Nisu na rubu preživljavanja, ali se ne osjećaju ni kao da pripadaju srednjem sloju. U šesteročlanoj zagrebačkoj obitelji Stanušić teško mogu zamisliti da u petak poslijepodne, nakon napornog tjedna, neplanirano sjednu u automobil i otputuju na obiteljski vikend.

Već i za zajednički nedjeljni ručak u restoranu obavezno preispituju obiteljski budžet. Rijetko kupuju knjige i CD-e. Osjetili su i inflaciju: otkad je poskupjela hrana, pa za nju mjesečno moraju izdvajati od 200 do 300 kuna više, obiteljski odlazak u kino ili kazalište na kraju mjeseca sve si rjeđe mogu dopustiti.

Tvrtke najavljuju štednju

A prema svemu što su glave te obitelji, Snježana i Ivan Stanušić, uložili u svoje obrazovanje, trebalo bi biti drukčije. U ranim su četrdesetima i oboje imaju visoku stručnu spremu. Završili su Medicinski fakultet. Snježana je kao majka četvero djece, danas dvije osnovnoškolke, Ane Magdalene (12) i Lucije Marije (9), i dva srednjoškolca Nine Nikole (17) i Tonija Ante (15), odlučila raditi pola radnog vremena kao kontrolorka i savjetnica u jednoj sanitetskoj kompaniji u stranom vlasništvu.

Nimalo ne žali za karijerom uspješne liječnice. Ambicije je u četrdesetima ipak odlučio ispuniti suprug Ivan. Dobro plaćen posao u stranoj farmaceutskoj kompaniji, koji je bio glavni izvor prihoda obitelji, prije godinu dana odlučio je zamijeniti mnogo slabije plaćenim stažiranjem u KB-u Dubrava. Kada je nakon dvadesetak godina radnog staža pristao raditi za upola manju plaću samo da bi ispunio svoje snove, nisu se naslućivale rekordna inflacija niti svjetska kriza. Ovako u kriznu godinu Stanušići ulaze znajući da će Ivan u listopadu ostati bez posla.

Procjenjuje se da bi zbog krize u idućoj godini bez posla moglo ostati između 30 i 50 tisuća hrvatskih radnika pa se niti jedno radno mjesto u ovom trenutku ne čini sigurnim. Nema tvrtke koja ne najavljuje štednju i svako novo zapošljavanje malo je vjerojatno. Svjetska kriza koja se prvo činila miljama daleko od nas prelila se i na Hrvatsku. Problemi kompanija, koji se za sada svode na otežano financiranje i izvoz, u idućoj će se godini, prema svemu sudeći, prenijeti i na radnike. Zbog pada proizvodnje već se najavljuje mogućnost skraćivanja radnog tjedna i smanjivanja plaća. Sve samo da bi se zadržala radna mjesta. Savjet svih ekonomista za 2009. godinu je zadržati posao po svaku cijenu.

- Nakon stažiranja, bolnica nema obveze zadržati me. Drugim riječima, za 10 mjeseci vjerojatno ću biti na burzi. Osjećam pritisak zbog svojih godina. Jedina mi je utjeha što u Hrvatskoj nedostaje liječnika. Zato se nadam da ću brzo naći drugi posao - kaže Ivan, a u njegovu se glasu osjeća da se ne da obeshrabriti.

Kao tvrtka sa 6 zaposlenih

Sve se u životu uvijek nekako posloži, smatra on. Uvjeren je da ni ovaj put neće biti drukčije, bez obzira na krizu. Ako i ne uspije naći stalan posao, računa na to da u zagrebačkim bolnicama i ambulantama uvijek traže zamjene. Obiteljski budžet od oko 10.000 kuna, koji je ove godine mjesečno bio na raspolaganju šesteročlanoj obitelji, ne smije biti manji da bi se moglo koliko-toliko pristojno preživjeti. Ivan za stažiranje dobiva oko 4500 kuna mjesečno, Snježana za pola radnog vremena zaradi oko 3000 kuna, a s dječjim doplacima, jednom školskom stipendijom i nešto ušteđevine doguraju do oko 10.000 kuna koje mjesečno mogu potrošiti. Uvijek je na raspolaganju i minus na tekućim računima kojim se nerado koriste, a kreditne su kartice zbog bolje kontrole troškova na vrijeme otkazali.


