudljivih urbanih pejzaža. Današnja fragmentarnost društva teško može poticati taj razvoj, no za vrednovanje novih sportskih dvorana nužno će biti razmotriti njihov cjelovit urbanistički doprinos.
  ( Maroje Mrduljaš)

Goran Milaković

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Unatoč bujnom poprsju junakinju računalne igre 'The Elder Scrolls V: Skyrim' nitko seksualno ne uznemirava. Pogledajte parodiju na video '10 sati jedne žene na ulicama New Yorka'!

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen