Najave da će novi predsjednik Ivo Josipović postati ozbiljan partner, ali i politička konkurencija premijerki Jadranki Kosor i njenoj Vladi, počela se ostvarivati već s prvim danom njegova mandata. I to puno uvjerljivije nego što se predviđalo. Dok se, naime, znalo da će Josipović do maksimuma iskoristiti svoja ustavna prava u domeni vanjske politike, obrane i sigurnosti, malo je tko mogao pretpostaviti da će se novi predsjednik države od samog početka svog mandata toliko angažirati u ekonomskoj i gospodarskoj sferi. Josipović je, naime, među svojim prvim predsjedničkim aktima donio i odluku o imenovanju članova njegova Gospodarskog savjeta.

Izgon teoretičara

Predsjednik Savjeta je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Boris Cota, a članovi su Damir Kuštrak, potpredsjednik Uprave Agrokora i Hrvatske udruge poslodavaca, Emil Tedeschi, predsjednik Uprave i vlasnik Atlantic Grupe, Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave Hrvatskog telekoma, Zdenko Adrović, predsjednik Uprave Raiffeisen banke, Veljko Ostojić, predsjednik Uprave Rivijere Poreč, Gordana Kovačević, predsjednica Uprave Ericssona Nikola Tesla, Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije, Dragutin Drk, predsjednik Uprave i vlasnik Vindije, Milan Stojanović, predsjednik Uprave Siscije, i Saša Pekeč, profesor na Duke University i znanstvenik s međunarodnom reputacijom, i Ivan Ergović, predsjednik Uprave i vlasnik Nexe grupe.

Iz sastava Josipovićeva Gospodarskog savjeta uočljivo je da u njemu nisu okupljeni samo znanstvenici i teoretičari koji su skloni dugotrajnim analizama i studiranju problema. Najviše su zastupljeni poduzetnici, menadžeri i operativci koji su se potvrdili uspješnim radom i rezultatima u svojim tvrtkama. Također, riječ je o ljudima koji se svakodnevno susreću s brojnim problemima, koji su većim dijelom posljedica dosadašnje Vladine ekonomske politike.

Traženje reformi

Osim toga, sve su to stručnjaci koji su naučeni brzo donositi odluke, koji se znaju izboriti za svoja stajališta i koji će biti sposobni voditi ravnopravan dijalog s Vladom o svim gospodarskim i financijskim pitanjima. Nitko od njih, zasigurno, svoju funkciju ne doživljava kao formalnu sinekuru, već ponajprije kao mogućnost da preko Savjeta promoviraju i izbore se za svoja stajališta. A ona su, poznato je, ponajprije u funkciji razvoja tvrtki i poduzeća, odnosno tzv. realnog sektora. Na sreću ti se interesi, više nego ikada do sada, podudaraju sa zajedničkim, nacionalnim interesima.