- Svjesna sam toga da ljudi žive i sa 2000 kuna, ali nas je šestero. Umijeće  je preživjeti s našim budžetom. Niti jedna kuna ne smije se potrošiti neplanirano. Ponekad se osjećam kao da vodim tvrtku sa šestero zaposlenih. Nikada u dućan ne odlazim po jednu stvar. Pomno planiram što ću i kada kupiti, često kupujem na akcijama i sve ‘na veliko’. Ništa mi ne znači jedan paket hrenovki ili jedan sok kad nas je šestero. Treba nam cijeli karton mlijeka ili soka i paket od 10 pari čarapa - objašnjava Snježana koja nam je dala kompletan uvid u mjesečne troškove obitelji.

Životna odluka - bez kredita

Kada se troškovi pogledaju na papiru, jasno je kako je većina hrvatskih obitelji “doktorirala” na okretanju svake kune. Stanušići su među rijetkim sretnicima koji nisu kreditno opterećeni. To je bila njihova životna odluka. Obitelj je nakon nekoliko godina života i rada u Njemačkoj odlučila iskoristiti ušteđevinu za gradnju obiteljske kuće u kojoj je na svakom katu jedna obitelj. Na katu iznad njihove šesteročlane obitelji živi obitelj Ivanova brata, a svoj dio imaju i njegovi roditelji. Novi obiteljski automobil niti iduće godine neće doći na red. Kreditno opterećenje ne bi podnijeli, pa se nadaju da će Snježanin više od 12 godina star Opel još izdržati, baš kao i 11 godina star obiteljski Mercedes Vito.



Na režije i hranu mjesečno odlaze više od dvije trećine kućnog budžeta, a Snježana i Ivan ono što ostane najradije troše na djecu i njihove potrebe. Režije u obiteljskoj kući mjesečno dosegnu 4000 kuna. Stanušići najviše novca troše na telefone, mobitele i internet, mjesečno 1250 kuna. Iako se to čini mnogo, i te su troškove racionalizirali. Dobro su upućeni u najpovoljnije tarife telefoniranja koje su uskladili sa svojim navikama pa tako na fiksnoj liniji uz doplatu od 25 kuna mjesečno dobivaju 40 minuta za razgovor s obitelji u Švicarskoj, kao i 60 minuta sa zemljama EU, dakle i Njemačkom gdje im također živi dio obitelji. Internetom se koriste svi, a uz sinove Ninu i Tonija, srednjoškolce iz MIOC-a koji najviše “vise” na internetu, najpovoljnija je flat rate tarifa od 250 kuna mjesečno. Na mobilno telefoniranje obitelj troši između 500 i 600 kuna mjesečno, a jedino Snježana ima pretplatu. Riječ je samo o stotinjak kuna mjesečno po članu kućanstva, što je mnogo manje od troškova većine raspričanih Hrvata. Gorivo je sljedeće na popisu troškova - za dva rezervoara mjesečno treba oko 1000 kuna. Za struju mjesečno odlazi i do 700 kuna, za centralno grijanje na drva oko 500 kuna, a za vodu oko 300 kuna.

Još isto toliko treba i za hranu. Ako nekome 4000 kuna i zvuči mnogo, Ivan podsjeća da ih je šestero. Za prosječnu kupnju “špeceraja” tako ode oko 600 kuna, ali nikada se ne štedi na voću ili povrću. Meso se također uvijek kupuje, ali ne u dućanu nego “na veliko”.

Neplanirani troškovi

- Uvijek kupujemo veće količine mesa, primjerice cijelu svinju, kako bismo napunili zamrzivač. Bombardirana sam informacijama o cijenama i troškovima i uvijek znam gdje kupiti povoljnije. Djecu je pak malo teže kontrolirati u trošenju. Svaki od njih svakodnevno dođe po 10 ili 20 kuna, pa mi se ponekad dogodi da ujutro na bankomatu dignem 1000 kuna i navečer se pitam zašto mi je novčanik prazan - kaže Snježana.

Najveći “neprijatelji” obiteljskog budžeta neplanirani su troškovi. Uza sve povećane izdatke u blagdanskom prosincu, taj je mjesec srednjoškolac Nino s razredom išao na izlet u Budimpeštu, za što je trebalo izdvojiti 700 kuna. Kako roditelji razumiju sve potrebe i želje mladog srednjoškolca, troškovi za izlet s džeparcem popeli su se na 1600 kuna.

Potrebe djece

I Toni je išao u Beč na božićni izlet, za koji je, uz džeparac, također trebalo dati 1600 kuna.

Unatoč tomu što je 3200 kuna bio golem izdatak za obitelj, školski izleti ni u jednom trenutku nisu došli u pitanje. Stanušići se ne žele odreći stvari koje mnogo znače njihovoj djeci. Oduzimanje mobitela ili uskraćivanje interneta ne dolazi u obzir.

- Djeca s mobitela nikada ne zovu fiksne brojeve, niti pričaju satima. Mobiteli su ponajprije tu kako bih u svakom trenutku znala gdje su djeca. Meni samoj ne pada na pamet nešto raspravljati ili komentirati na mobitel, to je stvarno bacanje novca - nastavlja Snježana.



Ostanu li u listopadu bez Ivanove plaće, Stanušići tvrde da se neće imati čega odreći. Kada na papir stave troškove za režije, hranu i ono malo što im ostane, nema se što prekrižiti.

- Jedina je mogućnost učiniti sve da nam se kućni budžet ne smanji. Ivan je spreman raditi zamjene, tražiti posao preko burze, a bude li potrebno, ja ću početi raditi puno radno vrijeme. Možemo se odreći jedino skijanja na koje ne idemo - ironično kaže Snježana.

Koliko su troškovi obitelji već svedeni na minimum, pokazuje i to da Stanušići štede na pranju automobila u autopraonici kako bi si priuštili odlazak u kino. Kućne popravke nikad ne obavljaju majstori nego Ivan.

Snježana se brine o vrtu iza kuće kako bi uštedjeli na sezonskom povrću. U uštedama su ponekad kreativni, tako slobodnu sobu u obiteljskoj kući već četiri godine besplatno iznajmljuju studentici koja im zuzvrat pomaže u peglanju i ostalim kućanskim poslovima.  Snježana i Ana Magdalena dva puta tjedno odlaze na besplatni fitness u općinu, a dečki će i ove zimske praznike iskoristiti za besplatno učenje stranih jezika. Nakon engleskog i njemačkog, ove je godine na red došao japanski.

Pravo na bolji život

- Inflaciju i velika poskupljenja prije nekoliko mjeseci osjetili smo na svojim financijama pa nam nije svejedno što nas čeka u idućoj godini. Pitamo se samo hoće li ikada doći vrijeme kad nećemo morati razmišljati o svakom trošku. Već godinama živimo tako da se niti jedne sekunde ne smijemo opustiti jer bi nas odmah poklopili troškovi - kaže Ivan Stanušić.

Isto razmišlja i Snježana.

- Pravo na bolji život imamo sada, ne sutra. Kao da uvijek nešto moramo čekati. Inflacija, pa kriza, pa će sutra biti nešto treće. Svi smo u ovoj zemlji zaslužili da napokon dobro živimo - zaključuje Snježana.

Koliko i na što troši četveročlana obitelj u Britaniji? Prosječna četveročlana britanska obitelj potroši 42 funte dnevno, a da nije ni ustala iz kreveta. Osnovni troškovi koji uključuju lokalni porez - koji se odnosi na lokalne usluge od policije i škole do komunalnih usluga subvencioniranja sportskih društava i plaća se u skladu s vrijednosti imovine - potom plin, struju i vodu, fiksnu telefoniju, osiguranje doma i TV pristojbe narasli su na 3426 funti godišnje za tipično kućanstvo u Velikoj Britaniji. Ako se tome doda i prosječna hipoteka, koja u prosjeku iznosi oko 12.000 funti godišnje, troškove dovodi iznad 15.000 funti godišnje - što je malo više od 40 funti dnevno.

Gordana Galović i Nađa Irena Fišić